digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Tradicija

Bezrezervni sastav: Šta je Amr ibn As vidio, a mi ne vidimo

Autor: Esad Bajić Decembar 16, 2025 0
Bezrezervni sastav: Šta je Amr ibn As vidio, a mi ne vidimo

Kada je Amr ibn Asu preneseno da je Poslanik, a. s., rekao da će Rimljani pred Kijametski dan biti većina među ljudima (Muslim 2898), dao je svoj komentar o njihovim osobinama: 'Oni su najstrpljiviji u nevolji, najbrže se oporavljaju od poraza, najbrže se vraćaju u borbu nakon povlačenja, dobri su prema siromašnima, siročadi i slabima, i najuspješniji su u sprečavanju ugnjetavanja od strane svojih vladara.'

Da li je u vrijeme Amr Ibn Asa stanje bilo drugačije ili je on vidio nešto što mi danas – 1400 godina kasnije – često ne vidimo, ili nećemo da jasno artikulišemo riječima - iako djelima milioni muslimana koji su na razne načine odabrali Evropu mjestom života svjedoče isto što i on: U Evropi ima nečeg dobrog. Nečeg zdravog. Nečeg što je vrijedno i ispravno. Nečeg zbog čega „idemo“ u nju.

Naša duhovnost koja određuje našu tradiciju, dobrim dijelom i historiju, jeste drugačija od evropske, no, ni Evropa nije monolitno jedna duhovnost i jedna tradicija. Ono po čemu smo vazda bili Evropljani jeste naša geografija. Bošnjaci su evropski narod. Isto tako su mnogi muslimani koji žive u Berlinu, Parizu, Londonu, Beču, Minhenu evropski građani.

Ni Evropa nije uvijek ista. Ima svoje uspone i padove. Prevagu često čine mali procenti , baš kao što i danas svjedočimo da razliku između onih koji imaju islamofobične stavove i onih koji su otvoreni, pravedni, zainteresovani za pravdu i ljudska prava zna činiti nekoliko procenata.

Pitanje koje se u ovakvim okvirima postavlja pred nas je na kojoj strani mi stojimo? Da li jačamo blok onih koji nas vide kao građane, partnere, ljude – ili onih koji nas vide kao prijetnju? Možemo li svojim postupcima, aktivnošću ili pasivnošću utjecati na to?

Šta Evropa ima, a mi ne cijenimo

Kada Amr ibn As opisuje Rimljane kao narod koji se najbrže oporavlja od poraza, on govori o sistemu koji vodi ljude, a ne o ljudima koji vode sistem. Kad pročitam ove njegove riječi – o njihovoj strpljivosti, povratku, uređenosti – sjetim se da je to, zapravo, jedna od najstarijih dijagnoza naše civilizacijske razlike.

Evropljani posjeduju snažnu institucionalnu solidarnost, zajedništvo koje počiva na zakonu. Moć koja ne zavisi od raspoloženja vođe koliko od stabilnosti pravila. Svaki put kad odstupe od toga dožive katastrofe, ali se i vrate, jer imaju institucije koje ih vraćaju.

Mi to često ne razumijemo. Mi i dan-danas guramo stav da se snaga naroda nalazi u njegovoj hrabrosti ili sposobnosti snalaženja u teškim momentima, a malo pažnje posvećujemo uređenosti i sistemu. I danas više uzdižemo moć improvizacije od moći organizacije.

Zapad je izgradio civilizaciju reda, Istok civilizaciju smisla. Jedni čuvaju sistem, drugi čuvaju duh. Problem nastaje kad mi duhovnost koristimo kao izgovor da izbjegnemo disciplinu, kada se pozivamo na identitet kako bismo opravdali nered, kada se uzdamo u „srca", a izbjegavamo sistem jer sistem traži odgovornost. A odgovornost traži disciplinu koju mi uporno pokušavamo zaobići.

U Evropi je red društvena činjenica. Snaga institucija je važnija od snage političara. Evropa zastupa principe i vrijednosti koji nisu savršeni, ali nudi i mehanizme da se izbori s propustima i greškama. Ima unutrašnju korekciju, ima sudove, medije, parlament, kritičku javnost.

Ona jeste prostor koji nas može progutati, ali i prostor koji nas može naučiti kako da budemo odgovorniji ljudi s čime naša vjera neće izgubiti nego dobiti. Iako na nju gledamo kao na opasnost za ono što jesmo isto tako bismo mogli od nje da učimo kako da budemo ono što bismo mogli i trebali biti - kada bismo svoje dobre namjere ugradili u jasan sistem, kada bismo svoju hrabrost pretočili u disciplinu, kada bismo svoju prošlost pretvorili u institucije koje će trajati, a ne u uspomene koje ne znamo kako kanalisati.

Tri stvari u Evropi mogu biti izgubljena mudrost vjernika: Institucije, pravila koja važe za sve i odgovornost koja ne pita ko si, nego šta si uradio. Ako bismo usvojili ove vrijednosti mi ne bismo postali neko drugi nego bismo postali bolji mi. Koliko god smo pod pritiskom tuđe sile toliko smo i pod pritiskom vlastite neodgovornosti.

00Cijeli tekst

Oznake
« Kur'an je lijek za sve bolesti Moć riječi: Kako jasna komunikacija čuva odnose među ljudima »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine