Riječ je o čovjeku

S obzirom na digitalnu revoluciju i posljedice koje umjetna inteligencija ima na svakodnevni život ljudi, profesor Grabus, prije svega, ističe da je pojava umjetne inteligencije postala središnja tema savremene civilizacije. Suštinskim pitanjem smatra način na koji će se koristiti te platforme. Naglašavajući da je umjetna inteligencija sadašnja stvarnost, podsjeća da je “najveći izazov za teologe, filozofe i humaniste to da li mogu razumjeti svoju stvarnost”.

"To je bitno znanstveno pitanje - kako funkcioniše taj sistem koji nama doprinosi olakšavajući dolazak do znanja, usvajanja činjenica, upoznavanja određenih pitanja s kojima bismo se teško, i uz enciklopedije koje imamo, danas upoznali. I, hvala Bogu, niko ne postavlja pitanje kao što je to bilo ranije - je li to halal ili je haram. Ne čujem te glasove u pogledu umjetne inteligencije", napominje profesor Grabus.

Međutim, otvaraju se dimenzija etike, humanosti i koristi znanja te se, kako kaže, postavljaju različita pitanja o tome koliko će čovjek biti upotrijebljen ili zloupotrijebljen, kakvi novi identiteti će biti kreirani ili koliko će ih biti ukradeno i slično.

"Mi ne govorimo samo o transcendentnom eshatološkom konceptu, nego govorimo i o načinu kako na ovom svijetu, iz te perspektive, upotrebom ili zloupotrebom umjetne inteligencije doći do čovjeka. Šta ćemo onda s čovjekom? Ko upravlja našim životima? Kako uspostaviti pravnu i etičku regulativu? Kako zaštititi autorsko pravo? A znamo da je to regulisano u pravu, etici i, na kraju krajeva, u vjerskom učenju", kaže Grabus.

Prilika za otvaranje novih intelektualnih tema

Ključno pitanje je koji je izvor dobra, ističe on, te skreće pažnju na dva ključna pojma: autonomija i teonomija.

"Prema našem učenju, izvor dobra je Bog. Mi se borimo da pokažemo kako je središnja tema za ljudsku civilizaciju Bog. U islamu i u ostalim monoteističkim religijama čovjek pokušava gledati na ono što je dobro, na ono što mu je Bog dao. I ako govorimo o vrijednostima istine, ljepote, dobrote koje je Bog dao ljudima kao općim vrijednostima, onda govorimo i o pravednosti kao izvoru koji dolazi od Boga. Ako pređemo na taj autonomni izvor, ako je čovjek izvor - i on definiše i etiku, i moral, i pitanje dobra i zla - onda se dugoročno odmičemo od središnje teme govora o Bogu. Približavamo se savremenom konceptu sekularnog odbacivanja onoga što je univerzalna religijska vrijednost. I zato je sada pitanje i kroz ovaj sektor, koje su to teme koje će biti dostupne ljudima koji će sutra upotrebljavati bilo koju platformu umjetne inteligencije", naglašava profesor Grabus.

Kazano pojašnjava primjerom o načinu na koji Islamska zajednica može kreirati aplikaciju ili platformu koja bi Bošnjacima širom svijeta bila od pomoći kada je riječ o temeljnim vrijednostima koje nas povezuju.

"U tom smislu, učestvovat ćemo u određenim raspravama koje su važne za sve ljude. Naravno, s obzirom na kapacitet i potencijal koji imaju veće institucije od nas, oni će tu brže nastupati. Samo je pitanje, u konačnici, jesu li muslimani uopće danas sposobni sami artikulisati pitanja koja su njihova primarna. Usuđujem se kazati da smo mi, sljedbenici islama, jedini danas nesposobni sami utjecati na to kakav će biti pogled na islam u svijetu, s obzirom na više faktora, različite interpretacije, utjecaje itd. I zato je ovaj proces kroz koji prolazimo jedinstvena prilika za otvaranje novih intelektualnih tema, ali i za gradnju zajedničkog narativa koji će nam omogućiti da u tom velikom svijetu umjetne inteligencije imamo svoj kutak u kojem ćemo govoriti o pitanjima koja su važna za nas", ističe profesor.

