Svim građanima Bosne i Hercegovine u domovini i dijaspori upućujemo najiskrenije čestitke povodom 25. novembra – Dana državnosti naše domovine ❤

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. novembra čitajte:

U novom printanom izdanju Preporoda od 1. novembra čitajte:                                                

PRIJEDOR

• Godišnjice deportacije posljednih konvoja logoraša Trnopolja i Manjače

LJUDSKA PRAVA

• Hoće li nana Fata dočekati evropsku PRAVDU?

AKTUELNO

• Migranti: Ljudska patnja kojoj se ne nazire kraj

ISTRAŽIVANJA

• Većina Zapadnih Evropljana za neku vrstu restrikcija u pogledu vjerske nošnje muslimanki

TEME

• Islamska zajednica u očima hrvatske političke desnice

PERPSEKTIVE

• Ka novom imidžu Bosne i Hercegovine

PITANJA I ODGOVORI

• Koja je nagrada kod Allaha za obavljeni hadž u ime roditelja?

IZBORI U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI

• Glasajmo, kandidirajmo i budimo kandidati

UMJESTO UVODNIKA

• Obraćanje reisu-l-uleme na 25. godišnjici osnivanja Mešihata IZ u Srbiji

ZAJEDNICA

• Besplatni udžbenici za učenike u manjem entitetu
• Obilježena godišnjica Sandžačkog mešihata
• Rušenje Aladže bilo je organizirano

KOLUMNE

• Mevludin Dizdarević: Sirotinjski islam
• Zehra Alispahić: „Ali, čemu vjera ako milosrđa nema“
• Osman Kozlić: Moral i opstanak naroda

MEDŽLISI

• Dodijeljeno 215 stipendija iz Fonda Gazi Husrev-beg iz Njemačke
• Sarajevo: Svečano otvorena džamija u Boljakovom Potoku
• Tešanj: Mreža mladih u akciji pomoći migrantima
• Sarajevo: Džemat preimenovao džamiju u čast vakifa

KULTURA

• Nedžad Ibrišimović, čovjek koji je od slova pravio biser
• Hafiz Senad Podojak prvi profesor kiraeta bošnjačke nacionalnosti na Univerzitetu u Beču
• Promocija: Islamska filozofija – od postanka do danas

KONFERENCIJA

• Razumijevanje prava u djelu Alije Izetbegovića

GLOBUS

• Evropski sud za ljudska prava: Nije sloboda izražavanja vrijeđati poslanika Muhammeda

KONKURSI

• Konkurs za izbor i imenovanja direktora Agencije za certificiranje halal kvalitete
• Behram begova medresa obavljuje konkurs za prijem uposlenika na pozicijama nastavnika engleskog jezika i odgajateljice

Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Čitajmo Preporod, budimo preporod.

Mnogo je izazova s kojima smo suočeni – globalnih, ali i onih koji se tiču naših prvih susjeda te posebno rastuće islamofobije. Unutarnji izazovi su još veći poput poziva na secesionizam te ratnih pokliča. Pitanje je jesmo li sazreli da se kao narod odupremo ponovnom eventualnom udaru na našu fizičku opstojnost?

Kako smo postali Muslimani?

