Američki psiholog Abraham Maslow autor je jedne od najpoznatijih teorija u psihologiji. Njegova hijerarhija potreba dobro je prihvaćena ne samo u psihologiji već i u mnogim srodnim naučnim disciplinama. Ova teorija tvrdi da su naša ponašanja motivirana određenim fiziološkim i psihološkim potrebama koje napreduju od osnovnih ka složenim. Osnovne potrebe moraju donekle biti zadovoljene kako bi se mogle zadovoljiti potrebe viših nivoa. Maslow je ljudske potrebe podijelio na pet kategorija: fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za ljubavlju i pripadanjem, potrebe za poštovanjem te potreba za samoaktualizacijom kao najsloženija od svih. Budući da je pripadao humanističkom pokretu unutar psihologije, Maslow je vjerovao kako ljudi imaju urođenu želju da se samoaktualiziraju odnosno da budu sve što mogu biti. Međutim, da bi se postigao ovaj krajnji cilj, mora se zadovoljiti niz osnovnih potreba.

Studije također pokazuju da su djeca koja su imala sigurno okruženje u ranom djetinjstvu bila bolja na testovima koji su koristili vještine kritičkog mišljenja u kasnoj adolescenciji.

Potreba za sigurnošću

Sigurnost se, zajedno s fiziološkim potrebama, u Maslowljevoj hijerarhiji smatra osnovnom potrebom. Ne trebaju nam duga predavanja niti široka objašnjenja kako bi shvatili da bez sigurnosti od fizičkih ozljeda i/ili straha od njih nije moguće ostvariti potrebe višeg reda, poput potrebe za samopoštovanjem ili samoostvarenjem. Ljudska potreba za sigurnošću očita je već u ranom djetinjstvu jer djeca preferiraju da budu u sigurnim i predvidljivim okruženjima i obično reagiraju sa strahom ili tjeskobom kada te potrebe nisu zadovoljene. U osnovi ovoga leže potrebe za kontrolom, predvidljivošću i redom. Osnove potrebe za sigurnošću se isprepliću i protežu kroz sve aspekte onoga što zovemo sigurnost – fizičku sigurnost, finansijsku sigurnost, emocionalnu sigurnost i sigurnost u vlastitu budućnost. To je razlog zašto se mnogi od nas bore s osjećajima tjeskobe i stresa u vremenima u kojima nema reda i predvidljivosti. Zdrave odrasle osobe mogu same osigurati zadovoljenje ovih potreba, dok se djeca oslanjaju na odrasle da im pomognu zadovoljiti ih na zdrave i primjerene načine. Kada se dijete osjeća sigurno, sposobno je preuzeti rizike koji su potrebni da grade odnose s drugima, istraživati i isprobavati nove stvari. Jednostavno rečeno, osjećaj sigurnosti čini učenje mogućim. Istraživanja su pokazala da se djeca, koja se osjećaju nesigurno, manje igraju i istražuju te imaju više poteškoća u odnosima s vršnjacima. Pomažući djeci da se osjećaju sigurno, pripremamo ih za cjeloživotno učenje. Studije također pokazuju da su djeca koja su imala sigurno okruženje u ranom djetinjstvu bila bolja na testovima koji su koristili vještine kritičkog mišljenja u kasnoj adolescenciji.

