Senada Tahirović

Senada Tahirović

Diplomirala na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Od ‎2006 -2013 godine izvršni urednik u časopisu za odgoj i obrazovanje Novi Muallim. 2013. do 2017. glavna urednica Novog Muallima. Autorica više članaka u domaćim časopisima i monografskim publikacijama.

Mnogima je jasno da će lokalni izazovi biti još dugo uz njih, te da će ih, izvan tog lokalnog, čekati globalni izazovi. I to izazovi onog svijeta za koji znamo da će biti drugačiji od našeg. Svijet je to u kojem će ovi mladi ljudi morati znati kako se nositi s poništenjem ljudskosti per se i gdje vrijednosti, koje danas smatraju svojima, mnogima ne znače ništa. Želimo im da se sutra sjete kako su kročivši u svoju Medresu izabrali otpor i da će ga znati dostojanstveno nositi. Neka znaju i da im se divimo. Kao što se ovih dana divimo diplomantima američkih univerziteta koji podižu palestinsku zastavu ili kefiju pokazujući da razumiju i da neće pristati na tišinu

Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji.

Dodikova retorika reproducira mehanizme isključivanja i dominacije. Oni ne samo da određuju ko gdje pripada, već služe i za zastrašivanje. Takva retorika je odavno postala alat za političku i ideološku kontrolu./ Mjera od 25 posto postaje mjera za 100 posto političkog nasilja. Ako, kao što je to sada slučaj, politika koja to promovira biva otvoreno podržana iz Beograda – to može našu zemlju odvesti bilo kuda.

Zato budimo zahvalni što nam je ramazan vrijeme kada smo budniji i što nam otvara priliku da svako od nas može utjecati na dobrobit čovječanstva. U tom smislu treba istaknuti i nastojanja muslimana da olakšaju ljudima u Gazi. Islamska zajednica u BiH kontinuirano, iako mala u odnosu na druge, velike muslimanske zajednice, nastoji olakšati njihove patnje slanjem pomoći. Iako se to čini malim, s obzirom na razmjere razaranja i potrebe stanovnika Gaze, nećemo odustati od pomaganja. U tome je temelj naše vjere – činiti dobro i ne odustajati od njega.

 

Kako naša vjerska praksa odražava naše odnose prema onima koji trpe? Jesmo li spremni preći granicu površnog suosjećanja i poduzeti konkretne akcije koje bi mogle ublažiti njihove patnje? Nekako tiho promiču među nama - red ograda u glavi, koje opravdavamo svojom nemoći pa red onih stvarnih ograda na kapijama Gaze, koje, kao ne vidimo.

U svjetlu O’Brienovih riječi, postavlja se pitanje jesu li upozorenja američke administracije pala na gluhe uši političkih lidera u BiH? Američka administracija upozorava one koji svojim djelovanjem i politikama podrivaju državne institucije, podstiču etničku podjelu i korupciju, te onima koji svoje osobne i političke interese stavljaju iznad općeg dobra države i njezinih građana. Politike koje se provode, odluke koje se donose i podrška nekim političkim liderima imat će dalekosežne posljedice po našu domovinu. Izbori koji se sada prave definirat će budućnost zemlje.

Saslušanja u Hagu neće odmah dovesti do presude da li Izrael čini genocid. To bi moglo potrajati godinama, ali zahtjev za trenutnim prekidom vojnih akcija u Gazi je hitno pitanje. Sudsko vijeće mora uvidjeti da je optužba za genocid uvjerljiva kako bi odredilo privremene mjere u narednim danima ili sedmicama. Odluka da dokazi sugeriraju genocid obavezala bi međunarodnu zajednicu da zaštiti mjesecima svakodnevno granatirani, iscrpljeni i izgladnjeli narod Gaze. Za mnoge Palestince u Gazi, ova tužba dolazi prekasno, ali ona predstavlja glas koji se ne može ignorirati

Svaki sistem koji živi samo za sebe – naići će na otpor. I mora. Koncept koji administraciji, čiji je zadatak da služi, dopušta da kreira sistem kako bi sebi proširila ovlasti i produžila vlast mora biti srušen. Oni koji to ne prepoznaju ne znaju ništa o historiji

Prošle godine na naslovnici magazina Time je, kao ličnost godine, bio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Ove godine na naslovnici je američka pjevačica Taylor Swift, jer je napravila kao neke uspjehe koji se smatraju važnim u savremenom muzičkom svijetu. To je izazvalo zgražavanje i osudu na društvenim mrežama uz poruku da bi neko od beskrajno hrabrih novinara iz Gaze trebao biti ličnost godine magazina Time.

I baš je u ovakvim vremenima – kada potcijenjena desnica zauzima sve ozbiljniji politički prostor u Evropi, a Orban, Le Penova i notorni Gert Wilders postaju nove političke zvijezde – nužno redefinirati važnost međureligijske saradnje i potcrtati da jedni drugima nismo neprijatelji; da je neprijateljstvo eksces a dobar odnos pravilo. Posebno stoga što desničarski uspon redovito prati promjena na diskurzivnom nivou, pa se jezik koji se do jučer smatrao ksenofobnim na izvjestan način normalizirao.

Stranica 1 od 7

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine