O ramazanskoj svakodnevnici, pojedinačnoj ili porodičnoj te utjecaju posta na proces učenja i da li studentska svakodnevnica post čini težim ili lakšim razgovarali smo sa studenticama i studentima univerziteta u Sarajevu, Mostaru, Bihaću i Zenici.

Ramazan donosi i kolektivne i individualne promjene. Prilagođavaju se i postači i nepostači. Stoga, ramazan i razumijevamo kao posebno obilje Božije milosti. Ibadet posta jedan je od onih na koje se navikavamo od rane mladosti, pa čak i kada se ne posti redovno. Ibadet posta praktikuju sve generacije.

Mnogi će se složiti da je studentska svakodnevnica specifičan period mladog čovjeka. S pozicije muslimanske tradicije, učenje i znanje vrhune među prvim kvalitetama. Stoga, nakratko smo zavirili u svakodnevnice nekolicine studentica i studenata koji za Preporod dijele vlastito življenje ramazana i doživljaja ibadeta posta. Mladalačka snaga se, uz značaj posta, nadaje kao posebno inspirativan detalj u doživljaju ramazana.

U ramazanu na krilima prve riječi Objave

Alma Strika

Držeći da svaka porodica ima svoju rutinu, Alma Strika, studentica na Odsjeku za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, podsjeća nas na cijenu odlaska na studij – odvojenost od porodice. Ali, naglašava: “Jedna od pozitivnih stvari pandemije koju ističem jeste da sam ramazan ponovo cijeli provela sa porodicom”.

“Moje studentske rutine su vezane najčešće za kontinuirano ispijanje kafe od teravije do sehura, uz učenje. Post, ali više ramazan kao cijeli jedan koncept, doživljavam kao jak faktor koji utječe na učenje, jer tokom mjeseca i tijelo i duša pronalaze poseban mir i balans”, kaže Alma. Vrijeme između teravije i sehura odgovara joj zbog ranijih navika učenja navečer, te ističe koliko joj znači iskorištenost tog vremenskog perioda u mjesecu ramazanu.

“Svaku prepreku koja se pojavi, a potencijalno bi otežala post, smatram samo za iskušenje više i razlogom zašto bih baš trebala da ispostim taj dan. Ako nekada i dođe u razmatranje da se zbog teškog ispita ne odlučim na post tog dana zbog fokusiranosti, sjetim se svog posta tokom osnovne škole kada sam kao dijete obavezno na testove išla posteći jer sam vjerovala da će mi to dodatno olakšati test”, objašnjava nam Alma doživljaj posta u kontekstu svoga studija. Tome dodaje: “Mislim da bi teže bilo učiti i raditi ukoliko bih imala pritisak da sam taj dan propustila post”. Svjesna je i važnosti stečenih navika. “Teško ih je kroz život preskočiti”, zaključuje na kraju.

Merjem Kapo

“Svakog ramazana sa porodicom zajedno pravim sehure i iftare. Nastojimo da svaki namaz obavljamo zajednički. U toku dana, nekih sat vremena posvetimo učenju i proučavanju Kur’ana”, priča nam Merjem Kapo, studentica Odsjeka za informacione tehnologije Fakulteta za inžinjering i prirodne nauke Međunarodnog Burch univerziteta. Porodična veza je jača u ramazanu, kaže ona. “Pred iftar je obavezan odlazak po somune”, podsjeća nas na neizostavni lokalni običaj.

“Post me stimuliše da više razmišljam o onima kojima je svaki dan ramazan, u smislu da nisu u mogućnosti ni jedan obrok obezbijediti”, Merjemine su riječi o socijalnoj usmjerenosti posta. “Više vremena imam da razmislim o životu, o Allahovom stvaranju”, naglašava značaj vremenske dimenzije u mjesecu ramazanu. Njoj, kao studentici, post utiče na izoštrenost čula i poboljšanja koncentracije, ističe ona, te dodaje: “Osjećam da mi je stres manji zbog ispita i ostalih obaveza”.

Medina Hotić

Osim što smatra da se njena ramazanska svakodnevnica ne razlikuje od svakodnevnice drugih mladih ljudi, Medina Hotić zbog fakultetskih obaveza ne dočekuje sehur budna kao nekada. Studentica je na Odsjeku za menadžment revizije i računovodstva Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću. “Smatram da post nije stvar koja bi se mogla smatrati kao neko ograničenje u samom procesu obrazovanja”, stava je Medina. Kako se utjecaj ramazana osjeti i u drugim sferama, tako je i sa učenjem, ističe Medina te dodaje “stvara se želja da sve učinjeno bude najbolje moguće i da dajemo sve od sebe”.

Adnan Spahić

Jedna od zajedničkih porodičnih aktivnosti u ramazanu je i spremanje iftara, kaže Adnan Spahić, student na Odsjeku za finansije i računovodstvo Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Zenici. “Mama uradi najveći dio posla oko pripreme glavnog jela, babo je tu da pomogne, dok je zadatak brata i mene da svaku noć smislimo novu poslasticu kojom ćemo zaključiti još jedan dan posta. Nakon toga slijedi zajedničko kahvenisanje”, ukratko nam objašnjava Adnan. Ramazanskoj krijeposti u Adnanovoj porodici doprinosi i intenzivno druženje sa Kur’anom. “Tu su, naravno, i teravih-namazi, koji se u ovoj trenutnoj situaciji ne mogu obavljati u džematima, ali se trudimo da se ta rutina i navika obavi u toplini svoga doma u vidu noćnih namaza”, ističe Adnan.

