Senada Tahirović

Senada Tahirović

Diplomirala na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Od ‎2006 -2013 godine izvršni urednik u časopisu za odgoj i obrazovanje Novi Muallim. 2013. do 2017. glavna urednica Novog Muallima. Autorica više članaka u domaćim časopisima i monografskim publikacijama.

Islamofobija je slijepa za „dobre i loše“. Ona, kao i svaki rasizam cilja jednako dobre, loše, asimilirane, neintegrirane, integrirane, crne, bijele... Ako ste imali imalo sumnje – neka vam posljednji napad na džamiju našeg džemata u švedskom Norrkopingu bude ilustracija. I zato, pored ostalog, ako dopustimo da se narativi o radikalizaciji muslimana nastave širiti, rizikujemo mnogo više od političke nestabilnosti.

U vremenu kada su prirodni resursi sve više ugroženi, a voda i zemlja svedeni na robu, postavlja se pitanje uloge religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini u zaštiti okoliša. Da li mogu zajedno ponuditi novi zamah borbi za očuvanje prirode?

Na kraju, potrebno je jasno reći: instrumentalizacija Islamske zajednice u političkim kampanjama nije samo zloupotreba vjere, već i jeftin pokušaj obmanjivanja građana. Političari koji se koriste takvim metodama pokazuju nepoštovanje prema svim građanima, sugerirajući da su oni sposobni glasati samo na osnovu manipulativnih trikova, a ne na temelju stvarnih rezultata i programa.

Nesposobnost pregovaranja i traženja zajedničkog rješenja, barem kod probosanskih stranaka, dodatno polarizuje političku scenu i sprečava usvajanje ključnih reformi. Na kraju niko neće preuzeti odgovornost za to – radije će optuživati jedni druge i to bez preuzimanja odgovornosti za političku i ustavnu stabilnost zemlje. Sve vodi ka tome da će kantoni početi voditi politike odvojeno od državnih interesa – baš kako to RS radi, a HDZ priželjkuje. Možda je to i cilj – rasparčavanje do neprepoznatljivosti države BiH. u medijima, za pristajanje na isključivanje nekih članova u predloženom dokumentu otkrivaju duboku nezainteresiranost za pronalazak rješenja.

Iako to nije nova pojava, sve je očiglednije da negatori genocida padaju u ponor svojih propagandnih laži. Tlo koje su dugo pripremali za svoje laži sve im češće izmiče. Posljednji takav slučaj je, opet, s majkama Srebrenice, i to samo dan nakon dženaze u Potočarima. Vučićeva propagandna mašinerija, jašući na valu islamofobije, u svom karakterističnom „obraćanju naciji“ lamentira, konstruira i izmišlja “fatve” iz Bosne, vrlo prigodno koristeći izraz koji bi valjda trebao da srbijanskoj (ali i široj) javnosti sukusira ukupnu prijetnju Srbiji pa i samom Vučiću

Uz Novu hidžretsku godinu, promislimo o tome gdje i kakvi ćemo biti u narednih deset, dvadeset, pa i pedeset godina. Hoćemo li planirati budućnost džemata i Islamske zajednice kao stabilne, otvorene za dijalog, tehnološki napredne, socijalno angažirane i duhovno jake zajednice? Ili ćemo razvijati nešto drugo?

Lahko je zamisliti da genocid čine ili ga podržavaju patološki profili, ali stvarnost pokazuje da obrazovani, "obični ljudi", profesori, ljekari i pjevačice također mogu biti dijelom mašinerije genocida u svakoj njegovoj fazi. Primjer njemačkih policijskih jedinica sastavljenih od policajaca rezervista, "običnih ljudi" koji su 1942. izvršili masovne pokolje nad Židovima u Poljskoj, pokazuje da obični ljudi mogu postati počinitelji strašnih zločina.

Mnogima je jasno da će lokalni izazovi biti još dugo uz njih, te da će ih, izvan tog lokalnog, čekati globalni izazovi. I to izazovi onog svijeta za koji znamo da će biti drugačiji od našeg. Svijet je to u kojem će ovi mladi ljudi morati znati kako se nositi s poništenjem ljudskosti per se i gdje vrijednosti, koje danas smatraju svojima, mnogima ne znače ništa. Želimo im da se sutra sjete kako su kročivši u svoju Medresu izabrali otpor i da će ga znati dostojanstveno nositi. Neka znaju i da im se divimo. Kao što se ovih dana divimo diplomantima američkih univerziteta koji podižu palestinsku zastavu ili kefiju pokazujući da razumiju i da neće pristati na tišinu

Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji.

Dodikova retorika reproducira mehanizme isključivanja i dominacije. Oni ne samo da određuju ko gdje pripada, već služe i za zastrašivanje. Takva retorika je odavno postala alat za političku i ideološku kontrolu./ Mjera od 25 posto postaje mjera za 100 posto političkog nasilja. Ako, kao što je to sada slučaj, politika koja to promovira biva otvoreno podržana iz Beograda – to može našu zemlju odvesti bilo kuda.

Stranica 1 od 8

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine