Odmah na početku iznosimo jedno životno pravilo koje važi kao aksiom dokle je god čovjek na Zemlji – pa on živi u pojavnom svijetu u kojemu vladaju zakonitosti tog svijeta. Stoga, nijedan čovjek, bio vjernik ili ne, ne može izaći iz tih zakonitosti. Jedna od tih zakonitosti jeste – brige, tuge, nesreće i razna iskušenja sastavni su dio ljudskog života na ovome svijetu.
Naravno, čovjek se stalno pita ima li njegovog udjela u svemu tome. Zašto mora mukotrpno hoditi takvim životnim stazama? Kur'anske stranice opisuju tu vrstu njegove zapitanosti:
Zatim vam je, poslije nevolje (el-gamm), spokojstvo spustio, san koji je neke od vas obuzeo, dok su se drugi brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, mislima paganskim (zanne-l dzahilijjeh). Govorili su: ʹImamo li mi išta u svemu ovom?ʹ Reci: ʹOdredba u cijelosti pripada samo Allahu!ʹ Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. I govorili su: ʹDa smo išta u ovome imali, ne bismo ovdje izginuli!ʹ Reci: ʹI da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na mjesta pogibije svoje, da Allah iskuša šta je u grudima vašim i da ispita šta je u srcima vašim! A Allah dobro zna šta je u grudima.ʹ (Ali Imran, 154)
Ovdje Kur'an upozorava na nevolje koje su dio ljudskog života na Zemlji. Upotrijebljena je kur'anska riječ el-gamm / nevolja, briga, patnja, naoblaka… Kur'anska riječ el-gamm ima mnoga značenja u zavisnosti od situacija u koje zapada čovjek i njegovog odnosa prema tim situacijama. Ustvari, ovaj kur'anski situacioni opis sugerira da određeni momenti u životu mogu imati razne posljedice: za neke ljude su (samo) brige (koje vrlo često prođu), nekima predstavljaju velike, vrlo često nesnošljive nevolje, dok opet neki ljudi pate. Ljudi se razlikuju jer neki sve situacije doživljaju poput naoblake iza koje dođe sunčano vrijeme itd.
Kur'an nadalje sugeriše da se u takvim momentima pojavljuju određene ljudske slabosti, razdori i klonulost duha. Upravo tada na scenu stupaju ljudi koji se brinu samo o sebi. Ali možda ono što je najbitnije za nas – Kur'an opisuje sve te nevolje, iskušenja i boli da pokaže čovjeku kako da ostane priseban i na nogama. Nekada su ta iskušenja vrlo teška, gammen bi gammin - briga na brigu, da se poslužimo kur'anskim opisom (Ali Imran, 153). Uzvišeni Bog ukazuje Svoju milost u svim tim situacijama. Ovdje se ističe milost kroz san, a san jeste velika milost i mudrost podarena ljudima (od patnje teže je samo da čovjek ne može zaspati u vrijeme nevolje).
Odakle i zašto nevolje, nesreće i iskušenja? Stalno je prisutna ljudska zapitanost.
Kur'an daje jasne odgovore zašto čovjek nailazi na razna iskušenja – da Allah iskuša / ispita / prokuša (ve lijebtelijellahu) šta je u grudima vašim i da pročisti / istraži (ve lijumehhisa) šta je u srcima vašim.
U gornjem ajeti-kerimu je zanimljiva sintagma zanne-l džahilijjeh (misli džahilijjetske) koja sugeriše čovjeku da ako želi doći do vlastitog ispravnog stava u vremenima iskušenja, mora ga ponajprije temeljiti na ispravnim izvorima, a ne povoditi se džahilijjetskom mišlju. Ne smije postupati po džahilijjetskim principima. Suština jeste da čovjek ne može živjeti prema tuđim obrascima ponašanja, prihvatati sudove mimo Božijih, a očekivati naprimjer, dobru i poslušnu djecu, skladan brak, kvalitetan život. Na kojim principima odgajaš djecu, živiš u braku, kakve propise primjenjuješ u životu, ustvari takve i rezultate imaš u svemu tome. Za svaki vid iskušenja, boli i tuge čovjek treba istraživiti uzroke oko sebe i u sebi. Poslušajmo kur'anski prizor: Zar bi htjeli (traže, žude) da im se kao u pagansko doba sudi? I ko to može narodu koji čvrsto vjeruje bolje od Boga da sudi? (Ma'ide, 50)
Kako preživjeti bol i iskušenje
Čovjeka kao biće obilježavaju u ovom pojavnom svijetu dva momenta – rođenje i smrt. Dolazak na ovaj svijet je posebno značajan jer je vezan za ženu – majku. Otuda je majka kao biće nezamjenjiva (čovjek može imati sve žene ovog svijeta, ali majku ima samo jednu). Majka zauzima važno mjesto na stranicama Kur'ana. Kur'an pri tome spominje majčinu vezanost za svoje čedo, sve te slatke majčine muke vezane za nošenje djeteta u svome trbuhu, porođajne muke i odgajanje djeteta. Sve ovo navodimo kako bismo ukazali na jedno iskušenje koje vrlo često susrećemo.