Školska klima

Kada govorimo o važnosti školskog okruženja za dobrobit učenika, pominjemo termin klima koji se usko veže za vremenske prilike. Kada je vani umjereno toplo, obično se osjećamo ugodno i opušteno. S druge strane, kada je zagušljivo vruće ili pretjerano hladno ne osjećamo se ugodno i ulažemo velike napore da nam bude bolje. Drugim riječima, vrijeme usko povezano s klimom utječe i na našu spremnost da djelujemo. Školskom klimom smatra se skup relacija koje se javljaju među pripadnicima školske zajednice, a određuju ih strukturalni, lični i funkcionalni faktori obrazovne ustanove. To je mješavina uvjerenja, vrijednosti i ponašanja učenika, nastavnog osoblja, uprave i roditelja. U nju su uključeni i stilovi rukovođenja ustanovom, kao i stepen slobode djelovanja. Iz svega navedenog, školska klima se može jednostavnije definisati kao prevladavajuća atmosfera u školi koju uglavnom diktira uprava škole i koja utječe na način kako učenici i učitelji percipiraju svoju školu te na njihove vrijednosti i stavove prema školi i poslu. Isto tako, školska klima utječe na osjećaje nastavnika i učenika, na njihovu spremnost da se uključe u procese učenja i poučavanja, njihovu želju da doprinesu i osjećaje prema sebi i drugima. Autori poput Bronfenbrenera školu svrstavaju u faktore koji najneposrednije i najjače djeluju na razvoj djeteta. Kada djeca dođu iz sigurnog porodičnog okruženja u školu, ona tada postaje novo mjesto gdje djeca prolaze kroz iskustvo odrastanja te stvaraju nove odnose s vršnjacima i odraslima koji nisu dio primarne porodice. Zadatak škole je osigurati da prostor i atmosfera u kojoj dijete boravi budu sigurni.

Svjedočimo slučajevima u kojima su životi djece bili ugroženi zbog neprilagođenog fizičkog okruženja. Da bi se šanse ponavljanja ovakvih događaja svele na minimum, važno je da postoji stalna uključenost i suradnja roditelja, učenika, nastavnika, stučne službe škole i vanjskih stručnih saradnika u osmišljavanju i revidiranju školskih planova sigurnosti i prilagođavanja fizičkog okruženja, kao i planova za prirodne katastrofe i krizne situacije.

Sigurne škole

Sigurna škola je ona u kojoj procesi poučavanja i učenja nisu ometani. To je škola u kojoj su smetnje svedene na minimum; nema nasilja, droge, maltretiranja i straha. U sigurnoj školi učenici nisu diskriminirani te se kazne za kršenje pravila dosljedno i pravedno primjenjuju. Najučinkovitiji pristup stvaranju sigurnog i poticajnog školskog okruženja zahtijeva sveobuhvatan, koordiniran napor škole i zajednice. Stvaranje sigurne školske klime je multidisciplinarni proces koji uključuje balansiranje fizičke sigurnosti i infrastrukture te integriranje podrške u području mentalnog zdravlja, socijalnog rada i učenja. Svaka je škola jedinstvena i uprava škole mora razmotriti provedbu sigurnosnih politika i odluka koje najbolje odgovaraju potrebama, kulturi i zajednici okruženja za učenje. Za koncept sigurne škole veoma je važno fizičko okruženje u kojem djeca borave tokom nastave. Fizičko okruženje škole odnosi se na sve školske objekte, unutarnje i vanjske. Ovi objekti moraju biti sigurni i čisti te ne smiju ni na koji način ugrožavati zdravlje i dobrobit ni učenika ni nastavnog osoblja. Bitno je da su unutarnja klima, rasvjeta, nivo buke, dizajn interijera i eksterijera, kvaliteta namještaja i nastavnih pomagala strogo kontrolisani i dovedeni na optimalni nivo. Svjedočimo slučajevima u kojima su životi djece bili ugroženi zbog neprilagođenog fizičkog okruženja. Da bi se šanse ponavljanja ovakvih događaja svele na minimum, važno je da postoji stalna uključenost i suradnja roditelja, učenika, nastavnika, stučne službe škole i vanjskih stručnih saradnika u osmišljavanju i revidiranju školskih planova sigurnosti i prilagođavanja fizičkog okruženja, kao i planova za prirodne katastrofe i krizne situacije. Od izuzetne važnosti je da općinski i kantonalni nivoi vlasti budu uključeni u promovisanje sigurnih škola jer javne školske ustanove uveliko ovise o budžetskim sredstvima kojima ovi nivoi vlasti raspolažu. Sigurnost u školama treba biti prioritet naših zajednica te je važno raditi na provedbama strogih politika o sigurnosti u školi jer one promiču bolji akademski uspjeh, pridonose osjećaju jedinstva u školi, iniciraju više razine prosocijalnog ponašanja i smanjuju prisustvo nasilja u školama.