Pored ovog putovanja u prostoru zemaljskom mi putujemo sobom onim prostorom vremena koje nam je dragi Bog odredio za život. I u tom prostoru vremena koje živimo unutar zemaljskog života Uzvišeni Bog nam je poslao Objavu, Uputu u kojoj nas obavještava o prostoru na kojem smo, o nama kakavi smo, o putu kojim hodamo, skretanjima, zaobilaznicama, prečcima, terenu i brzinama koje su najbolje za nas. Božija objava za zemaljskog putnika nudi nam, poput table našeg automobila, i sve informacije o nama, kao vrsti, modelu, o stanju naših sposobnosti, stanju vremena, stanju goriva i sl.

Uzvišeni Allah obavještava nas u Kur'anu da je  našeg praoca Adema u najljepšem obliku, okružio ga nebrojenim blagodatima, podario mu mjesto u Džennetu i upozorio ga na prekoračenje granica, i na zavjet dat Uzvišenom Allahu, da će mu biti pokoran i da neće slijedi šejtana.

 U suri  Al-A'raf, 19-21, Uzvišeni je Objavio: „ A ti, o Ademe, i žena tvoja u džennetu stanujte i odakle gdje god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!" I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili", - i zaklinjaše im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’“

No, kako znamo iz kur'anskih ajeta, Adem je prešao određenu granicu, ušao u zabranjeno područje, osvjedočio se time u svoju prirodu i bio spuštan na Zemlju.

Na slobodniji slikovit način možemo ovaj slučaj sebi predstaviti na način da je na darovanom podrčju dženetskih puteva bilo i jedno skretanje sa oznakom zabranjeni smjer, granica koja se ne smije preći. No, Adem je skrenuo. Taj put na koji je skrenuo nije vodio u džennet nego na Zemlju. Dolaskom na Zemlju Adem, a.s., se naša izgubljen u prostoru koji ne poznaje bez oznaka i uputstava. Shvatio je da mu je šejtan napravio spletku, prevario ga i usmjerio na krivi put. Trebalo se vratiti u Džennet, ali kako. Valjalo je imati uputstvo, navigaciju. I Adem se obraća Onome Koji nas uvijek čuje i Koji sve zna, dragom Bogu.

„Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje!“ (Tâ Hâ, 82.)

Adem se spuštanjem na Zemlju osvjedočio i u Božiji oprost onima koji se kaju, onima koji se povrate u prostor vjere i istraju čineći dobro krećući se njime onako kako Je Bog odredio i poštujući granice Njegove.

Osvjedočio se i u činjenicu da put prema Džennetu valja sagraditi vjerovanjem samo Bogu, dobrim djelima i istrajnošću.

I svi Ademovi potomci na isti način  bivaju kušani i na isti način im je ponuđen put ka Džennetu. Iako se mi na rađamo u samom Džennetu, nego na Zemlji, Bog nam je poslao objavu , uputu u kojoj nam jasno objašnjava svoje znakove i puteve koji vode Njemu. U Objavi nas upozorava na granice koje nas mogu odvesti u suprotnom pravcu i upoznaje da nasuprot Dženneta ima i Džehennem koji je grozno boravište.  „A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.“ (En-Nisa, 14.)

Bog nas upozorava na „drveće“ kojeg se trebamo kloniti ako ne želimo zalutati i skrenuti s Pravog puta. I dok smo na pravom Putu Allah nam daje znakove koje trebamo poštovati kako s njega ne bi skrenuli i u provalije odletili. Allah nas upozorava da je vrlo lahko neko skretanje na pravom Putu zamjeniti za sam Put pa krenut s njega i nudi nam Svoju navigaciju, izravnu mogućnost navigiranja svakome od nas: 

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.“ (Bekare, 186)

„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (Bekare, 152)

Allah nas upozorava da naša vožnja nije jednostavna niti kratka pa nas savjetuje da tražimo potporu u njoj.  „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih„ (Bekare, 153)

