Nije mi namjera spominjati događaj hidžre onako kako se zbio, jer nam je on itekako poznat nego cijenim potrebnim, u sklopu današnje hutbe iz hidžre koja se desila 622. god., izvući jednu poruku i da pokušamo sebe pronaći u njoj.

U sklopu brojnih predradnji koje je poduzeo u pripremi za ovaj događaj, Muhammed, s.a.v.s., je napravio selekciju i odabrao je najboljeg druga za putovanje - Ebu Bekra, r.a., koji je bio najiskreniji Resulullahov prijatelj. Zbog njegove čežnje i vezanosti za Resulullaha, s.a.v.s., dato mu je ime "Es-Siddik". Ukoliko bi bio neko slabijeg imana ili drugačije naravi, moglo bi se to negativno odraziti na tako važnu misiju i prekretnicu u životu muslimana. Iz tog razloga danas govorimo o prijateljstvu. Prijateljstvo je pojam koji je, moglo bi se kazati, među ljudima prisutan otkako postoji čovječanstvo. Svako od nas ima nekog prijatelja s kojim provodi određeni dio vremena. Prijateljstvo je veoma bitno u životu pojedinca, ali i zajednice. Prijateljstvo može utjecati na naše živote u tolikoj mjeri, da mnogi provode sretan i ugodan život zahvaljujući prijateljstvima koje imaju.

"A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar." (Et- Tevba, 71)

Prijateljstvo znači duboke i neraskidive veze u kojima se čovjek osjeća ugodno i relaksirajuće i ono zahtijeva udovoljavanje potreba oba prijatelja. Prijateljstvo se gradi postepeno i ono zahtijeva vrijeme, razgovor, slušanje i lojalnost. Ono se nikako ne smije zanemariti. Treba ga njegovati i zalijevati poput cvijeta da bi se uživalo u spektru njegovih boja i ljepoti njegova mirisa.

 Od prijatelja se očekuje da budu fleksibilni i tolerantni, a nastale probleme da rješavaju, inače će se prijateljstvo postepeno ugasiti. Gdje nema prijateljstva, nema ni sreće, a gdje nema sreće, ima bola, a život s bolom je gorak i bez smisla. Kako je istinska sreća bazirana na vjeri u Boga, dželle šanuhu, tako je i istinsko prijateljstvo zasnovano na vjeri u Gospodara svih svjetova.

Božiji poslanik, s.a.v.s., je u mnogim svojim izrekama i postupcima davao određene smjernice kakvog prijatelja u životu tražiti i kakav prijatelj treba da bude. U jednom od hadisa Alejhisselam kaže: "Dobar i loš prijatelj sa kojim se družiš slični su prodavaču mirisa i onome koji radi sa mijehom. Onaj koji prodaje mirise ili će ti dati jedan miris, ili ćeš od njega kupiti miris ili ćeš se okoristiti od njegovog lijepog mirisa. Čovjek koji radi sa mijehom ili će ti zapaliti odjeću ili će te zapahnuti neugodni miris od njega". (Buharija).

Allah, dž.š., nas podučava u Svojoj Knjizi o tome s kim provoditi vrijeme pa kaže: ''O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni." (Et-Tevba, 119.)

Činjenica da se ovaj kur'anski ajet nalazi na kraju kazivanja o Pohodu na Tebuk, pokazatelj je da je iskrenost sveobuhvatan izraz i da se ne odnosi samo na riječi nego i na djela i stanja. Naš Gospodar voli i hvali iskrene ljude, jer onaj ko je iskren slijedi vjerovijesnike i poslanike i kao takav nam je potreban u našim životima da bismo uzajamno jedan drugome bili podrška. Današnje vrijeme je vrijeme svakojakih izazova pa i u pogledu prijateljstva. Svjedocima smo da veoma često mnoga prijateljstva završavaju zbog nekih ovosvjetskih koristi. Iz tog razloga smo u obavezi da za prijatelje uzimamo one koji su na putu pokornosti Allahu, dž.š., i koji slijede put koji nam je pokazao Njegov poslanik, s.a.v.s.

Posebno su u pogledu odabira pravog prijatelja na iskušenju mlade osobe. Problemi današnjih trendova su posebno izraženi jer upravo u društvu mladi ljudi počinju sa lošim navikama i zbog toga im je potrebno u ovom smislu pružiti pomoć i stalno skretati pažnju na važnost pravilnog odabira društva pa i po cijenu da se ostane po strani i da ne budu prihvaćeni u takvoj sredini. Jer, kako veli Kur'an:

 "Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: 'Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja uzeo nisam, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!' – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu" (El-Furkan, 27-29)

Mudri Lukman je savjetovao svog sina: ''Sinko moj, druži se sa dobrim Allahovim robovima, jer će te snaći dobro od njih, a možda se na kraju druženja spusti Allahova milost na njih pa i tebe snađe. Sinko moj, ne druži se sa lošim jer od druženja sa njima nećeš postići nikakvo dobro, a možda Allahova kazna uslijedi na kraju tog sijela, pa i tebe pogodi.'' Rekao je Hasan el-Basri: "Ti od svoga prijatelja imaš udio u druženju s njim, pa odaberi sebi pravog druga i prijatelja. A za hrđavo društvo ćeš biti pitan." Poznati francuski filozof i dobitnik Nobelove nagrade Alber Kami je kazao: "Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."

 I na kraju da vam prenesem i priču o dvojici prijatelja i da iz nje izvučemo pouku na kojim osnovama da izgradimo naša prijateljstva. Naime, bila su dvojica prijatelja koji su išli pustinjom. Na putu su se porječkali i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku: "Danas sam dobio udarac od mojeg najboljeg prijatelja. Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije utopio kupajući se, ali život mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi, urezao je u jednom kamenu: "Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!" Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita: "Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto?" Prijatelj mu odgovori: "Kad nam neko uradi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad neko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ništa ne može izbrisati!"

Draga braćo, naučimo se da rane upisujemo u pijesak, a sreću urezujemo u kamen. Gospodaru naš, ujedini srca vjernika i pomozi nam protiv naših slabosti!

Mensur-ef. Ćehić

glavni imam Medžlisa IZ Bihać