O kakvim džennetskim prostranstvima sanjamo i kakvom Kraljevstvu Božijem se nadamo kada pravimo pakao na Zemlji? Svojom šutnjom ga čuvamo. Vazimo i propovijedamo o zlu i spletkama nevidljivog Nečasnog, a njegovi oficiri u kravatama vidljivi među nama nered siju

Jerusalem se u Kur’anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojoj je on smješten. U svakoj od ovih referenci postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto bilo zbog toga što su primili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni, ili će biti, prizor velikih događaja u svetoj historiji (M. Al-Khateeb, Al-Quds, London, 90, 1998). Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare.

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havleh) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra’,1)

Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra’) Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu (‘’Hrama dalekog’’), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur’ana. ‘’Neka znamenja Naša’’, koja su Poslaniku, a.s., pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi ‘’čiju smo okolinu blagoslovili’’ posmatraju se kao potvrđivanje mjesta Hrama dalekog budući da se uvijek u Kur’anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu: vidi npr. el-Enbija’, 71 i 81. Otuda Ibn Abbas smatra da ellezi barekna havleh označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima (v. Taberi, Džami’u-l-bejan, 6/509; Ibnu-l-Dževzi, Zadu l-mesir, 3/3; Ševkani, Fethu-l-kadir, 809).

Izraelski paralement - Knesset izglasao je 2. januara 2018. godine izmjene Osnovnog zakona o Jerusalemu. Za izmjene je glasalo 64 poslanika dok je protiv bilo 52 poslanika. Najvažnija izmjena je da je ubuduće potrebna kvalifikovana većina članova Knesseta - 80 članova od 120 - da bi se bilo koji dio grada Jerusalema mogao dati „stranoj stranci“. Tumačenje je da ove izmjene, koje je predložila pro-kolonistička stranka Jevrejski dom, imaju za cilj da otežaju sklapanje dogovora o dvije države sa Jerusalemom kao glavnim gradom.
Izraelski Osnovni zakon o Jerusalemu donijet je 30. jula 1980. Godine, a objavljen 5. augusta 1980. godine. Imao je izvorno četiri člana. Godine 2000. dodana su još tri člana. Njegovo usvajanje i prvu formulaciju predložio je član Knesseta Geulah Cohen, iz opozicione stranke Tehiyah, koja je predstavljala Gush Emunim kolonistički pokret. Vlada Menachema Begina smatrala je da ovaj zakon nije neophodan, jer je takav status Jerusalema već bio deklarisan. Ali, kada je zakon predložen u Knessetu, vlada ga je podržala, jer je strahovala da bi inače mogla biti optužena da odstupa od utvrđene pozicije.
Prema nezvaničnom prevodu na engleski jezik ovaj zakon sa izmjenama iz 2000. godine predviđa slijedeće. Jerusalem, „cjelovit i ujedinjen“ je glavni grad Izraela (čl.1). U Jerusalemu je sjedište predsjednika države, parlamenta, vlade i vrhovnog suda. (čl.2) Sveta mjesta biće zaštićena od skrnavljenja ili bilo kakve povrede i svega što bi moglo da vrijeđa pristup članova različitih religija mjestima koja su za njih sveta ili njihova osjećanja prema tim mjestima (čl.3) Vlada će osigurati razvoj i prosperitet Jerusalema i blagostanje njegovih stanovnika putem specijalnih fondova, uključujući specijalni godišnji grant opštini Jerusalemu. Jerusalemu će biti dat poseban prioritet u aktivnostima države. Vlada će osnovati posebna tijela za provođenje ovog dijela zakona (čl.4). Jurisdikcija u Jerusalemu uključuje sva područja označena u dodatku proklamacije o proširenju granica opštine Jerusalem počevši od 28. juna 1967. godine (čl.5). Nijedno ovlaštenje stipulirano u zakonima države Izrael ili opštine Jerusalem ne može se prenijeti trajno ili privremeno stranim tijelima bilo političkim, državnim ili slične vrste (čl.6) Članovi 5 i 6 ne mogu se promijeniti izuzev glasovima većine članova Knesseta (čl.7).
Prema Michaleu Zanku, ovaj zakon je imao tri karakteristike: (1) predstavljao je političku deklaraciju u obliku zakona; (2) pretvarao vrstu oralne tradicije o kojoj postoji konsenzus u pisano pravo i (3) kreirao normativni, propisujući momenat koji ide izvan riječi same deklaracije. Ovaj zakon je bio namijenjen prvenstveno izraelskoj unutrašnoj potrebi da ojača jedinstvo i odlučnost. Takođe je bilo uočeno da Izrael ne želi da integriše arapsku populaciju Istočnog Jerusalemu u izraelsko društvo nego da istakne suverenitet nad Svetim gradom.
Odgovor međunarodne javnosti na ovaj zakon iz 1980. godine je bio negativan. On je ocijenjen kao provokacija i akt protiv međunarodnog prava i „trn u oko“ izraelskim partnerima u mirovnom procesu- predsjednicima Sadatu i Carteru. Savjet sigurnosti UN je svojom rezolucijom 478 od 20. augusta 1980. godine najoštrije osudio Izrael zbog ovog akta, izjavio da ne priznaje ovaj zakon i da ga smatra kršenjem ranijih rezolucija tog tijela. Države koje su imale misije u Jerusalemu pozvane su da ih povuku. Rezolucija je usvojena sa 14 glasova „za“ i 1 „uzdržan“ (SAD). To je utjecalo na trinaest država koje su nakon 1967. godine nastavile da imaju svoje ambasade u Jerusalemu da ih 1980. godine premjeste u Tel Aviv.
Pored temeljnih kritika, koje su sadržane u stavu Savjeta sigurnosti UN, neki analitičari su ukazali i na druge nedorečenosti ovog zakona. Nije objašnjeno šta znači „cjelovit i ujedinjen“ niti koje su teritorijalne granice Jerusalema.
Izmjenama od 2. januara 2018. godine obična većina za izmjene iz čl. 7 je zamijenjena sa kvalifikovanom većinom. Time je još više potcrtana izraelska politika aneksije Istočnog Jerusalema, koju međunarodno pravo ne priznaje, i otežano pregovaranje između izraelskih i palestinskih vlasti. Iako sva zakonska rješenja prema najnovijim izmjenama nisu poznata, smatra se da će dijelovi grada izvan zida ostati izvan granica Jerusalema što će utjecati na status tih stanovnika.
Vidjeli smo kako je međunarodna zajednica, oličena u OUN, reagovala na donošenje ovog zakona 1980. godine. Ostaje pitanje kako će današnja međunarodna zajednica reagovati na njegove izmjene s početka 2018. godine?

Danas je u Ankari počeo međunarodni panel o Jerusalemu. Među uvodničarima je i član redakcije Preporoda Mirnes Kovač

Filozof Žan Fransoa Liotar u knjizi La condition postmoderne zastupa mišljenje da živimo u eri u kojoj je legitimizacija “velikih narativa” u stanju krize i opadanja. Analitičari smatraju da su na meti Liotarovog djela dva osnovna narativa: “narativ progresivne emancipacija čovječanstva – od kršćanskog iskupljenja do marksističke utopije – i narativ trijumfa nauke. Liotar smatra da su od Drugog svjetskog rata takve doktrine “izgubile vjerodostojnost.”