Početkom šezdesetih godina se počelo problematizirati nacionalno pitanje. Tada je, nakon desetogodišnje restauracije, obnovljena beogradska Bajrakli džamija te spašena od inicijative da postane muzej voštanih figura muslimana u molitvi. Husein Đozo je, uprkos ratnoj prošlosti, postao Titov prevodilac s arapskog jezika. U januaru 1962. na dvodnevnoj sjednici CKSKBiH otvoreno se razgovaralo o pitanju nacionalnih odnosa u BiH što je prestalo pod partijskim pritiscima. O statusu “muslimanskog stanovništva” razgovaralo se i na Šestom plenumu CKSKBiH 1963. te Četvrtom kongresu SKBiH 1965. godine. Politika dotadašnjeg tretiranja muslimanske populacije je ocijenjena pogrešnom. Odlaskom Aleksandra Rankovića, čelnog čovjeka obavještajne zajednice u Jugoslaviji (OZNA,UDBA), sa političke pozornice Josip Broz Tito je, kao jedan od lidera Pokreta nesvrstanih, počeo uviđati prednosti muslimanske populacije u Jugoslaviji uz olakšicu oslabljenog ruskog utjecaja. No i dalje je vladao ozbiljan otpor afirmaciji jednakopravnosti. To je prvi osjetio akademik Muhamed Filipović objavom eseja “Bosanski duh u književnosti – šta je to?” koji je izazvao reakcije diljem Jugoslavije. Filipović to objašnjava rješavanjem položaja Muslimana kao naroda i nacije. Pojašnjavajući taj fenomen i osudu njegovog uratka kao antirežimske deklaracije pri čemu je sam autor okarakterizran kao muslimanski nacionalista, Filipović kaže da je to bio prijelomni trenutak od kojeg je bilo nemoguće zaobilaziti deseteljećima odgađano pitanje rješavanja položaja Muslimana kao naroda i nacije.
”Na kraju je pitanje dobilo svoju pravu formu, tj. postavljalo se pitanje, ako se tvrdi da postoji muslimanski nacionalizam, ako postoji muslimanski šovinizam, kako to onda ne postoji muslimanska nacija i zbog čega se Muslimanima ne priznaje status nacionalne grupe. Progon nekog čovjeka zbog toga što je navodni muslimanski nacionalist nužno implicira pretpostavku da mora postojati i muslimanska nacija”.
Dodjela književne nagrade Ćamilu Sijariću potakla je velikosrspki i velikohrvatski element da se počne obračunavati s Makom Dizdarom zbog čega je “Narodna prosvjeta” uništena i pripojena “Veselinu Masleši”, a Dizdar i kolege koje su stale uz njega su stavljene pod kontrolu UDBA-e. Priznanje muslimanske nacije kao “posebne kulturno-historijske zajednice” kao proces je počelo 1968, a okončano 1969. godine. Najzaslužniji za ovo su bili Hamdija Pozderac, Branko Mikulić, Đuro Pucar, Vlado Šegrt, Rato Dugonjić, Avdo Humo, Džemal Bijedić, Hasan Grabčanović, Atif Purivatra, Arif Tanović i drugi.

O ekonomiji obrazovanja, o ulaganju i povratu u obrazovanje, o odlasku mladih ljudi i kakve to posljedice može imati po našu domovinu razgovaramo sa dr. Hatidžom Jahić sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

- Tema Vašeg istraživanja i doktorata bila je “Povrat od ulaganja u obrazovanje”. Danas je aktuelan problem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine, a veliki broj njih je visokoobrazovan. Kakvi su pokazatelji u vezi s tim u BiH?

Dr. Jahić: Jedan od problema sa kojima se Bosna i Hercegovina danas suočava jeste odlazak mladih, visokoobrazovanih ljudi. Posebno intenzivne migracijske promjene su zabilježene nakon 2015. godine. Prema zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i diplomatsko-konzularanih predstavništava naše zemlje, najmanje 2 miliona, odnosno, oko 56,6 procenata od ukupnog broja stanovnika BiH živi izvan njenih granica. Procjene Svjetske banke su nešto manje, oko 44,5 procenata, jer se odnose samo na prvu generaciju bh emigranata i pozicioniraju BiH na 16. mjesto od ukupno 214 zemalja obuhvaćenih u Izvještaju o migracijama (Migration and Remittances Factbook) iz 2016. godine. Nažalost, naša zemlja se suočava sa znatno većom emigracijom stanovništva u odnosu na zemlje regiona, i to sa stopom emigracije od 44,5% nalazi se ispred Albanije (43,6%), Hrvatske (20,9%) i Srbije (18%). Ono što je posebno alarmantno kada je riječ o pokazateljima za BiH jeste da je oko 30% onih koji napuštaju BiH visokoobrazovano, od kojih je 11% ljekara. Ljekarska komora Federacije BiH je saopštila da je samo tokom 2016. godine oko 300 ljekara napustilo zemlju. Prema nekim procjenama oko 150.000 eura godišnje košta obrazovanje jednog ljekara te se dalje procjenjuje da BiH godišnje izgubi oko 50 miliona eura za obrazovanje ljekara koji napuste zemlju. Agencija na državnom nivou, odnosno, zavodi za statistiku na entitetskom nivou, nisu nadležni da prate statistiku iseljavanja, te stoga tragamo za “alternativnim” izvorima podataka kada je riječ o iseljavanju iz BiH. Npr. Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine raspolaže podacima o osobama koje su odjavile mjesto prebivališta i boravišta u cilju iseljenja u druge države. Prema podacima Agencije 4.270 osoba je tokom 2016. godine odjavilo boravak u Bosni i Hercegovini. Najčešće destinacije za iseljenje ovih osoba su bile Njemačka, Austrija i Hrvatska, uz značajan trend povećanja iseljenja u Njemačku i Austriju i smanjenja broja iseljenja u Hrvatsku i Srbiju.

