Velika je blagodat na nas braćo i sestre što smo pripadnici njegova ummeta i što idemo jasnim putevima islama i što će se on zauzimati za nas na Sudnjem danu. Zbog toga nam je Poslanik, s.a.v.s., preči i od nas samih.

Kaže Allah dž.š. u 31. i 32. ajetu Sure Ali Imran:

"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32) (Suretu Ali Imran, 31.- 32.)

Prema tome, oni koji vole Allaha, dž.š., oni slijede sunnet (praksu i riječi) Njegova Poslanika, s.a.v.s., i njih Allaha, s.w.t., voli, a velika li je to blagodat i njima Allah, s.w.t., prašta grijehe. Zato slijedimo sunnet Poslanika, s.a.v.s., i na taj način ćemo postići dobro obadva svijeta!

Kaže Allah, dž.š., u 7. ajetu Sure El-Hašr:

"...Ono što vam Poslanik (s.a.v.s.) da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"(Suretu El-Hašr, 7)

A u 80. ajetu Sure En-Nisa' stoji:

"Onaj ko se pokorava Poslaniku (s.a.v.s.) pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" (Suretu En-Nisa', 80) 

Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed, s.a.v.s., tražio od njih ili što im je zabranjivao, jer su bili uvjereni da "on ne govori iz svoga hira" i sve što je govorio on je na najljepši način primjenjivao u svome svakodnevnom životu. Poslanik, s.a.v.s., ih je upozorio da je postavljanje mnogobrojnih pitanja od strane naroda kojima su dolazili poslanici prije njega bilo uzrokom njihovog dalaleta i grijeha.  

Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., mora da bude veća i od ljubavi prema samom sebi, kao što stoji u slijedećoj predaji:

Prenosi Abdullah ibn Hišam: "Bili smo kod Poslanika, s.a.v.s., kada je uzeo za ruku Omera bin Hattaba, pa mu je Omer rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, sem od mene samoga." Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od samog sebe!" Pa mu je Omer rekao: "Sada si mi draži od samog mene!" Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sada, Omere!" (Buharija)

Slast imana neće okusiti oni koji ne budu posjedovali troje, o čemu govori slijedeći hadis, koji bilježi imam Buharija:

Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik s.a.v.s. budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!" (Buharija)

Zapitajmo se, da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam poimamo kao dio naše tradicije i ponekad sredstvo kojim se vješto koristimo ili plašt iza kojeg se krijemo!? Poslanik, s.a.v.s., je Allahov, dž.š., Miljenik, On je onaj koji poziva Allahu, on je čvrsta veza na putu prema Allahu, on je opominjač, on je donosilac radosnih vijesti, on je onaj koji ljudima ukazuje na spas, on je tumač Kur'ana, on je onaj koji uspostavlja Allahov, dž.š., Zakon, on je predvodnik poslanika, najbolji poslanik, naš predvodnik, zagovarač, poslanik čovječanstvu, spas i mir i on je posljednji poslanik. Njemu je Allah, dž.š., mimo drugih ljudi dao pravo šefaata (zagovaranja, zauzimanja), dao mu je Kevser (izvor u Džennetu) i na njega donose salavat Allah, dž.š., i meleki, kao što stoji u 56. ajetu Sure Al-Ahzab: Allah i meleki Njegovi donose salavat (blagoslov) na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi na njega salavat i šaljite mu selam!" (Suretu Al-Ahzab, 56)

U predaji, koju bilježi imam Muslim, stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko na mene donese salavat, Allah na njega donosi deset salavata!" (Muslim)

Zato donosimo što više salavata na Muhammeda, s.a.v.s., jer će svaki put na nas salavat deset puta donijeti Uzvišeni Allah!

Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., se iskazuje sa: njegovim veličanjem, uvažavanjem, donošenjem salavata, slijeđenjem njegova sunneta, pomaganjem njegove vjere; jednom riječju da ga volimo i slijedimo, kao što su ga voljeli i slijedili njegovi ashabi.

        Poznato je da je mekanska zajednica bila višebožačka, pa im je došla "jasna svjetlost", Poslanik, s.a.v.s., koji je pozivao Uzvišenom Allahu, suočavajući se sa osporavanjima, pa čak i fizičkim napadima. Većina stanovnika Meke u prvim godinama poslanstva je odbila uputu, a u islam je ušla mala skupina ljudi, koja je bila izložena svakodnevnim napadima.

        Islam je među muslimane usadio istinsku međusobnu ljubav, a posebno je ta ljubav bila izražena prema Muhammedu, s.a.v.s..

Njegova supruga Hatidža, r.a., je od prvog trenutka nakon saznanja o dolasku Objave, prihvatila islam i umirila ga birani riječima: "Allah tebe neće ostaviti, jer ti čuvaš rodbinske veze, ti pomažeš unesrećene, siromašne i slabe i u teškim prilikama si od pomoći ljudima!"

Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., nakon prihvatanja islama, u vrijeme kada je da'wa bila u tajnosti, poziva Kurejšije u islam. Mušrici ga napadoše i nanesoše teške tjelesne povrede, tako da mu je nos bio polomljen i bio je sav u krvi. Njegovo pleme ga izvuče i u nesvjesnom stanju ga unesoše u njegovu kuću. Kada se probudio, prvo šta je pitao je bilo: "Šta je sa Muhammedom, s.a.v.s.? Je li on dobro?" Njegov narod ga prekori, jer pita za Muhammeda, s.a.v.s., a i sam je bio u kritičnom stanju. Na njegovo pitanje, oni nisu odgovarali, a on je bio uporan, pa njegova majka reče: "Tako mi Allaha, ne znamo ništa za tvog druga Muhammeda." Reče: "Majko, odi kod Ummu Džemile, pa nju pitaj!" Ummu Džemila je bila muslimanka, pa kada je majka Ebu Bekra, r.a., upitala za Muhammeda, s.a.v.s., iz ljubavi prema njemu i straha da mu se nešto ne desi, odgovorila je: "Ne poznajem ni Muhammeda, niti Ebu Bekra." Potom je upita: "Hoćeš li da pođem sa tobom?" Odgovori: Da." Pa je s' njome otišla do Ebu Bekra, r.a., koji je bio u teškom stanju." Povika: "Oni koji su ti ovo uradili su razvratnici. Želim da ih Allah kazni." Upita je Ebu Bekr, r.a.,: "Šta je sa Muhammedom, s.a.v.s.?" Reče: "Tvoja majka sluša." Reče: "Neće ona širiti priču." Reče: "On je dobro i u kući je Erkamovoj." Reče: "Neću okusiti hranu, niti ću se napiti vode, dok ne dođem do Poslanika, s.a.v.s.. To je bio iman tog velikog ashaba, Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., kasnije prvog halife Hulefair-rašidina čiji iman je bio jači od imana svih ashaba.

Braćo i sestre, budimo istinski sljedbenici sunneta Poslanika, s.a.v.s., i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, s.a.v.s., da pomogne našoj braći u Gazi, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i ne iskuša nas sa onim što nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!