Za razliku od dijela hercegovačkog klera koji je kroz historiju bio snažnije povezan s nacionalnim političkim projektima, bosanski franjevci često su njegovali koncept multireligijske Bosne i suživota. U političkom sukobu Hrvata i Bošnjaka nisu ostali pošteđeni ni franjevci čiji nadimak „dajdže“ se počeo koristiti u svakodnevnom medijskom prostoru kao pejorativan izraz za izdajnika, saradnika okupatora...
Kao i obično, bosanskohercegovačka politička i društvena realnost nam je ovih sedmica servirala niz zanimljivih događaja, od onih dnevno-političkih pa do društvenih čiji korijeni sežu 200 godina unazad.
Incident koji se dogodio na groblju Divojka u Dobriču kod Širokog Brijega, a u kojem je učestvovala i europarlamentarka Željana Zovko, ponovo je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja unutar Katoličke crkve u Hercegovini, a to je višestoljetni sukob između dijela hercegovačkih franjevaca i Mostarsko-duvanjske biskupije.
Prema izvještajima medija, tokom pokušaja održavanja mise koju je predvodio don Miljenko Krešić, došlo je do verbalnih sukoba i negodovanja dijela okupljenih mještana koji se protive dolasku dijecezanskih svećenika (postavljenih od biskupije) u sredine tradicionalno vezane za franjevce. Misa je na kraju održana na privatnom posjedu u blizini groblja, dok je sama Željana Zovko iskoristila priliku da, opet, u negativnom smislu spomene Sarajevo te da kaže da se sada ni u Širokom Brijegu ne može osjećati sigurnom.
Iako se na prvi pogled radi o lokalnom incidentu, pozadina cijelog događaja mnogo je dublja i zadire u stoljetne podjele unutar hercegovačkog katoličkog korpusa.
Franjevci kao čuvari katoličkog identiteta u Bosni i Hercegovini
Korijeni problema sežu još u osmanski period, kada su upravo franjevci bili gotovo jedini organizirani nosioci katoličkog života u Bosni i Hercegovini. Dok je institucionalna crkvena hijerarhija bila oslabljena, franjevci su ostajali uz narod, gradili samostane, čuvali vjeru i razvijali poseban odnos sa stanovništvom. Upravo zbog toga fratri su u velikom dijelu Bosne i Hercegovine stekli gotovo simbolički status među katolicima.
Nakon austrougarske okupacije 1878. godine dolazi do obnove regularne crkvene hijerarhije. Vatikan postepeno nastoji uspostaviti klasični model upravljanja Katoličkom crkvom, prema kojem župe pripadaju biskupijama, odnosno dijecezanskom kleru, a ne redovničkim zajednicama. Međutim, u Hercegovini je taj proces nailazio na snažan otpor dijela fratara i vjernika.
(...)
Bosanski franjevci i ideja multireligijske Bosne
Dok su u Hercegovini odnosi između franjevaca i dijecezanskog klera često bili obilježeni tenzijama, u Bosni je situacija uglavnom bila drugačija. Franjevačka provincija Bosna srebrena stoljećima je razvijala specifičan model djelovanja među muslimanima, pravoslavcima i katolicima, zbog čega su bosanski franjevci imali mnogo širu društvenu i kulturnu ulogu od isključivo crkvene. Od milja nazvani „dajdžama“ zbog svoje bliskosti s muslimanskim stanovništvom, bivaju pozitivnim dijelom svakodnevnice multireligijskih gradova, varoši i kasaba.
Ipak, posljednjih godina i bosanski franjevci suočavaju se s ozbiljnim izazovima, prije svega demografskim padom i sve manjim brojem novih svećeničkih zvanja.
Cijeli tekst u printanom i digitalnom izdanju Preporoda
