Kad se zamislimo ili ohladimo, kadri smo uočiti da nismo baš najsigurniji, da naše nije mišljenje najispravnije ili najprihvatljivije, da nas je naše srce iznevjerilo.

S puno ljudi se viđam, razgovaram, družim se, prijateljujem. Nastojim u tome slijediti principe koje mi nalaže Gospodar i Poslanik Njegov. Lakše, korisnije i ugodnije je druženje s insanima sličnog svjetonazora i karaktera. Uistinu - uvjerila sam se u to nebrojeno puta - beskorisno je, počesto bude i teretli vrijeme i snagu trošiti na druženja s ljudima koji misle drukčije, doživljavaju svijet drukčije, sumnjaju ili ne poštuju svetinje koje smo odabrali i koje nastojimo srcem i razumom slijediti.

Vrijeme, zdravlje, znanje ne treba rasipati jer su to neprocjenjive dragocjenosti. Ugrožavanje zdravlja nedopustiva je lahkovjernost. Znanje stečeno u ime Gospodara svjetova korisno je i vrijedno i valja ga primjenjivati, dopunjavati i prenositi. Izgubljen sat, dan ili godina nenadoknadiv je gubitak.

Vjerovjesnik, s.a.v.s., poticao je i motivirao vjernike na traženje znanja. Hadisom - samo jednim u nizu hadisa koji govore o tome - kazuje nam: "Ko ide putem na kojem traži znanje, Allah će ga uputiti jednim od puteva koji vode ka Džennetu. Doista, meleci spuštaju svoja krila iz zadovoljstva prema onome koji traži znanje. Uistinu, za učenog oprosta traži sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i riba u utrobi mora! Prednost učenog nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u noći uštapa nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika. Vjerovjesnici iza sebe ne ostavljaju zlatnike i srebrenjake, nego znanje. Pa ko prihvati znanje, prihvatio je veliko dobro."

Osjećanja čine insana insanom. Ljudski život ona oplemenjuju, upotpunjuju, čine boljim i vrednijim. Ljubav prema Gospodaru i Poslaniku Njegovom te majčinska ljubav natkriljuju ostale ljubavi. Prepoznajemo u tim ljubavima širinu, dubinu i snagu ljudskoga srca i duše. Izvorištem bistrim su te ljubavi dobra, milosti, razumijevanja, zadovoljstva i sreće.

Ako volimo svoga Gospodara i Poslanika Njegovog, ako smo blagoslovljeni majčinskom ljubavlju, zašto potonemo u nemire, sumnje, nezadovoljstvo, bezvoljnost, strah?!

Citiram sebi ajet o dovoljnosti Gospodara i sigurnosti koju pruža svijest o toj dovoljnosti. Upitam se zašto mi ajet ko se u Allaha uzda On mu je dovoljan nije univerzalna formula zdravog i vrijednog življenja. Razgovaram s ukućanima i prijateljima sličnomislenicima o tome. Razumijemo se, tješimo se, nalazimo tako snagu da nastavimo svoja nastojanja, odricanja i zalaganja na odabranom i suđenom putu. Ali, ne uspijevamo se uvijek razumjeti i utješiti, ne uspijevamo se iznijeti s kušnjama i nevoljama, slabosti ponekad preplave snagu i odvažnost vjerničku pa nas šejtan, naletnik, obenđija i smete, nasrne na srce i dušu, zamagli svijest i savjest, zaplete nas u svoje zlokobne mreže. Postajemo tada drukčiji, gubimo dostojanstvo, samoljublje nas obuzme pa potražimo kompromise i lakonska rješenja. Pravovjerni se snađe, uspravi, tevbom se očisti, dovama se Gospodaru svome obrati oprost i pomoć Njegovu zatraži.

Gdje smo, ko smo, kakavi smo? Zapitati nam se valja u ovim mubarek predramazanskim danima. Obuzdavati nam valja svoj nefs s više odvažnosti i upornosti jer su ovi vrući ljetni dani puniji izazova i kušnji nego hladni zimski. Kako ćemo se iznijeti s golotinjom i iskušenjima na koje ona priziva? Kako ćemo oboriti pogled pred dražima i vulgarnostima koje nam izlažu razgolićeni - i muškarci i žene - i obuzdati svoj time uzburkani nefs? Mladi insani izloženi su izazovu harama više nego stariji. Svake godine sve žešći je taj izazov jer modni trendovi bar za jedan korak približe svoje sljedbenike rubu nevolja i propasti. Naši evladi se počesto u neznanju, poneseni savremenim trendovima, otisnu u morske avanture, u nemoral, u harame koji ih mame na svakome koraku. Koliko govorimo, koliko upozoravamo, koliko uopće poznajemo svoje evlade i njihovo društvo? Ako im ne govorimo, ako ih ne upozoravamo, ako ne poznajemo ni svoje evlade ni njihovo društvo, saučesnici smo u njihovim lutanjima i posrnućima, izdajnici smo povjerenog nam emaneta roditeljstva. 

Prisnost, razumijevanje, dragost osjetimo kad susretnemo pojedine insane ili nelagodu, nemir, odbojnost. Mudro je poslušati taj svoj osjećaj i prigrliti ili odgurnuti nekoga. Srce ima smisla slijediti kad je oplemenjeno ljubavlju prema Gospodaru i Poslaniku Njegovom, prema evladu i dobrom insanu kojeg smo odabrali za prijatelja ili životnog saputnika. Razum prosvijećen znanjem u ime Gospodara svjetova pomoći će nam da razlikujemo Pravi put od krivog ili iskrenog insana od licemjera. Pravovjerni je kadar slijediti ispravno i svoje srce, i svoj razum.