Uzvišeni je rekao: „A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?“ (El-Kasas, 50.)

Uzvišeni Allah, onoga koji slijedi svoje strasti poistovjećuje sa životinjama, izgledom i značenjem. Kaže Uzvišeni: „A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću poveo. Njegov slučaj je poput slučaja psa: ako ga potjeraš on ispla‍žena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće.“ (El-E'araf, 176.)

„O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdii ne povodi se za strašćuda te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“ (Sad, 26.)

U hadisu Enesa i Ibnu Abbasa, radijallahu 'anhum, Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Tri su stvari upropaštavajuće: pohlepa kojoj se pokorava, strast koja se slijedi i samozadivljenost.“

Alija, r.a. je rekao: „Najviše se bojim po vas od dvije stvari: dugih nada i strasti. Duge nade zaboravljaju čovjeka na Ahiret dok ga strasti odvraćaju od istine.“  Ibnu 'Abbas, r.a., je rekao: „Ne sjedi sa sljedbenicima strasti, jer sjedenje s njima umrtvljuje srce.“

Riječ “el-heva“ strast, čije je osnovno značenje: padati s visine, učenjaci definišu kao: „Naginjanje čovjekove prirode, sklonosti prema onome što joj odgovara, s čim se slaže i suglasna je.“ ili „Naginjanje duše prema nekoj stvari.“

Mi danas, poštovani džemaate, imamo očite primjere šta se dešava kada se dopusti strastima da upravljaju ljudima. Ne samo strastima tjelesnosti na što se obično misli kad se strast spomene, nego i strastima svakojakim koja označavaju samoljublje i sve slično što dovodi do toga da se čovjek i Božijom riječju kad se služi ne služi da bi je uzdigao nego da bi je sebi upokorio i sebe kao jedinku stavio u centar obožavanja.

Pošto strast čovjeka neprestano nagovara na zlo, čovjek je obdaren sa dva savjetnika: vjerom i razumom. Mi smo danas svjedoci da se vrlo često i u samu vjeru poziva na način da se ona uslovljava ostavljanjem razuma, da se traži slijepo slijeđenje bez razmišljanja.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Niko od vas neće vjerovati sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono s čime sam ja došao!“

Umnožio se broj ljudi čiji je smisao života samo udovoljavanje ličnom zadovoljenju. Kod njih se sve vrti oko njihova ega oko kojeg kruže kao mnogobošci oko svojih idola. Svoj pogled neće da usmjere nečemu što je iza ovog prolaznog svijeta niti duhovnosti i njenim darovima. Za ostvarenje svojih ciljeva ne žale žrtvovati bilo koju vrijednost, uvjerenje i interese ljudi pa ni njihove živote. Ako i žive s vjernicima i predstavljaju se kao vjernici oni i svoju vjeru koriste da bi udovoljili sebi i svom egu.

Kur'an nekoliko puta upozoravao: „Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni“ (El-A'raf: 179). U drugoj suri se veli: „Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli“ (El-Furkan: 43-44).

„A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!“ (Ar-Ra'd: 25). 

Kada se ovoj vrsti ljudi pruži prilika da vladaju nad ljudima naći ćeš ih da se ponašaju kao Nemrud ili kao faraon u doba Musaa, a.s., koji je mušku djecu klao, a žensku u životu ostavljao i ponižavao. Kakvih sve vladara ima danas i kakvih sve interesa  ima danas vidimo po broju nevino ubijanih. A koliko smo se i mi sami pogubili u bjelosvjetskim strastima i interesima svjedoči činjenica da smo počeli različito gledat na  nevino ubijene. Pa jedne vidimo našim i žalimo ih a druge tuđim i ne hajemo o njima. Kao da nevinost ima dva lica a nema, jer ako nevinost bude imala dva lica onda će imati i istina i pravednost… tj. nestaće i prvog i drugog i trećeg.  Ne smijemo dozvoliti da nas strasti ponesu u privrženost bilo čemu osim istini niti da se i zbog čega dunjalučkog odreknemo svetih principa našeg dina. Ne smijemo zaboraviti, da bez obzira na velike smutnje kojima svjedočimo u svijetu I oko nas samih ima ljudi koji ne obožavaju sami sebe i ne vrte sve oko svojeg ega. Oni obožavaju Jedinog Allaha i ne pridružuju Mu druga. Njihov cilj je zarada Allahovog zadovoljstva i ljubavi, bliskosti i prisnosti sa Allahom. Oni ne vole niti mrze osim radi Allaha. Dunjaluk im je sredstvo a nije cilj. On je usputna stanica a ne krajnje odredište. Oni mole Allaha, dž.š., isto kao što se molio Muhammed, a.s.: „Moj Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvišom brigom, niti najvišom spoznajom“. Njihov namaz, pobožnost, život, smrt, namjera, rad, trud i borba su u ime Allaha. Oni čine dobro ljudima. Pomažu nemoćnim i prosjacima, ne tražeći ništa za uzvrat, jer im je namjera da zahvaljuju Allahu, a ne da drugi zahvaljuju njima; da Allah njima bude zadovoljan, a ne da drugi njima udovoljavaju: „I hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!“ (Ed-Dahr: 8-9).

Oni ne čine zlo ljudima, ne govore ružne riječi, na učinjeno zlo uzvraćaju dobrim djelom, ne zato što se boje nečega, već što se boje od Allaha. Takvi ljudi pozivaju druge da čine dobro, da se okane zla, mire ljude a ne zavađaju i uklanjaju prepreke sa puta. Oni svoj život polažu za istinu, žrtvuju sebe i imetak u odbrani vrijednosti i svetinja. Ali to ne čine da bi im se ime spominjalo na spisku junaka, niti da bi obezbijedili sebi visoko mjesto u društvu, pa da o njemu govore sredstva informisanja ili da zarade veliki imetak.

Ova vrsta ljudi nije izgubila dunjaluk kada je odabrala ahiret, jer je imala volje i ambicija u životu, a uz to su bili vjernici. Oni su zaradili dva života i dva dobra: dobro na dunjaluku i dobro na ahiretu na koja paze vjernici i mole Allaha riječima: „Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“ (El-Bekare: 201). 

Molim Uzvišenog Allaha da nas pomogne da budemo od ove skupine! Amin!

Džemat Podhum, 27.11.2015.g. / 15 safer 1437.h.g