U nastavku je tretirao i izazov dehumanizacije, odnosno dileme koliko će umjetna inteligencija dehumanizirati čovjeka, te se osvrnuo na pitanje ljudske odgovornosti.

"Pitanje odgovornosti možda je jedno od najvažnijih ljudskih pitanja o kojima možemo razgovarati, Dakle, ako je izvor morala autonoman, onda je mnogo stvari prilagodljivo i može se u određenom periodu adaptirati na nove okolnosti. Ali, postoje teme koje su konstantne i oko toga se slažemo. Naprimjer, većinu tih postavki imamo u Deset Božjih zapovijedi, koje su i kroz Kur'an kao takve navedene. Ali, čovjek je danas došao u poziciju jedne inferiornosti, tj. da mu je sasvim svejedno koliko će ljudi u jednom danu stradati. I to ne radi više čovjek direktno, nego može raditi umjetna inteligencija. Ko će za to odgovarati? Na koji način ćemo sutra pokrenuti proces kao ljudi protiv mašine? Ko preuzima odgovornost? Pitanje umjetne inteligencije nije samo nešto što nam olakšava život nego nam u mnogim segmentima otežava i zagorčava život. U tom smislu, svi elementi, koji su posljedica onoga što mi danas nazivamo umjetnom inteligencijom, odražavat će se na živote ljudi", kazao je.

Duhovna komponenta mora postojati

Ukazujući na prisutnost utilitarizma i koncepta korisnosti, pri čemu se radi ono što je za civilizaciju u datom momentu najbolje i najbrže, Grabus naglašava da kontinuirano ostavljamo posljedice iza sebe. Tome za primjer navodi ugroženost okeana i morskog svijeta. Stoga, postavlja pitanja o tome kako će se formirati generacija koju odgaja digitalni svijet te kako će ona graditi društvene odnose i donositi sudove.

"Nećemo ništa napraviti pukim zabranama, zatvaranjem u svoje svjetove, nego u ovim novim okolnostima očigledno ćemo morati više između sebe razgovarati, otvarati te teme i ljude vraćati temeljnim postavkama, a to je da je život svet. Vidimo da se savremena civilizacija ne ponaša tako. Također, temeljna kur'anska postavka jeste da je imetak svet, vjera kao takva, porodica i čast. A u savremenom svijetu sve te vrijednosti je lakše dovesti do dehumanizacije nego što je to bilo ranije. Zato će ovdje biti važno razvijati tu duhovnu komponentu. Mora postojati ta veza s Gospodarom, odnosno s tim izvorom koji nam daje život. Ukoliko postoji u takvom svijetu veza kroz namaz, dobro djelo, predanost Njemu, UI ćemo shvatiti kao alat, kao sredstvo koje nam olakšava život, a ne da nam to postane novi tagut - da nas zavede kao neko lažno božanstvo", upozorava professor Grabus.

Govoreći o vitalnosti same religije islama, podsjeća i na period pandemije Covid-19, kada je bilo pokušaja da se putem medijskog djelovanja, odnosno društvenih mreža, nadoknadi komunikacija s džematom. No, kako kaže, za naše djelovanje je potrebna živa riječ, a čovjek se kao biće može potvrditi jedino u zajednici, dok, s druge strane, ima izravnu povezanost sa Stvoriteljem.

"Ta vitalnost bi mogla doprinijeti tome da se ne padne u svijet lažnih svemoći savremene tehnike. Jer, savremena tehnika se koristi, između ostalog, i u vojne, medicinske, obavještajne, obrazovne, i svake druge svrhe. Ta pozicija čovjeka kao individue je nemoguća u islamskom učenju ukoliko on nema povezanost s Bogom i s ljudima. Mi imamo taj potencijal unutar islamskog učenja. On će zavisiti, naravno, i od naše kreativnosti, da u određenom ambijentu znamo ostati vjerni tim vrijednostima samog islama", zaključio je profesor Grabus.