Promjena demografske slike

- Da li oni koji napuštaju BiH nađu zaposlenje u tim zemljama?

Dr. Jahić: I taj aspekt je potrebno uzeti u razmatranje, dakle, iseljavanja s ciljem zapošljavanja temeljem potpisanih bilateralnih sporazuma o zapošljavanju i to trenutno važećim sporazumima sa Slovenijom i Njemačkom. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH tokom 2017. godine u Sloveniji je zaposleno 9.079 BiH državljana, dok je u Njemačkoj zaposleno 851. U relativnim iznosima, ovo je porast za 69% u odnosu na 2016. godinu i to je alarmantno! Ipak, državljani BiH posao u inostranstvu dobijaju i temeljem direktnog kontakta sa poslodavcima, putem specijaliziranih agencija za regrutovanje i dr., te je stoga nemoguće govoriti o pouzdanom pokazatelju. Što se pak tiče procjena nevladinog sektora, Unija za održivi povratak i integracije u BiH smatra da je našu zemlju u periodu od 2013. do 30. juna ove godine napustilo više od 169.000 osoba.

- Koje su posljedice “odljeva mozgova”, tzv. “brain drain” fenomena za budućnost naše zemlje?

Dr. Jahić: Odljev mozgova predstavlja dugoročni udar na konkurentnost naše ekonomije. Odlaskom značajnog broja visokoobrazovanih ljudi, posebno stručnjaka u oblastima kao što su prirodne nauke, tehnologije i dr., inovacijski kapacitet zemlje značajno slabi, što dalje dovodi do smanjenje konkurentnosti, pada nacionalnog proizvoda i sl. Bez ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj, naša zemlja neće biti u mogućnosti da se izbori sa tržišnim pritiscima iz susjednih zemalja, kao i iz zemalja Evropske unije. Odlazak mladih ljudi, također, značajno mijenja demografsku sliku naše zemlje kroz promjene ukupnog broja stanovnika i njihove strukture.

Međutim, bitno je skrenuti pažnju na značaj doznaka ze ekonomiju BiH, kao i većine zemalja regiona, a u kontekstu diskusije o odljevu mozgova. Naime, doznake, odnosno novčani transferi iz inostranstva, povećavaju dohodak građana BiH. Ekonomija naše zemlje je ovisna o ovoj vrsti novčanih transfera. Prema podacima Svjetske banke doznake su tokom 2016. godine učestvovale sa oko 12,5% u ukupnom BDP-u. Preko 50% ovih sredstava došlo je iz Njemačke, Srbije i Hrvatske. Nažalost, dugoročni neto efekat priliva sredstava iz inostranstva i odlaska mladih obrazovanih ljudi iz zemlje je negativan i država se mora ozbiljnije pozabaviti ovim problemom.

Problemi i u susjedstvu

- Kakva je situacija po pitanju odlaska mladih u regionu i postoje li mjere koje su susjedne zemlje poduzele kako bi taj problem riješile?

Dr. Jahić: Svi pokazatelji, ali i ranija iskustva Bugarske, Rumunije i Hrvatske kada je riječ o ulasku u Evropsku uniju zapravo nam pokazuju da će se problem odlaska mladih ljudi nastaviti, pa čak i pojačati ulaskom u EU. Fenomen odlaska mladih ljudi nije samo karakterističan za BiH, već je prisutan i u susjednim zemljama. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) predviđa da će Srbija u budućnosti izgubiti oko 9 milijardi američkih dolara zbog odlaska obrazovanih ljudi iz sektora nauke, tehnologije i inovacija. Samo tokom 2016. godine Hrvatsku je napustilo 36.436 ljudi, a od 2013. godine, 525 ljekara starosti od 24 do 46 godina je otišlo iz zemlje. Ulazak Hrvatske u EU 2013. godine samo je dodatno ubrzao odlazak mladih obrazovnih ljudi a političare čini se uhvatio nespremnim, iako je isti scenarij bio vidljiv u ranijim proširenjima EU (2004. i 2007. godine). Ovo su samo neki od pokazatelja da su zemlje Zapadnog Balkana izvoznici visokoobrazovanih mladih ljudi koji će stečena znanja i vještine nastaviti koristiti u nekoj od razvijenih zemalja Evrope i svijeta. Nepostojanje sveobuhvatnih nacionalnih strategija, pa čak možda i regionalnih incijativa ili rasprava o smanjenju odlaska mladih, te neusklađenost reformi obrazovanja sa kretanjima na tržištu rada samo su neki od mehanizama koji su potrebni kako bi se problem odlaska mladih počeo rješavati.

