50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Sjećanje na Gaziju Abdurahmana Ljevakovića

Godina dana od smrti svršenika Gazijine medrese Abdurahmana Ljevakovića, Nihada Kline i Mehmeda Karadže, koji su se 21. maja prošle godine utopili kada su sletjeli autom u rijeku kod Jajca. Ovo je dio zapisa objavljenog u Preporodu, čiji je saradnik bio Abdurahman

Kada čovjek umre, živi pokušavaju pronaći znakove njegove pripreme za Ahiret. Kada ih nađu, neko čvrsto povjeruje u njih, neko ne, ali svi razmisle o njima. Zaista, priprema li se duša i predosjeća li se ovaj čas? Prije nesreće Nihad je usnio kako mu njegov efendija oblači bijele ihrame. U slučaju Abdurahmana ne pridajemo pažnju slučajnosti slike Ferhadije i hadisa o vodi na njegovim vratima koliko činjenici da su u svim vjerskim i drugim knjigama koje je čitao sve rečenice o smrti i vodi podvučene (umjesto podvlačenja je koristio zapravo zagrade), poput citata Singera, kojeg je kasnije objavio i na FB: „Mrtvačka haljina je pripremljena, nosim je u svom prosjačkom džaku. Neki drugi prosjak već čeka da naslijedi moju slamaricu. Kada kucne moj čas, ja ću radosno otići. Šta god me tamo čeka, to će bit stvarno, nezapetljano, bez podsmijeha, bez obmane. Neka je slava Bogu: tamo ni Gimpel više neće biti luda.“ Naravno, Abdurahman nije bio rezignirani boem, mladić s nihilističkim svjetonazorom, već je samo kao iskreni vjernik razmišljao o ovom času. Štaviše, njegov osmijeh na ovoj fotografiji je bio njegov zaštitni znak i njegov svjetonazor, baš kao i kod Nihada i Mehmeda. To je bio njegov najčešći izraz u bilo kojem društvu i bilo kojoj situaciji. I upravo je ovaj osmjeh nešto što ne možemo zaboraviti i ono što su vidjeli svi koji su ga nakon njegove smrti sanjali.
Uz sve plemenite osobine s kojima su napustili Ovaj svijet Abdurahman, Nihad i Mehmed su još i šehidi, prema vjerodostojnim hadisima koji nam govore o statusu osobe koja se utopi. Stoga, često se pitam da li tugujemo za Abdurahmanom i prijateljima, jer će nam svima nedostajati i što nismo više vremena s njima proveli ili zato što sumnjamo da im je bolje tamo gdje se sada nalaze i da ih možemo voljeti više nego Onaj koji im je dušu udahnuo i Sebi pozvao? Ako je ovo drugo, vjerovatno nešto nije u redu s našim imanom. Ovo govorim i zbog četiri lijepa sna različitih ljudi nakon Abdurahmanove smrti, od kojih ću izdvojiti jedan. Amidžić Abdulah je noć prije dženaze u snu vidio Abdurahmana i, između ostalih detalja, stihove Mevlane, a od ostalih osoba samo rođaka Muhameda. Nakon što je na dan dženaze ispričao san, rođak Muhamed je Abdulaha, koji je bio ranije određen da spustiti tabut u mezar zajedno s Abdurahmanovim bratom i amidžom, podsjetio na Mevlanin “Gazel o smrti“. Poslije dženaze Abdurahmanova sestra je otvorila tek pročitanu knjigu, zapravo zbornik radova, u kojoj je Abdurahman čitajući izdvojio stranicu na kojoj su bili stihovi „Gazela o smrti“, kojeg ovdje cijelog objavljujemo i uzimamo kao Abdurahmanovu oporuku. Gospodaru, bili smo zadovoljni Abdurahmanovim islamom i svjedočimo da je bio plemenita osoba. Spoji ga s prijateljima Nihadom i Mehmedom u društvu Poslanika, a.s. i dozvoli nam da se u tom društvu ponovo sretnemo.

Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže:"Šteta, šteta",
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić' tamo, gdje se gori!

Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka,
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.

Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže: "Sasvim nesta!" ,
jer društvima džennetlija
grob samo paravan tvori!

Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?

Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.

Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?

Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.

Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!

Mevlana Dželaludin Rumi

 

Iz bunara izvadi se potopljena kofa puna. Stog ne plače duh Jusufov dok se tijelo s jamom bori. 
 

“Pripazite! Radite kada ste u zadovoljstvu upravo onako kako radite kada ste u strahu. Pripazite! Doista ne vidjeh pospanog koji čezne za Džennetom, niti usnulog koji se boji Džehennema“. Abdurahmanov posljednji Facebook status (citat) o vjeri

 

 

 

 

 

Zadnji put promjenjen ponedjeljak, 21 Maj 2018 15:48
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija