Odricanje od svekolikih tjelesnih užitaka jedna je od prvih asocijacija kada razmišljamo o blagoslovljenom vremenu, koje nam dolazi, kako Allah u Kur'anu kaže, u tačno određenom trajanju (ayyām m'adūdāt). Ovakav opis mjeseca ramazana podsjeća nas na važnost njegovog pravilnog iskorištavanja i razvijanja budne i aktivne svijesti koja neće zanemariti niti jedan trenutak u ovom blagoslovljenom periodu.

Na tom putu ukroćivanja nemirne i hitre duše nastanjene u našim zemljanim tjelesima, kako bi svoj fokus u “određenom broju dana” maksimalno postavili na najuzvišenije ciljeve, prolazimo najrazličitijim odajama našeg bića, popravljajući onu verziju sebe koja nas je dočekala nakon jedanaest mjeseci pauze od “dana određenih”. I zaista, kao da smo u ramazanu jedino kod Kuće, one kojoj duše jedino istinski pripadaju, i kao da je on zenit naših životnih vijekova, a sve ono od mjeseci što se nalazi između svih ramazana naših života - pokušaj ubiranja plodova naših duhovnih ramazanskih zrenja.

Shvatati ramazan kao priliku – jednu, jedinstvenu, neponovljivu, jer, koliko god ga puta u životu iskusili, njegov dolazak svaki put ostavlja unikatan pečat na našim srcima – znači i žuriti u dobru, ka moralnom narastanju i stasavanju duše. Tu ramazan ima prvenstveno svoju individualnu dimenziju, jer svako pojedinačno zavire u dubine svog odnosa sebe prema sebi, prema Bogu i prema drugima.

Duhovno, duševno i tjelesno iskustvo posta

Intencije odgoja i moralnog usavršavanja pojedinca u toku ramazana skrivene su već u samom imenu ovog mjeseca, budući da ta riječ svoje porijeklo duguje triliteru R M , pri čemu nosi značenje žestine / vreline / sagorijevanja. Upravo su grijesi i moralni posrtaji naših duša ono što treba da sagori i da se odvoji od nas, kako bismo očišćeni prostor ranjene duše ustupili svježim, rashlađujućim i okrepljujućim ramazanskim spoznajama.

Koncept posta kao tjelesne pripreme za velike stvari koje tek treba da dođu, nije bio u potpunosti nepoznat Arapima. Jedan od običaja Arapa, kako nam to izvori prenose, bio je da kroz kontrolisanu i oskudnu ishranu a zatim i suzdržavanje od iste, pripreme svoje borbene konje, koji bi ih tako istrenirani kasnije snažno i hrabro vodili u opasne pohode i ratove, ili, pak, na dugotrajna višemjesečna putovanja pustinjom.

Klasične ali i moderne znanosti su kroz mnogobrojne studije vijekovima dokazivale mnogostruke benefite tjelesnog čišćenja kroz post. Nigdje ne nalazimo tako veliku simbiozu tjelesnog i duševnog, gdje se kroz tjelesna odricanja naše duše smiruju i fokusiraju na ono što je bitnije, moralnije, dublje.

Postiti taj mjesec u tom smislu prvenstveno bi značilo iznova izlagati svoju dušu najprofinjenijim i najsuptilnijim porukama, a sve to kroz kontrolisanje i budno praćenje onih niskih i tjelesnih potreba, da bi se čovjek iznova podsjetio da je prvenstveno po duši – a ne samo po tijelu, onaj za kojeg Uzvišeni kaže da ga je u najljepšem skladu stvorio i nad ostalim stvorenjima uzdigao i počastio.

Društvena dimenzija ramazana i posta

S individualnog nivoa, iz tišine naših osama i samoobračuna, ramazanska zrenja se savršeno reflektiraju i na društvenu dimenziju. Prije svega, valja spomenuti da se post kao vid specifičnog odgoja duše i tijela, nameće i kao vrsta otkupa za određene prijestupe ili nedostatke u našim ibadetima ili međuljudskim odnosima (hadž, zakletva, ubistvo iz nehata). Post je kao takav neodvojiv od društvenog, jer se s međuljudskih odnosa i prava, koji se odnose na one druge, vraća na individualni nivo i liječi problem u njegovom korijenu.

Svakako, ono što na međuljudskom, društvenom pa i etičkom nivou razlikuje ramazanski post od ostalog posta, jeste činjenica da on nije propisan samo određenim pojedincima, ili u samo određenim situacijama – on je jednako propisan svim muslimanima, u istom vremenskom periodu i s istim izazovima. Tako post sa svim ostalim ibadetima kojima intenzivnije pristupamo u ramazanu postaje zajednička „pojava“i aktuelnost, koja iznova ujedinjuje vjernička srca. Poste i oni čije sofre su obilne i bogate i oni čije sofre su nešto skromnije i jednostavnije. Poste i oni koji su u toplom i oni koji su na otvorenom i hladnom. Ali, istovremeno, unificiranost naredbe o odricanju od tjelesnih užitaka postaje savršena platforma za ispitivanje i provjeravanje naših moralno-duhovnih vrijednosti i osjećaja za zajednicu, za druge. Ti blagoslovljeni ramazanski trenuci više nego ikada tokom godine otvaraju vrata najsuptilnijih osjećaja za druge, počevši od onih najbližih oko nas, pa sve do nivoa cijele zajednice.

Neka dalja sjećanja na ramazane u našoj domovini vraćaju nas na ushićenje i radoznalost koja bi nas pratila kada bismo kroz prozor gledali i pitali se: „Ko je sve ustao na sehur? Kod koga jutros gore svjetla?“Ne, to nije bila puka i suha radoznalost samo zbog toga da bismo čim prije osudili one kod kojih to jutro „ne gore svjetla“. Ta radoznalost u sebi sadrži barem dvije poruke koje nam se otkrivaju. Prije svega radost. Radost jer u tim posebnim sehurskim trenucima nismo sami u svom obraćanju Bogu i zazivanju Njegovog imena u posljednjim trenucima noći. A zatim neka blaga zabrinutost za stanje zajednice, jer, ramazan je – ko sada nije Bogu pokoran, kako će Mu biti pokoran u ostatku godine? Čemu se može nadati onaj koji plodove ramazana ne ubire, kakvom ostatku godine, života?

Također, kroz životopis Poslanika, a.s., vidimo da je ramazan svojevrsna škola našim emocijama, prohtjevima i željama. Ebu Hurejre, r.a., od Poslanika, s.a.v.s., prenosi: „Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: - Ja postim!“Kakvim li se samo dobrima može nadati ona zajednica čiji pojedinci trideset dana ustrajno ustaju i liježu sa sviješću da postoji Nešto veće i uzvišenije od jednostavnih svakodnevnih prohtjeva, pa čak i onih na nivou našeg nesvjesnog, poput određenih teško kontrolisanih emocija, ishitrenih reakcija, misli, primisli…

Kakva li je to nesvakidašnja duhovna i etička snaga u postu, u ramazanu, kada si Ti, o Gospodaru, odlučio da baš u Njemu započneš spuštanje najplemenitije Objave i da nas tako vodiš ka renesansi ljudskog roda, stopama pionira među najboljim, voljenoga Poslanika, a.s.?!