- Koliko se u BiH ulaže u obrazovanje i kako po ovom pitanju stojimo u poređenju sa zemljama u regionu, a kako u poređenju sa EU?

Dr. Jahić: Zemlje članice EU, njih 28, u prosjeku ulažu u obrazovanje oko 5% BDP-a. Ulaganja u obrazovanje u procentu BDP-a, a prema podacima Svjetske banke, u zemljama regije su znatno manja, i to: Albanija (3,5% u 2015.godini) i Srbija (4,04% u 2015. godini). Sistem obrazovanja u BiH se finansira iz entitetskih, kantonalnih, te općinskih budžeta i nažalost podaci za državni nivo nisu dostupni. Prema posljednjim dostupnim podacima iz 2015. godine u RS se izdvajalo za obrazovanje oko 4% BDP-a, dok u FBiH oko 6% od ukupnog BDP-a, što ukoliko se promatraju samo relativni pokazatelji pozicionira BiH na nivo razvijenih zemalja. Međutim, ostvareni BDP u BiH i EU je nemoguće porediti. Također, činjenica je da se oko 50% budžeta za obrazovanje na različitim nivoima u BiH usmjerava u osnovno obrazovanje. Ulaganje u aktivnosti istraživanja i razvoja su veoma bitne za jednu nacionalnu ekonomiju. Nažalost i tu smo na samom dnu ljestvice. Zemlje članice EU su 2015. godine oko 2,04% BDP-a izdvajale za istraživanje i razvoj, Japan 3,29%, a SAD 2,79%. U istom periodu, Srbija je izdvajala 0,86%, Crna Gora 0,38% a Bosna i Hercegovina 0,22% svog BDP-a. Povećanje ulaganja u obrazovanje, ali i efikasnija raspodjela postojećih finansijskih sredstava bi doprinijela stvaranju novog znanja, ali je istovremeno i šansa da se mladi ljudi zadrže u BiH i zaposle. Mladi ljudi imaju želju i volju za stjecanjem novih znanja i vještina i država je tu da im to i omogući.

Nema provjere kvalitete obrazovanja

- Kakvo je generalno stanje na našim univerzitetima? Imamo li statistike o tome koliko studenata odabire javne, a koliko privatne fakultete?

Dr. Jahić: Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku prate statistiku upisanih studenata na javnim i privatnim univerzitetima. U Federaciji u posljednje dvije akademske godine za koje su dostupni podaci 81% studenata je bilo upisano na javne i 18% na privatne (2017/2018. akademska godina), odnosno 83% na javne i 16% na privatne (2016/2017. godina), uz primijetan blagi rast stopa upisa u korist privatnih univerziteta. Što se tiče RS podaci za akademsku 2016/2017. i 2015/2016. godinu govore da je 72,6% upisanih studenata na javne i 27,4% na privatne univerzitete. Znači, vidljivo je da u relativnim iznosima veći broj studenata se odlučuje za upis na privatne univerzitete.

- Sve je veći broj privatnih univerziteta i njihov status je danas izjednačen sa javnim? Da li je i koliko moguće pratiti kvalitetu obrazovanja? Kako se tržište rada javni/privatni sektor odnosi prema svršenicima fakulteta? Da li preferiraju one sa javnih ili one sa privatnih obrazovnih ustanova?

Dr. Jahić: Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH je osnovana Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH 2007. godine i njena nadležnost je regulisana ovim zakonom. Između ostalog, jedina je nadležna za akreditaciju institucija visokog obrazovanja i danas je akreditovala ukupno 30 visokoškolskih institucija, dvije sa tzv. uslovnom akreditacijom, a od tog broja 8 je javnih univerziteta. Agencija se ne bavi transparentnošću privatnih fakulteta, zakonitošću njihovog rada i legitimnošću diploma koje izdaju ove institucije. Nažalost, ne postoji institucija na državnom ili entitetskom nivou koja se bavi takvom vrstom provjere i osiguranjem kvalitete. Međutim, ključno pitanje koje se postavlja ovdje jeste da li je pojava privatnih fakulteta oblik zdrave konkurencije ili je to samo lakši put do diplome? Privatni i javni univerziteti zapravo konkuriraju na tržištu s ciljem privlačenja što većeg broja studenata dok ti isti privatni univerziteti nemaju dovoljno razvijenu infrastrukturu koja bi omogućila saradnju sa privredom i lokalnom zajednicom, a posebno manjkaju istraživački kapaciteti koji bi rezultirali nekim značajnijim istraživačkim rezultatima i stimulisali akademsku mobilnost. Javni i privatni sektor imaju različit sistem vrjednovanja diploma. Privatni sektor traži znanje i vještine koje ta diploma predstavlja jer je to ipak sektor koji se “bori” sa konkurencijskim pritiscima. S druge strane, javni sektor koji bi na prvom mjestu trebao imati promociju javnog univerziteta kao univerziteta od društvenog značaja, u najboljem slučaju izjednačava diplome javnih i privatnih univerziteta u procesu zapošljavanja.

Cilj diploma, a ne znanje?

 - Sve je vidnije “reklamiranje” obrazovanja kao usluge, gdje se u prvi plan stavljaju “studenti” kao “potrošači” ili “kupci”, a ne znanje?

Dr. Jahić: Obrazovanje može biti roba, ali ne smije biti samo roba. Čovjek nije roba, pa tako ni studenti nisu potrošači i kupci nekog finalnog proizvoda, tj. znanja. Društvo je to koje ima odgovornost da kreira i razvije adekvatnu institucionalnu osnovu za stvaranje novog i usvajanje postojećeg znanja koje će rezultirati u kvalitetnoj kolektivnoj svijesti, odnosno u ljudskom kapitalu o kojem svi danas govore. Nažalost, društvo i vrijeme u kojem živimo doveli su do nove paradigme u kojoj je cilj sticanje diplome, a ne znanja koje ta diploma podrazumijeva.

- Vrijeme je početka nove akademske godine. Imate li podatke koliko je studenata upisano? Da li ima dovoljno mjesta na fakultetima, odnosno imamo li dovoljno studenata?

Dr. Jahić: Tokom posljednjih 10 godina broj studenata upisanih na Univerzitet u Sarajevu se značajno smanjivao. U akademskoj 2005/2006. godini upisan je 7.621 student, dok su 2016/2017. akademske godine upisana 5.302 studenta, te je vidljiv pad upisa. Pad prema podacima Federalnog zavoda za statistiku je vidljiv još od 2009/2010. godine, što je svakako rezultat djelovanja različitih faktora kao što su između ostalih promijenjena demografska slika i ekspanzija privatnih visokoobrazovnih institucija. Demografska slika je promijenjena jer se sada na fakultete upisuju poslijeratne generacije koje su manje brojne. To je problem na koji su nas već godinama upozoravali učitelji i učiteljice, nastavnici i nastavnice. S obzirom da u ovom valu, BiH napuštaju cijele porodice značajan broj potencijalnih studenata je svoje školovanje nastavio negdje u Evropi. U ovoj 2018/2019. akademskoj godini zabilježen je povećani interes za upis na Univerzitet u Sarajevu. Ovo se može opravdati djelovajnjem različitih faktora kao što su: upis djece iz devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, omogućena prijava na dva fakulteta. Oko 21,4% studenata je predalo prijave na dva fakulteta. A tu je i nešto intenzivnija promotivna kampanja upisa na Univerzitet. Također, vidljiv je pad interesovanja za određene studije, prije svega studije iz oblasti društvenih nauka i istovremeno rast interesovanja mladih za tehničke nauke, dakle, oko 36% u odnosu na ukupan broj mjesta predviđenih konkursom za upis u 2018/2019. godinu.

- Koliko su ovom trendu doprinijele politike obrazovanja i kako biste ih ocijenili? Kakav je odnos politike prema univerzitetu generalno?

