Pet godina smo slušali o podršci Rusije režimu u Siriji, a već sedmicu dana pratimo ruske napade na položaje u Siriji, koji bi, kako rekoše, mogli trajati tri do četiri mjeseca. To govori o jadnom stanju u islamskom svijetu i da njegov svaki kutak može napadati ko hoće i kad hoće.

 Kad se ruše muslimanske države, gradovi pretvaraju u zgarišta, ubijaju stotine hiljada nevinih muslimana, protjeruju milioni muslimana diljem svijeta, siluju muslimanke, ruše džamije, pale kuće, čine svi vidovi neviđenih zločina, najbolje što današnji muslimani i njihovi predstavnici mogu da urade je samo da verbalno optužuju i nemoćno protestuju.

 Što je još tragičnije, i muslimani se međusobno ubijaju, pa ubica izgovara tekbir a ubijeni umire sa kelimei-šehadetom!! Subhanallah! Čudnog li apsurda! I još obojica misle da će u Džennet! Iz života muslimana je nestalo Poslanikovih, a. s., riječi: “Muslimani su u prijateljstvu, osjećanjima i milosti kao jedno tijelo – ako ga zaboli jedan dio tijela i ostali dijelovi tijela osjećaju bol i patnju kroz groznicu i nesanicu.” Muhammed, a. s., je rekao i ovo: “Vjernik je vjerniku kao dva zida koja podupiru jedan drugoga, i ispreplete prste svojih ruku (da bi to objasnio).”

 Muhammed, a. s., je rekao i: “Svaki musliman je brat drugom muslimanu. Ne smije ga omalovažavati, uskratiti mu pomoć, niti ga prepustiti nesreći. Dovoljno je čovjeku zla ako bude omalovažavao svoga brata muslimana. Muslimanu je zabranjeno da prolijeva krv drugog muslimana, da šteti njegovoj imovini i njegovom dostojanstvu.”

 Prije trideset i šest godina (1979), komunistički Sovjetski Savez je okupirao muslimanski Afganistan i podržavao tamošnji komunistički režim i znamo kako je ponižavajuće okončao svoju misiju. Propao je Sovjetski Savez, a propao i koministički režim u Afganistanu. Evo danas pravoslavna Rusija pomaže režim u Siriji, pa neka i jedni i drugi uzmu pouku iz prošlih vremena. Poglavari Pravoslavne crkve proglasili su rusku invaziju na Siriju svetim “križarskim ratom”, kao što je to učinio ranije i američki predsjednik Džordž Buš.

Iskušenje muslimana Sirije i okolnih zemalja se oduljilo i još će trajati, ali iskušavani su i svi Allahovi poslanici i po imanu njima najbliži vjernici, a sretan i najljepši kraj čeka bogobojazne. O muslimanima Šama se najljepše izražavao Poslanik, s.a.v.s., pa je rekao: “Ako se iskvare muslimani Šama, onda u vama nema dobra".

Svi sada love u mutnom, i Izrael, i Zapad i Istok. Izrael bi želio da riješi, naravno u svoju korist, pitanje Zapadne obale i Kudsa/Jerusalima, zatim da nastavi sanjanu misiju proširenja Izraela od Nila to Tigrisa i Eufrata. To može uraditi jedino ako muslimanski svijet bude totalno porušen i oslabljen, a svi rade u tom pravcu. Muslimani, pak, ili samo tuguju i osuđuju ili nijemo posmatraju. Misle jadnici da na njih neće doći red. Nikako da se sjete i uzmu pouku iz priče o lavu i tri vola.

 Naime, udruže se tri vola i odu u planinu gdje je bilo u izobilju trave i vode. Dođe lav da ih pokolje, ali oni se pribiju jedan uz drugoga, pa dočekaju lava na rogove, te im lav ništa ne mogaše. Lav se dosjeti, privuče se Bijelonji, te ga pozove i reče mu: “Dogovorite se ti i Rudonja, te izdajte Galonju, nemojte ga braniti, pa će sva paša ostati vama dvojici.” Bijelonja pristane, nagovori i Rudonju, te lavu izdaše Galonju. Pošto lav sredi Galonju, opet pozove Bijelonju i nagovori ga da izda i Rudonju a da bi njemu samome ostala sva paša. Tako i bi. Pošto lav sredi i Rudonju, onda kidisa na Bijelonju. Bijelonja mu tada reče: “Zar ćeš pogaziti vjeru?” – a lav mu odgovori: “Nije vjera tvrda u jačega!”

 Posljednji bik je shvatio da njega nije ubio lav već on sam sebe, kada je pristao da izda i ne brani prvog bika. Tako i mi kada vidimo da ubijaju našu braću a ništa ne činimo, ustvari ubijamo sami sebe, jer će i na nas doći red. Ko god izgovara kelimei-šehadet, ne treba ga se odricati i neprijatelju prepuštati. U njemu treba tražiti ono što je dobro, onako kako je govorio čuveni el-Gazali: “Ako kod nekoga vidiš 99 posto zla (nevjerovanja), a jedan posto dobra, prihvati se toga jedan posto.” Mi, nažalost, postupamo obratno, pa nije ni čudo što nam se sve ovo događa.

 Jer, odreći se svoje braće, znači odreći se samoga sebe. Dozvoliti da oni budu u opasnosti, stavljamo sebe u opasnost. Problem je u tome što mislimo da smo samo mi vjernici i pravi muslimani i što smo bolji od drugih. Pogrešno je misliti da samo mi slijedimo Poslanikov, s.a.v.s., sunnet a ustvari smo daleko od toga. Farz je, dakle, zaštititi svakoga ko izgovara kelimei-šehadet, a ne prepuštati ga neprijatelju. Za one koji ne praktikuju islam treba konstantno dove učiti, a ne moliti Boga da ih uvede u Džehennem. I za najveće griješnike treba dove učiti, pa i za nevjernike, i nasilnike da ih Uzvišeni Allah uputi i um im rasvijetli. Jer, Poslanik, a. s., je rekao: “Allah me poslao da upućujem a ne proklinjem.”

 Današnji muslimani su na razne načine opkoljeni sa svih strana od onih koji im nisu prijatelji i koji im ne žele dobro. U svijetu vladaju samo egoistički interesi i sve je podređeno tome. Pravog prijateljstva i ljubavi nema. Istinu je rekao De Gol: “U politici postoje samo interesi a ne ljubav.”

I ashabi, r. a., su bili okruženi neprijateljima, ali oni nikada nisu klonuli duhom. Uzvišeni Allah kaže: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate.” A oni bi rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar.” (Ali ‘Imran, 173)

 Rusija zastrašuje svojim avionima i raketama, no zar 1979. godine Rusi nisu ušli u Afganistan samo tokom prve sedmice sa 1.800 tenkova, pa smo vidjeli šta ih je snašlo?! Nije čudo što su ruski vojnici savjetovali Amerikancima da ne ulaze u Afganistan, jer ne znaju u što se upuštaju. A davno je i Aleksandar Makedonski govorio: “Nije problem ući u Afganistan, već je problem kako iz njega izaći.” Kako se desilo u Afganistanu, desit će se i u Siriji. Samo treba pričekati i: “Budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali ‘Imran, 200) “Svi se čvrsto Allahova užeta držite.” (Ali ‘Imran, 103) “Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Es-Saff, 4) Nadam se da hidžra miliona današnjih muslimana nije kao hidžra Palestinaca – hidžra u jednom pravcu.

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 09.10.2015. godine