Govoreći o blagodatima posta Adnan naglašava da tada “postajemo svjesniji Božijeg prisustva, bogobojazniji i trudimo se da činimo više dobra”. U kontekstu studiranja i učenja, kaže da post poboljšava koncentraciju. “Gradivo koje je potrebno spremiti za ispit lakše se pamti”, pojašnjava Adnan. I on je primjetio posebnu vremensku dimenziju u ramazanu: “U ovim mubarek danima imam više vremena za učenje, odmor, ali i ostale obaveze koje nosi svaki novi dan”. Shodno vlastitom iskustvu smatra da post studiranje ne čini, uopće, težim.

Haris Mujić

Student na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Haris Mujić u ramazanu vidi proćišćenje – duhovno i tjelesno. Kako kaže, ramazanska svakodnevnica mu pomaže da obrati pažnju na oba segmenta. “Kada god nastupi Ramazan, volim da podijelim svoje vrijeme kvalitetno, odredim koliko bih trebao spavati, odredim vrijeme za druženje sa Knjigom, vrijeme za fakultetske obaveze te vrijeme za odmor i razonodu”, kaže Haris. Također, vodi računa i o svojoj ishrani. “Gledam da to bude umjereno te da od akšama do zore unesem dovoljno tečnosti i hrane koja će mi pomoći da iskoristim svoj dan u cjelosti, ali da ga i ispostim”, potcrtava on.

“U ovome mjesecu se naš odnos prema vjeri mijenja, spoznajemo Božiju milost i opskrbu, a samim tim, kako odmiču dani mjeseca, sa svakom trećinom se mijenja rutina, ibadet postaje važniji od nekih ovosvjetskih stvari”, ističe Haris. Osim toga, naglašava važnost zajedničkih ramazanskih aktivnosti u porodici – sehur, iftar, ibadet. Na taj način podsjećaju se, podvlači Haris, “na važnost očuvanja ove iznimno važne institucije”.

“Neizmjerno mi je žao što se zbog pandemije više ne možemo družiti kao prije te dočekivati iftare i teravije zajedno. No, vjerujem da ćemo se uskoro vratiti tim ljepšim danima” – iskazuje Haris svoja ramazanska nadanja.

Haris se, shodno vlastitom iskustvu, osvrnuo na blagodat ramazana u kontekstu snaženja čovjekovih kapaciteta: “Odstupanjem od jela i pića, ružnog govora i drugih radnji, dolazimo do stanja u kojem smo spremni uraditi mnogo više nego što bismo uradili u danima kada možemo jesti i piti. Čisto tijelo i zdrav um, bar je meni, u mnogobrojnim prilikama pomogao da odradim neki zadatak lakše. Sama produhovljenost koju doživim u ovom mjesecu mi pomaže da budem bolji u onome što radim, a želja za uspjehom je naravno povećana”.

Iako samo sustezanje od jela i pića nije lahko za studente, spoznaja o nagradi za post olakšava obaveze, poručuje Haris.

Džana Đuzel

Džana Đuzel, studentica na Odsjeku za književnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u prvom planu ističe razliku između porodičnog iftara kada ga zajedno sa majkom sprema i onih koje dočekuje sama – navike su drugačije u oba slučaja, kaže ona. “Volim zaspati prije sehura, barem jedan sat”, ističe Džana. Nakon iftara voli prošetati, iako sada zbog posla ili aktivnog policijskog sata ne uspijeva.

“Sada, uz ovakav načina studiranja, uslijed okolnosti pandemije, sve je lakše”, kaže Džana o obavezi posta. “Čovjek se ljepše osjeća i sam sebi nađe više prostora kako bi izvršio obaveze”, pojašnjava ona. Kahvenisanje i izlasci stoje nasuprot kvalitetno iskorištenom vremenu van ramazana, ističe ona. Emocionalni doživljaj ramazana opisuje suzama radosnicama koje joj izaziva prvi dan posta.

Emir Čampara

Upravo spontanost daje posebnu draž u ramazanu, kaže nam Emir Čampara, student na Odsjeku za kriminologiju i sigurnosne studije Pravnog fakulteta Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. “Zaista je to mjesec u kojem se, između ostalog, ojača porodični duh u vrijeme iftara i sehura”, poručuje on.

“Kroz dane posta čovjek se cijelim bićem posveti vjeri, a i sebi, te olakša dušu od svakodnevnice i kolotečine u koju nesvjesno upadne”, pojašnjava nam Emir svoje viđenje posta. Post i ostale vjerske obaveze usklađuje sa studentskim obavezama – “jednostavno dođe neka snaga, želja i volja od Rabba i sve je samim tim lakše”. S obzirom da su fakultetska predavanja online, i to predstavlja olakšavajuću okolnost u toku posta, zaključuje Emir.

Put čestitih

Simbolično, u priređenom kolažu sastaje se pojmovlje učenja, znanja i ibadeta kao vrijednosti koje ni u kojem slučaju ne predstavljaju svrhu samima sebi. U riječima i iskustvu ovih sedam studentica i studenata primjećujemo lepezu sličnosti i različitih življenja i doživljaja ramazana i posta. Njihovom vedrom tonu doprinose pozitivni utjecaji posta koje ističu. Na općem planu to nam skreće pažnju da u samoj suštini posta i ramazana stoji živost kojom čovjek stremi promjenama nabolje usavršavanjem vlastitog karaktera. I viđenje dimenzije posta postaje veličanstvenije kada čitamo i slušamo iskustva onih koji već svjedoče o brojnim odricanjima na svome odgojno-obrazovnom putu – direku boljeg sutra našega društva.