Dr. Jahić: Nekonzistentna politika obrazovanja, odnosno postojanje različitih politikâ obrazovanja su u velikoj mjeri doprinijeli stanju u BiH. Politika za koju je finansiranje obrazovanja trošak, a ne dugoročna investicija, te politika koja je prosti zbir različih reformski inicijativa bez zajedničkog krajnjeg cilja ne može imati uspješan rezultat. Potrebno je jačanje statističkih kapaciteta koji bi omogućili vođenje politike utemeljene na dokazima, te politike koja će omogućiti veću fleksibilnost sistema obrazovanja s ciljem bržeg prilagođavanja kretanjima na tržištu rada. Univerzitet sasvim sigurno nije na listi prioriteta kada je riječ o politici. Donosioci odluka ne shvataju da uzroci “odljeva mozgova” nisu samo nezaposlenost, niske plaće već između ostalih i više mogućnosti za naučno usavršavanje, istraživački rad, te samodokazivanje. Ovakvim odnosom univerzitet gubi ljudski kapital, te stoga postoji potreba za novim idejama i novim pristupom na relaciji politika i univerzitet.

Nemoguće je dati jednoznačnu ocjenu upravo završenih parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini. To je suviše širok, važan i heterogen proces da bi ga bilo moguće sažeti u jedan sud. Umjesto toga akcentirat ćemo samo niz fenomena koji su bili uočljivi u ovom političkom činu.

Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu

Da li su rezultati izbora mogli biti drugačiji? Jesu, ali je promjena izostala. Oni koji su u poziciji, na vlasti, promjene ne žele i samo se trude da postojeće, svoje stanje, proglase savršenim stanjem, na što se svela glavnina bošnjačke politike, dok oni koji su u opoziciji samo žele zauzeti njihove pozicije, da bi nastavili isto ili gore. Da li će na određenoj razini vlasti kod Bošnjaka biti Muhamed ili Nezir, sadašnji ili dojučerašnji član naše bazične nacionalne stranke, za mene i za nas koji nismo profesionalno u politici nije od velike važnosti. Nas interesira politička stabilizacija, socijalna pravda i ekonomski prosperitet.

Izbori su bili determinirani jednom godinama taloženom negativom atmosferom međunacionalnih odnosa u zemlji i borbama unutar elita na vlasti, a što je rezultiralo, bar kod Bošnjaka, pojavom većeg broja novih političkih subjekata. Ako se pogleda ukupni državni prostor uočava se činjenica da su se politički natjecatelji prije svega, ako ne i isključivo, obraćali unutaretničkim, svojim glasačima, bez slanja pozitivnih poruka prema pripadnicima drugih naroda. Priča o pomirenju i međusobnom praštanju, podizanju povjerenja između naroda i građana nije bilo. Znamo da ovo nisu teme na kojima se dobijaju izbori, već prije gube, ali bi hrabro i odgovorno bilo otvaranje tema i problema bez čijeg rješavanja nije moguća izgradnja međusobnog povjerenja. To povjerenje među našim narodima je preduvjet svih političkih, ekonomskih i društvenih radnji, on je metauvjet normalizacije društvenog života i horizont koji nama nedostaje. Bez gradnje novog povjerenja, danas u bitno izmijenjenim povijesnim uvjetima u odnosu na predratnu prošlost, nema ni horizonta nade u ovim ljudima. Konzervativizam Postojećeg i ovoga puta je odnio pobjedu. Strah od budućnosti, neizvjesnost i strepnja od izbora drugačijeg odnijeli su prevagu.

Epilog – kantonalizacija državne politike

Šta su iskustva izbornih pobjednika? Izborni pobjednici unutar pojedinih naroda, u osnovi nacionalne stranke, svjedoče da su izbornu prevagu odnijele dobro organizirane velike političke stranke koje su već bile na vlasti. Čvrsta i razgranata stranačka infrastruktura s osloncem na uposlenike u javnom sektoru dobrim dijelom je reproducirala iste ljude/politike na istim pozicijama. Nadmoć tzv. „budžetlija“ je evidentna, maliciozna je primjedba gubitnika, ali i izgovor za vlastiti izborni neuspjeh. Preraspodjele moći i pozicija jeste bilo značajnije unutar bošnjačkoga političkoga tijela, koje je i ovoga puta pokazalo najveću pluralnost, kako organizacijsku tako i ideološku.
Kao rezultat borbe unutar političkih elita kod Bošnjaka se tokom godine pojavio jedan broj novih političkih subjekata sa izrazitom regionalnom ukotvljenošću. Time se bošnjačko političko tijelo, bar na prvi pogled, bilo znatno fragmentiralo, da ne kažemo pred izbore i kantoniziralo. Karakteristika ovih političkih subjekata je, bar u ovoj fazi njihova razvoja a bez prejudiciranja budućeg razvoja, centriranost na regionalne, kantonalne sredine i kantonalne fokuse vlasti. Istina, i to važno naglasiti, ove nove stranke nisu uzrok već posljedica već trajajuće kantonizacije bošnjačke politike. Na razini kantonalnih lista, bar prema mome uvidu, bili su najjači kandidati svih stranaka, i ta kantonalizacija, da ne kažemo parohijalizacija ili feudalizacija bošnjačke politike nešto je što moramo kao njenu negativnu osobinu ovdje istaći. Naime, politička praksa pokazuje ružno lice političkog pragmatizma. Taj pragmatizam, bar u Federaciji BiH, jeste u činjenici da postojeći ustavni okvir ističe kanton kao mjesto stvarne vlasti, stvarne moći i stvarnog novca. Kantonalne pozicije u vlasti postaju najtraženije. Istina, iskustvo govori da se na razini kantona nešto stvarno može i učiniti, da su tu postignuća vidljiva, budući su kantoni de facto male državice sa svojom zakonodavnom i izvršnom vlašću, vlastitom pravosudnim sistemom i policijom. Zavodljivost ove kantonalizacije politike jeste u fragmentaciji naše političke svijesti, gubljenja iz vida pojma cjeline politike, društva, države i nacije, a usredsređenje na polulokalne prilike. Za Bošnjake koji su fizički u državi već dovoljno fragmentirani i enklavizirani dodatna mentalna i politička fragmentacija nije dobar pravac kretanja.

