Društvo je veoma naporno stoljećima gradilo te okvire svakoj ženi pojedinačno već pri njenom rođenju. Za njih, ljude u dalekoj historiji, imamo opravdanje. Imamo li za nas, ljude sa 3D perspektivama?! Mi ljudi, i muškarci i žene, skloni smo zaboravu, pa smo na tren, koji je trajao milenij, zaboravili da su ipak vrlo jednostavne strategije paljenja, razbijanja i topljenja tih materijala. Nekad je bio potreban samo fizički napor a nekad se morao praviti plan za tehnike uklanjanja takvih barijera kako bi žena dobila malo čistog zraka koji je neophodan prvenstveno za kvalitetno funkcionisanje mozga. Konačno su mnoge žene uz fizički i intelektualni napor dolazile do zraka. Ali samo one kojima nije izgrađen gvozdeni okvir. Njena priroda nije rušiteljska, nego graditeljska. Ona je zapravo nastojala u svakom vremenu biti graditeljica onakvog društva kakvo se od nje traži. Lijepa je to osobina kratkoročno gledano, ali dugoročno, besmrtno izvanzemaljski gledano, potrebno je da i žena učestvuje, ne samo u izgradnji nego u planiranju izgradnje društva, prirodna, razumna i emocionalna, a to može postići samo bez sprega, jer čini više od pola društva.

Uzvišeni Upućivač nas je i devedesetih godina opet podsjetio ajetima sure Gvožđe, pa i svake godine nas podsjeća, i evo opet podsjeća, žene koje do sad nisu s pažnjom čitale ove ajete, da ih iznova čitaju. „Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji.“ Kako snažni ajeti, „a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi...“ Kako je i sama bila graditeljica gvozdenog okvira zapravo joj je njegova snaga pomogla da shvati da nije rješenje u njegovom rušenju nego u njegovom korištenju za privatni život kako bi javni život dao gvozdene rezultate.

Žene devedesetih! Iako se ovaj izraz veže za neki drugi okvir, reći ćemo da su upravo te godine za žene muslimanke bile ponovni početak intenzivnijeg javnog života izgrađen na stabilnim gvozdenim okvirima privatnosti i graničnim okvirima rata. Upravo onu koju je Savršeni Oblikovatelj u tom savršeno stvorenom snažnom materijalu dao. Žene su počele koristiti okvire kao snagu a ne sputavanje, kao kreativnost u vlastitom malom prostoru, da bi samo društvo za nju pokazalo interesovanje. Žena muslimanka je uz pomoć još jedne dimenzije iznašla način podižući pogled u beskonačnost i pronalazeći duhovni ključ za javno djelovanje, prvenstveno kroz sedždu kao fizički, a posljedično i duhovni, najizraženiji oblik poniznosti Uzvišenom, koji je davao i daje pravovremeno razumijevanje uzroka degradacije najvažnijeg planetarnog resursa, ljudi. Iako nismo imali dugoročni plan, neizmjerna hvala Strpljivom Dobročinitelju koji nas nije napustio i koji je umjesto nas, imao i ima plan i najsavršenije ga vrlo precizno implementira.

Od žene jadnice koju je svijet žalio ali i ona samu sebe, jer stalno mora nešto, bilo šta raditi, došli smo kroz taj vrlo istančan motorički ženin pokret do najorganizovanije osobe danas, jer je „bereket u pokretu“ i ovom hadisu danas najviše žena svjedoči. Iako mali broj aktivnih žena nije obeshrabrujući, jer se njihov broj udeseterostručava duhovnim vojskama, a ovdje me razumije samo taj mali broj aktivnih žena, njihova nagrada za rad se neće umanjiti ako im se ostale žene pridruže. Da, govorim cijelo vrijeme o našim ženama, ovdje u BiH. Time se nagrada za ovakvu obnovu ne umanjuje pojedinkama, jer jedino kod Milostivog Gospodara nema striktnog matematičkog sabiranja. Ono što je važno jeste da će masovnija intelektualna, fizička i duhovna podrška svakako dati puno više rezultata.

Žene, djevojke! Najvažnija rečenica koja meni pomaže da tražim ključeve vrata vrlo različitih okvira oko sebe ili ih ispravno koristim je stalno postavljanje pitanja na svaku kretnju: Na čemu se zasnivaju moje najduže dugogodišnje pripreme za najvažniji sastanak sa Najsavršenijim Sveznajućim i Pravednim? Kad stanem pred svog Savršenog Stvoritelja sa neiscrpnom težnjom za Njegovom blizinom i bliskošću, željna Njegovog Najljepšeg Lica, za šta će me On pitati? Kad konačno dočekam taj trenutak stajanja pred Njim Uzvišenim, šta će mi tada biti važno? Hoću li se sjećati prašine i nove usijane komode i hoće li mi stalna briga o njoj išta pomoći? O čemu da vodim brigu ili o kome da vodim brigu? Da li ću biti nagrađena za šutnju o istini? Hoće li me približiti Njemu ljutnja zbog razbacanih stvari po kući u čijoj nabavci sam sama pohlepno učestvovala? Da li će učestvovati u približavanju Gospodaru svjetova boja fasade, kristalni ukras, trosatno, umjesto polusatno, pravljenje jela? Cjepidlačenje u ovosvjetskim stvarima možda?! „Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Sura Gvožđe) Da li pred Njim Blagim Plemenitim ima išta važnije od potrebe da Mu budem blizu, stalno i zauvijek? Nakon obezvrjeđivanja stvari koje su svakako prolazne dolazi novo pitanje: Koje su strategije približavanja Najveličanstvenijem? Sveobuhvatni odgovori neminovno leže u opisima poslaničkih misija: „i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.” (Sura Gvožđe)

Svako stajanje u mjestu nije 'ništa' nego degradacija. Ništa ne postoji pa je i riječ ništa suvišna za upotrebu. Vrijeme je da shvatimo da 'ništa' ima dugoročne rušilačke sposobnosti a to svakako nije u našoj ženskoj prirodi. Drage žene, ne dopuštajte da vam neprozračeni sebični umovi tumače vjeru i život superinteligentnih muslimanki Poslanikovog, neka je mir i milost Božija na njega, vremena! Itekako su imale prozračen um koji nam i nakon toliko godina daje smjernice za život.

Iz printanog izdanja