Naime, kako ta ista majka može da prebrodi tugu i bol kada doživi da joj dijete preseli na Bolji svijet?
Mi tješimo majku koja gleda tabut sa svojim djetetom, a istovremeno ne znamo niti možemo pretpostaviti kako bismo se mi ponašali u datoj situaciji.
Prema tome, čovjek u životu nailazi na situacije iz kojih nema izlaza sa stanovišta ljudskog razuma. Ima mnogo životnih situacija koje su granične po svom opsegu toliko da ih ni ljudski razum ne može obujmiti. Pa sav ljudski rod je danas zapao u jednu vrstu granične situacije iz koje nema izlaza. Te stalne krize, nesigurnosti, kontradiktornosti, prirodne nepogode, bolesti, ubijanja djece, žena i staraca ne može pojmiti zdrav ljudski razum odnjegovan u duhu vjere i tradicije. Kao što ne može prihvatiti niti jedan čovjek koji imalo drži do Istine tu silnu koncentraciju laži, podmuklosti, fikcija, iluzija, mržnje, zavisti koju svakodnevno gleda u svom okruženju.
Kako Kur'an pomaže u datim graničnim životnim situacijama? Šta znači kada kažemo da je Kur'an lijek za svaku bolest, da u Kur'anu ima izlaz za svaku situaciju?
Vratimo se Kur'anu:
O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek (izlječenje) za ono što je u grudima, ali uputa i milost vjernicima.
Ti reci: ʹZahvaljujući Allahovim darovima i Njegovoj milosti, eto, tome nek' se raduju ljudi. To je bolje negoli ono što gomilaju.ʹ
U navedenim ajetima sure Junus (57-58) kaže se za Kur'an da je:
- Pouka / mev'izatun – savjet čovjeku kako da postigne kvalitetan život na ovom svijetu;
- Lijek / šifa'un – za ono što je u ljudskim prsima, npr., bol i tuga. Kur'an je najbolji psihoterapeut ako mu znamo prići;
- Uputa / huden – nekada određena terapija ne koristi za otklanjanje bolesti. Ljekar daje uputu za daljnje liječenje. Čovjek je svikao da na ovom svijetu čita uputstva za svaku stvar koju kupi i da postupa prema određenim uputstvima. Čita li uputstvo za život? Kur'an je najbolje uputstvo za život;
- Milost / rahmetun – Uzvišeni Bog je bezgranično milostiv prema svojim stvorenjima. On traži samo dovu od ljudi, ništa drugo, da bi ih zaogrnuo Svojom posebnom milošću.
Vrlo je zanimljivo obratiti pažnju da se kaže da je Kur'an za sve ljude pouka i lijek - O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek (izlječenje) za ono što je u grudima. Ovdje se ne obraća samo vjernicima. Neki će kazati da svaki čovjek bez obzira na stepen vjere, pa čak i oni koji to nisu, može se okoristiti Kur'anom na razini pouke i lijeka. Drugi dio ajeta jasno ukazuje - ali uputa i milost je vjernicima.
U navedenom ajetu se spominju četiri opisa Kur'ana koji zajedno čine jednu cjelinu. Pri tome je upotrijebljena riječ šifa'un / izliječiti koja nosi značenje potpunog ozdravljenja (npr., nije upotrijebljena riječ deva'un – lijek, jer lijek stalno ne rezultira ozdravljenjem; vrlo često lijekovi samo zadržavaju bolest da se ne razvija i širi, a bolest je dalje prisutna). Zato ulema kaže da je u Kur'anu potpuno ozdravljenje (šifa'un) od svih vrsta bolesti. A znamo da su kur'anske riječi vrlo precizno date u tekstu Kur'ana. U ovo se mora vjerovati, a u životu osvjedočiti.