Izraz "muslimansko roblje" se može odnositi na robove koji su u vlasništvu muslimana, ali i muslimane koji su robovi drugim ljudima, muslimanima ili nemuslimanima

Hatib mr. hafiz Mensur ef. Malkić

Hvala Allahu Gospodaru svjetova! Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu čāsnu porodicu i plemenite ashabe!

            Draga braćo!

            Posljednjih dana, kao i svaki put kad trebamo ispuniti svoju građansku dužnost glasača, nanovo se pitamo da li je izlazak na izbore i glasanje ujedno i naša dužnost kao vjernika, odnosno, da li smo kao vjernici dužni učestvovati u izbornom procesu ili možemo ostati suzdržani? Možemo li ne iskoristiti svoje pravo glasa u situaciji kad do nas dopiru informacije o istraživanjima koja prognoziraju da bi izlaznost na izbore ove godine mogla biti čak ispod 50 %.

            Na osnovu odgovora Fetva-emina, želim nas podsjetiti       da je naređivanje, promicanje i promoviranje dobra, a sprječavanje i odvraćanje od zla jedan od temeljnih principa islama i jedno od temeljnih načela islamskog društvenog djelovanja.

            Draga braćo!

            Svjedoci smo da su inertnost i apatija prema stvarima od općeg interesa bolesti koje nagrizaju naše društvo.

            Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava muslimane da trebaju voditi brigu o zajednici i društvu kazavši da nije pravi musliman onaj ko ne brine o općim pitanjima muslimana.

            Vjernik je dužan da u okviru svojih mogućnosti, shodno mjestu i položaju koji ima u društvu i zajednici, primijeni riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u praksi, u svom životu, u svom ponašanju i postupanju.

            Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam poručuje:

« وَالَّذِى نَفْسِى بِيَدِهِ لَتَأْمُرُنَّ بِالْمَعْرُوفِ وَلَتَنْهَوُنَّ عَنِ الْمُنْكَرِأَوْ لَيُوشِكَنَّ اللهُ أَنْ يَبْعَثَ عَلَيْكُمْ عِقَابًا مِنْهُ ثُمَّ تَدْعُونَهُ فَلاَ يُسْتَجَابُ لَكُمْ ».

Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, tako mi Allaha! Ili ćete naređivati na dobro a odvraćati od zla, ili će vam Allah poslati kaznu, pa ćete Ga moliti, a On vam se neće odazivati. (Tirmizi)

            U primjeni ovog načela koriste se različita sredstva i metode djelovanja, a jedno od tih sredstava jeste i izlazak na izbore, tj. poticanje i osnaživanje pozitivnih društvenih procesa putem glasanja za odabrane kandidate i političke subjekte. Općenito kazano, glasanje na izborima tretira se kao dobro djelo ukoliko se radi s namjerom da se glas dadne političkom subjektu ili kandidatima koji poštuju i promiču univerzalne vrijednosti koje naučava naša vjera ili onima koji su najbliže tim vrijednostima. Dužnost muslimana-vjernika je da između dva dobra odabere ono koje je bolje prema kriterijima koje smo spomenuli, a ako je, pak, vjernik prinuđen birati između dva zla, odabrat će ono koje je manje, ukoliko je to moguće, ili će makar pokušati tako postupiti.

