Iz zurrijjeta Ademova a.s. iznikle su, rasle i razvijale se generacije i generacije koje su u odsjaju milleta Ibrahimova, a.s., praktikovale vjerski način života nadgrađujući se na ummet Muhammed, a.s., čijoj se živućoj generaciji podastiru različiti izazovi jer slijede, poštuju, vole i ljube plemenito biće koje je iz Božanske milosti poslano kao uputa, putokaz svijetu i svjetovima. Kur'an o tome kaže; „ Mi smo te poslali kao milost svjetovima.“(21/107)

 Suprotno uputi je zabluda, svijetlosti tmina, a životu smrt. I uputa, i svjetlost, i život, kao Božiji pokloni su znaci čovjekova življenja, a čovjek živi i nakon smrti, ustvari žive njegova dobra djela koja mu daju simbolično-naizmjenično udisanje i izdisanje  onako kako mjesečeva svijetlost utječe na plimu i oseku. Punjenje mjeseca odražava talasasti život mora, baš onako kako dobra djela obnavljaju spomen sjećanja na umrlog čovjeka. Na taj način se održava kontinuitet dobra kao esencijalne potrebe svijeta, jer svijet opstoji zbog dobra i na dobru. U Kur'anu se o tome kaže;

„Blagoslovljen je onaj u čijoj je ruci vlast i Svemoguć je On, koji je stvorio smrt i život da vas iskuša tko je od vas bolji radom.“(67/ 1,2)

„ Pa tko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a tko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga“. (99/ 7,8)

Suprotno dobru je zlo, a  odnos dobra i zla je odnos vječne suprotstavljenosti. Dobro je samo po sebi dobro jer sadrži u sebi dobrotu, iskrenost, plemenitost, čestitost i u osnovi koristi ljudima, a zlo po sebi i drugom je zlo jer sadrži u sebi zloću, laž, mržnju, prevaru, prezir, zavist, štetu i u osnovi šteti ljudima. Dobro je dobrota, a dobrota je korist za sve ljude, ona je mubarek i Božiji blagoslov. Dobro čine dobri ljudi, i zbog svoje dobrote oni su mubarek ljudi, a zlo čine loši ljudi, zbog toga za njih treba doviti.

Zlo je zlo, a zloća je šteta za sve ljude. Zlo nikad ne dolazi samo, uvijek je potpomognuto drugim. Ono je rezultat udruživanja i potpomaganja zlih sila, vidljivih i nevidljivih, jer njihovi protagonisti vjeruju u zlo, a oni koji vjeruju u zlo su prokleti, neka im bude.

Na dobro se uzvraća dobrim, radi dobra, a na učinjeno zlo se uzvraća istom mjerom. A ko na zlo uzvrati  dobrim biće dvaput, blago njemu, prvo, zbog dobra kojeg je uradio i drugo, zbog zaustavljanja zla i daljnjeg sijanja mržnje. Za učinjeno zlo kažnjava se jedanput, a za učinjeno dobro i  afirmisanje dobra je nagrada od deset do sedamstotina puta.

Kur'an to potvrđuje riječima „To su oni kojima će nagrada biti data dva puta, zato što su bili strpljivi i što uzvraćaju lijepim na ružno.“(28/54)  

Prvo je bila riječ, a riječi je prethodila misao. Za lijepu misao kao i za lijepo izgovorenu riječ čovjek će biti nagrađen. Za ružnu misao čovjek neće biti kažnjen za razliku od izgovorene ružne riječi za koju se kažnjava. Riječi čovjeka su njegov plod, kao što se  dobrota voćke poznaje po plodu, tako se čovjekova plemenitost poznaje po njegovim riječima. Kur'an pravi usporedbu lijepe riječi sa rodnim stablom, a ružnu riječ poredi sa isčupanim stablom iz zemlje.

„Zar nisi vidio kako Bog daje primjer - lijepu riječ kao lijepo stablo, čiji je korijen čvrst (u zemlji), a grana prema nebu, koje daje plod u svako doba (godine), s dozvolom svoga Gospodara. I Allah iznosi primjere svijetu da bi primili pouku. Ružna riječ je kao ružno stablo koje je iščupano iznad zemlje i nema sigurnosti (stalnosti). Allah učvršćuje vjernike čvrstim riječima na ovome svijetu i na vječnom svijetu, i Allah dovodi do zablude silnika. A Allah radi što hoće“. (14/24 - 27)

Osnova ljudske slabosti, laži i obmane se ogleda kroz njegovo prihvatanje života na osnovama, rekla-kazala, a da nikad ne znaju  izvor,  ko to kaže,  ko to priča. Kur'an ukazuje na prazninu takve vrste kazivanja: “ Jedni će govoriti trojica su, a četvrti im je pas, drugi će govoriti, petorica su, a šesti im je pas, treći  govore, sedmorica su a osmi im je pas. Reci moj Gospodar najbolje zna njihov broj“. (18/ 22)