Vrlo je zanimljiva predaja Ebu Seida El-Hudrija, r.a., koji prenosi da je neki čovjek došao Poslaniku, a. s., i rekao: Imam tegobe u prsima, pa je Poslanik, a.s., kazao: Uči Kur’an, jer Uzvišeni kaže da je on lijek za ono što je u prsima - šifa’un lima fis-sudur; (Sujuti, Itkan).
Kur'an sugeriše svojim čitaocima i praktikantima: Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast (Isra, 82), ili kur'anski stavak opisa Stvoritelja: I Koji me, kada se razbolim, liječi (...) ( Šu'ara, 80)
Kur'an navodi i kome je lijek: (...) Reci: On je uputa i lijek za one koji vjeruju, dok oni koji ne vjeruju – u njihovim ušima je začepljenje, i on za njih znači sljepilo. Oni su predaleko da bi ih se moglo dozvati. (Fussilet, 44)
Ovdje je zanimljivo primijetiti da isti oni ajeti Božiji, koji su lijek i milost, ukoliko ih se uči silniku, bivaju ishodištem njegove osionosti i nevjerstva: a nevjernicima on samo povećava propast. To je kao kada veliku vatru polijete s malo vode pa se ona još jače razgori. Ili, onaj ko ima želučnih problema, bolest će se samo pogoršati ako pojede slatko i sočno voće. Prema tome, mnogo je primjera koji pokazuju da nešto što je dobro može uzrokovati uvećanje zla kod silnika na Zemlji. Silnik na Zemlji ne može se osvjedočiti u kur'ansku pouku, niti (sa)gledati Kur'an kao lijek.
U jednoj predaji se kaže da neće nikada rob izgovoriti sljedeće riječi, a da mu Allah neće odagnuti tugu: Gospodaru, molim Te da Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklanjanjem briga mojih. (hadis)
U vrijeme sve izraženije duševne neuravnoteženosti savremenog čovjeka Kur'an se nužno nameće kao lijek. U onim ljudskim srcima u kojima nema Kur'ana, imaju fikcije, iluzije, tegobe i bolovi bez obzira kako ih mi definirali i sagledavali njihov uzrok.
Ljudi danas sve češće zapadaju u depresiju i teške situacije. Oni traže izlaz opterećeni tugom i bolovima. Kur'an sugeriše čovjeku da je upravo on rješenje za ljudske probleme. Da li je čovjek ubijeđen u tu činjenicu ili ne, sasvim je drugo pitanje. Druga je stvar da li čovjek sva rješenja za bolesti vidi samo u lijekovima kao medikamenetima, koje ovdje nikako ne tretiramo. Imaju stručnjaci puno pozvaniji od nas da govore o tome.
Božija milost i Božija dobrota
Ovdje se još jednom referiramo na navedeni kur'anski ajet. Kur'an je lijek i uputa po Božijoj dobroti i milosti zahvaljujući Allahovim darovima i Njegovoj milosti, eto, tome nek' se raduju ljudi. Samo po Božijoj dobroti i milosti možemo izaći iz teških situacija kako i Kur'an kaže (bi fadlillahi ve bi rahmetihi). Vjernici se trebaju radovati Njegovoj darežljivosti i milosti. Po Božijoj dobroti i milosti ljudi se izvlače iz teških situacija. Evo da se vratimo na malo prije spomenuti primjer majčine boli - jedino po Božijoj dobroti i milosti majka može gledati svoje mrtvo djete. Ima li drugačiji odgovor za prevazilaženje teških situacija koje izmiču ljudskom razumu da ih shvati?
U tom kontekstu vraćamo se na lijepa imena. Uzvišeni Allah ima imena Er-Rahman / Svemilosni i Er-Rahim / Samilosni. Svemilosni je u istoj ravni sa imenom Allah (Isra, 110). Kur'an sugeriše čovjeku da se zapita ko ga može zaštiti noću i danju od Svemilosnog (Enbija, 42), jer kroz ovo ime se odražava Božije stvaranje svega. U hadisi-kudsijji se kaže: Ja sam Allah. Ja sam Rahman. Stvorio sam rodbinske veze (rahim) davši im ime po Svom Imenu. Ko ih održava, dat ću da se sa Mnom sastane. Ko ih raskine, odstranit ću ga od Mene.
Otuda osjećaj za dobro u svakom čovjeku kad-tad provrije. Taj osjećaj za općim dobrom postoji kod svih ljudi samo treba stvoriti ambijent da dođe do njihove realizacije.