Allah nas obavještava da nam je potrebno pet puta dnevno zastati i obaviti namaz, obnoviti vezu s Božanskom navigacijom, kako bi smo mogli ići putem Pravim. Obavještava nas da trebamo platiti i pitarinu (zekjat, sadaka...) i da na tom putu trebamo planirati bar jednom da posjetimo Božiju kuću čiji obilazak je sastavni dio putovanja. Od ovih naših radnji (ibadeta) zavisi naša sposobnost vožnje, čistoća šoferšajbe, oštrina vida i koordiniranost pokreta. Neko ovim putem putuje sam u vozilu, neko s porodicom, ali niukom slučaju na tom putu nismo sami te moramo da pazimo i na druge koji tim putem voze. Na one koji se na nj tek uključuju kao i na one koji njime voze u pogrešnom smjeru. Moramo znati da ima onih zaspu za volanom pa nalete na poledicu i okrenu se se na njoj te nastave put u pogrešnom smjeru nesvjesni toga. Kada ih susretnu oni koji putuju u pravo  smjeru i kažu im da voze u pogrešnom smjeru:“Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Svašta! Uistinu, oni nered siju, ali to ne osjećaju.” (Bekara, 11-12.)

Čovjek je sklon nemaru, sklon zaboravu, vožnja ga nekad uljulja pa i zaspe, no i onda kada pogriješimo smjer il' skrenemo s puta pravog, Allah nas ne ostavlja bez upute i znakova:„I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. (Ez-Zumer, 54.-55.)

Ušli smo u 1437. godinu po Hidžri. 1437 godina sljedbenici Muhammedovog, a..s, sunneta putuju dunjalukom. Historija nam svjedoči o mnoštvu teških udesa koje smo napravili na tom putu ne poštujući Božije znakove a današnjica nam svjedoči da nismo iz tog izvukli pouke.

Uvećao se broj onih koji voze u pogrešnom pravcu, onih koji pretiču gdje za to mjesta nema, onih koji skreću... Puno je onih koji bi da budu predvodnici kolone a malo onih koji bi da slijede. Šejtan nam sa svojih stranputica ubaca svoje vozače koji nas na životnim petljama odvode u pogrešnom pravcu na puteve koje je on našminkao da liče na Pravi put, a prepoznaju se po tom što nema svjetla na kraju njihovih tunela.

S novo godinom valja nam obaviti i registraciju vozila, pregledati svoje nedostatke, otkloniti ih, vidjeti dokle smo stigli, isplanirati dokle namjeravamo, provjeriti u kojoj smo koloni i podsjetiti se da sljedeća cestarina može svakom od nas biti posljednja.  „Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje, i On sve može.“ (El-Hadid, 2)

Za eventulane nejasnoće kontaktirajte Uputitelja. "... a dosta je tebi Gospodar tvoj kao uputitelj i pomagač!" (Furqan, 31) 

Jedno do Božijih imena je: El-Hâdî-Onaj Koji upućuje u Božije jedinstvo i islam onoga koga On hoće; Onaj Koji svemu daje pravac i smjer; Vodič; Onaj Koji stvara ispravni pravac (el-hudâ) u srcu vjernika; i On vodi svako biće, ka njegovom kraju.

Dova je čvrsto Allahovo uže, tko ga se prihvati spašen je. Tko dovom zatraži nešto, Allah ga potpomogne u tome što je zatražio i pruži mu pomoć, jer On je Taj u čijoj je ruci uputa i zabluda, On je Milostivi Koji sa srcima vlada, “srca su između prstiju Milostivog okreće ih kako hoće.” (Muslim, 2654) i “On je Taj Koji daje i kada dadne nema toga tko će to spriječiti i kada zabrani nema toga tko će dati.” (Buhari, 844; Muslim, 205) To je prvi razlog za ustrajnost na uputi, usmjeriti srce ka Allahu sa iskrenim nijjetom, a pravo kod Allaha je da učvrsti srce roba koji to od Njega iskreno zatraži i da učvrsti njegova stopala na pravom putu.

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje.” (Alu-‘Imran, 8)

„Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!  Uputi nas na pravi put,  na put onih kojma si milost Svoju darovao,  a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! Amin!“

Esad Bajić, 3 muharrem 1437.h.g. / 16. oktobar 2015.g.

Džemat Podhum