            Allah, dž.š., u Kurʼanu kaže:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَنْ ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا.

„Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer

u želji za licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28.)

            Jedna od poruka ovog ajeta je da onom ko se ne boji svoga Gospodara i koga je ovaj svijet zabavio i odvratio od vjere i robovanja Gospodaru, vjernik ne može poklanjati svoje vrijeme, prijateljstvo i povjerenje.

            Kada je riječ o izborima, neki islamski učenjaci izlazak na izbore tretiraju kao svjedočenje jer svojim glasanjem glasač svjedoči

da je kandidat kojeg je on izabrao dostojan i dobar, ili je, po njegovom mišljenju, dostojniji, stručniji i bolji od drugih kandidata da obavlja funkciju za koju se kandidovao. Kod glasanja se primjenjuju osnovni propisi i pravila kao i kod svjedočenja, a to su, da se treba odazvati kada budemo pozvani na svjedočenje i da treba biti iskren pri svjedočenju.

            Uzvišeni Allah kaže:

وَلاَ تَكْتُمُواْ الشَّهَادَةَ وَمَن يَكْتُمْهَا فَإِنَّهُ آثِمٌ قَلْبُهُ وَاللّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ عَلِيمٌ.

„I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grješno, a Allah dobro zna ono što radite.“ (El-Bekare, 283.)

            U drugom ajetu Allah, dž.š., nam poručuje:

وَإِنْ تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا.

„A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.“ (En-Nisa', 135.)

            Dakle, vjernik kao pojedinac treba dati vlastiti doprinos zajednici i društvu, doprinijeti buđenju društva iz moralne krize i oslobađanju društva od beznađa i pesimizma kao preduvjeta boljeg stanja i napretka.

            Zato smo i kao vjernici i kao građani dužni izvršiti svoju obavezu i glasati po svojoj savjesti, opredjeljujući se za kandidate koji se najdosljednije i najvjerodostojnije bore i zalažu za opće dobro i moralne vrijednosti u društvu.

            Apelujemo na građane Bosne i Hercegovine, muslimane, pravoslavce, katolike i ostale da razumiju kako su naši odnosi dublji, cjelovitiji i važniji od dnevnopolitičkih odnosa i političke borbe stranačkih elita, te ih pozivamo da čuvaju domovinu i brinu o interesima njenih građana bez obzira na njihovu pripadnost.

            Ne zaboravimo da smo svi mi manjina na nekom dijelu Bosne i Hercegovin i ne možemo sebi, kao narodi, priuštiti luksuz da se godinama iscrpljujemo.

            Političke elite bi trebale imati konstruktruktivan pristup našim životnim realnostima i izazovima, i političku snagu racionalno koristiti primjereno vremenu i prilikama kako od strane brojnijih naroda tako i od strane onih malobrojnijih.

            Nema političkog interesa bilo koje stranke koji je iznad interesa države i budućnosti svih njenih građana i naroda.

            Zbog budućnosti ove zemlje i svakog njenog građanina ne možemo odustati od građanskih principa jer bi to bio korak ka novim podjelama, diskriminacijama i segregaciji.

            Zato je od presudnog značaja da se svi očitujemo o budućnosti naše zemlje, da iskažemo svoj stav i da jasno poručimo kakvu budućnost želimo sebi, svojoj djeci i budućim generacijama.

            Molimo Allaha, dž.š., da nas pomogne u našim nastojanjima i stremljenju ka dobru!

            Dragi Allahu, oprosti nam grijehe, smiluj nam se, pomozi nas da budemo dobri vjernici i korisni članovi društva i zajednice. Dragi Allahu, učvrsti nas na pravom putu, podari nam dobro, sreću i spas i na ovom i na budućem svijetu! Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Posljednjeg dana SHF 2018 (Sarajevo Halal Fair) dodijeljene su nagrade Global Islamic Finance Awards (GIFA), jedne od najprestižnijih nagrada u oblasti liderstva i islamskim finansijama. Reisu-l-ulemi Husein ef. Kavazoviću dodijeljena je nagrada za životno djelo i doprinos razvoju islamskih finansija za 2018. Osnivač GIFA nagrade za liderstvo i islamske finansije je Edbiz Corporacija, a nagrada se dodjeljuje od 2011. godine.