Er-Rahman se manifestira svim ljudima, a Er-Rahim samo vjernicima. Er-Rahman daje opskrbu svim bićima, a Er-Rahim je radost samo vjernicima. Er-Rahim daje duhovnu opskrbu vjernicima. Rahim je milost onima koji žele milost prihvatiti. Na stranicama Kur'ana često nailazimo da je Allah Er-Rahmanu Er-Rahim / Najmilostiviji od samilosnih. Ima samilosnih među Božijim stvorenjima, ali je Allah najveći po Milosti.
Sve kur’anske sure – izuzev jedne – počinju Bismillom u kojoj se nalaze navedena dva Božija imena koja označavaju milost. Sama činjenica da sve u Kur’anu počinje sa U ime Allaha, Svemilosnoga Darovatelja milosti ukazuje na povezanost imena Allah s milošću. Stoga, milost ne predstavlja samo svojstva Allaha, nego su i mena Njegova uzvišena bića. Er-Rahman / Svemilosni, ne traži objekat. Allah je milostiv sam po Sebi, daje milost svim ljudima (naprimjer, Sunce grije sve ljude, i vjernike i nevjernike). A Božije ime Er-Rahim / Darovatelj milosti traži objekat – Milostiv je po svom djelovanju (posebna milost je za vjernike). Eto zašto Bismillu, koja sadrži ova dva Božija imena, prevodimo na bosanski jezik u značenju: U ime Allaha, Svemilosnoga Darovatelja milosti.
Kur'an liječi depresivnost, potištenost pa i tjelesne bolesti po istom principu – Božija dobrota i milost. Ovdje da samo spomenemo argumente iz Kur'ana i hadisa: I spomeni roba Našeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: Uistinu me šejtan dotiče jadom i patnjom (Sad, 41), ili hadis: Ne srdi se - jer gnjev izaziva razne bolesti i uzrok je svih abnormalnih ponašanja. Da Kur'an liječi treba vjerovati, a kako – treba se osvjedočiti.
Pored toga što je Kur’an lijek protiv šejtanskog utjecaja, on je lijek i protiv strasti, pohlepe, zavisti i svih poroka koji napadaju ljudsko srce koje su danas uzrok mnogih psihičkih bolesti. O ugroženosti ljudskog srca Poslanik, a. s, je rekao: Zaista ljudska srca hrđaju kao što hrđa željezo kada na njega dospije voda. Neko upita: ʹKako se ona čiste, Allahov Poslaniče?ʹ Učenjem Kur’ana i sjećanjem na smrt.
Naravno, ovdje ponovo ističemo da cilj ovog našeg osvrta nije da kažemo nešto protiv medicinskih nauka kojima je okrenut današnji čovjek. Naprotiv, želimo samo ukazati kako zapostavljamo ili se dovoljno ne obaziremo na kur’ansku konstataciju da je upravo on potpuno izlječenje za svaku vrstu bolesti.
Umjesto zaključka
Poslanik, a. s., je rekao:
Uzvišeni Allah je učio Ta-ha i Ja-sin na hiljadu godina prije nego je stvorio stvorenja. Kada su meleki čuli Kur’an, rekli su: 'Blago li umetu kojem će se to objaviti, blago li prsima koja će to nositi i blago li jezicima koji će to izgovarati.ʹ
Ovaj Kur’an je Allahovo uže, on je očito svjetlo i koristan lijek, zaštita je onome ko ga prihvati i spas onome ko ga slijedi. Njegove tajne se ne iscrpljuju, i što se više uči, biva svježiji i interesantniji. Učite Kur’an, jer će vas Allah radi učenja njegova nagraditi, za svaki harf deset sevapa! Ja vam ne kažem: ELIF-LAM-MIM je harf, već ELIF je harf, LAM je harf, MIM je harf. (Tirmizi u Sunenu)
Zaista Uzvišeni Allah Kur’anom jedne uzdiže, a druge ponižava. (Omer)
Ko želi susret s Allahom, neka gosti Njegovu čeljad. Neko je primijetio i upitao: ʹZar Allah, dž.š, ima čeljad, Allahov Poslaniče?ʹ, Da, odgovorio je. ʹA ko su oni!?ʹ, ponovo je neko upitao. Allahova čeljad na dunjaluku su oni koji uče Kur’an. (Ebu Hurejre)
U drugoj verziji predaje dodaje se: Dakako, ko im iskaže počasti, Allah će njemu iskazati počast i darovat će mu Džennet. Ko ih napusti i Allah će njega napustiti i nastanit će ga u Vatri. Znaj, o Ebu Hurejre, kod Allaha nema časnijeg od hafiza. Dakako, hafiz je časniji od bilo koga drugog osim od pejgambera.