Različita kazivanja o jednom te istom događaju su u domenu špekulacija, pretpostavki, obmana i imaju za cilj da unesu pometnju, nered i neslogu među ljude. Paušalne ocjene događaja  izazivaju sumnju u istinitost kazivanja te ličnosti  i vjerodostojnost njenih  navoda. Oni koji se služe takvim kvalifikacijama su dvolične osobe, kojima u velikoj mjeri pomažu vrijeme, prostor, okruženje sredine te utjecaj različitih interesnih grupacija. Za njih se kaže da  jedno govore prije podne, a drugo poslije podne, jedno govore a drugo rade, jer ne misle svojom glavnom. U jednoj basni gazela govori psu koji je progoni kao plijen:''Ti mene nećeš nikad uhvatiti, jer mene goni tvoja prijetnja a tebe želja tvoga gospodara.''

Takve osobe grade kuću na lažima, prevarama, obmanama, a sve to sliči mreži pauka, a Kur'an paukovu mrežu smatra najslabašnijom zaštitom.

''A najslabija kuća je mreža paukova, kad bi to oni znali.'' (29/41)

“Da li misle oni koji rade ružna djela da će nam izbjeći? Ružno je ono kako prosuđuju.“

(29/ 4)

U naučnim krugovima se prenosi  anegdota da je jedan sociolog proučavajući način promišljanja određene sredine (naroda) otišao u jedan dio grada i osmišljenu priču ispričao u jednom društvu. Zatim se vratio u stan i nije izlazio određeni broj dana. Nakon izvjesnog vremena otišao je u drugi dio grada da čuje na kakav način se priča, prepričava njegova ispričana priča. Bio je iznenađen, začuđen kad je čuo da se njegova priča suprotno interpretira i kazuje. Umjesto izraza 'izlaz' spominje se izraz 'ulaz', umjesto mjesta radnje 'gore' priča se o mjestu radnje 'dolje', umjesto bijele boje priča se o potpuno crnoj boji, a za  ono što je bilo govori se  da će biti.

„ I reci: „Istina je kod vašega Gospodara. Tko hoće neka vjeruje, tko hoće neka poriće; Mi smo za silnike pripremili vatru čiji će ih dim obuhvatiti. Ako zatraže pomoć (zbog žeđi) pružit će im se voda kao rastopljena rudača koja prži lice. Ružno li je (to) piće, a loše li je boravište (vatra)! Onima koji vjeruju i rade dobra (djela), zaista Mi nećemo uništiti nagradu onoga koji učini dobročinstvo (Svojim) djelom. Takvi imaju džennete Adna ispod kojih teku rijeke. U njima će oni biti ukrašeni zlatnim narukvicama i oblaćiti će zelena odijela od tanke i debele svile u kojima će, naslonjeni, (počivati) na  sjedištima. Divna je (to) nagrada! I kako je lijepo ( to) boravište )!“ ( 18/ 29 -31)

Sure Kehf  nas uči i podsjeća da svoje planove i aktivnosti planski oslanjamo na dopuštenje Allaha, jer samo Allah zna istinu, ono  što je bilo i zna ishod onog što će u budućnosti biti.

''Možda vi nešto ne volite a ono može biti dobro za vas, a nešto možda volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna a vi ne znate.'' (2/216)

Takvim pristupom mi trasiramo polazni i krajnji cilj posla, jer dopuštenje o kojem je riječ je traženje Allahovog zadovoljstva. Suprotno dopuštenju je zabrana, a zabranu Allah ne dopušta, nego sankcijom zabranjuje. U ovom odnosu naspram stvari Kur'an nas poučava pa kaže:

„ .. ne reci ja ću to uraditi sutra, osim da kažeš, ako Allah bude htio“. ( 18/ 24)

Da je Sulejman a.s. nakon obećanja da će izroditi sto boraca koji će se boriti na Allahovom putu rekao:''..ako Bog da'' (inša Allah), u tefsiru stoji da bi se to i ostvarilo, a s obzirom da nije rekao, samo je jedna od njegovih žena rodila pola djeteta.''

Zato valja znati kako god je važno u nakani izvršavanja određenog posla, tako je važno nakon završetka posla naglasiti Božiju odredbu i moć, jer čovjek nema ni snage ni moći osim ako mu to Bog ne daruje.

A kad postignemo željeni cilj i uspjeh, valja kazati: „ Ovo je kako Bog hoće“. (18/ 40)