Na prvoj hutbi nakon dolaska u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., je nakon upozoravanja ljudi u pogledu kratkoće i prolaznosti ovog svijeta i izvijesnosti Ahireta rekao:...Ko želi da se džehennema spasi, neka to čini makar i sa pola hurme. A ko nema ni to, onda neka izgovori neku lijepu riječ. Nagrada za svako dobro djelo je od deset do sedamdeset puta veća od učinjenog djela. (Siretu Ibn Hišam 1/500.)

Analizirajući dostupne hadiske zbirke i druga djela koja sadrže Poslanikove govore, poput ovog kojeg sam prenio, vidljivo je da su oni bili kratki i konkretni. Analizirajući naše današnje govore i tekstove o vjeri, vidljivo je da su, obično, dugi i opširni. Jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto je ovako kako je, mislim da leži u činjenici da je Poslanik imao slušateljstvo koje je čekalo da mu se kaže šta treba raditi, dok mi danas čekamo da čujemo o čemu ćemo pričati i diskutovati. Onom ko nam održi predavanje o vrijednosti lijepe riječi ili vrijednosti uklanjanju prepreke s puta, rado ćemo dati hediju i uslikat se za facebook s njim, dok onome ko nam lijepu riječ svakodnevno upućuje ili prepreku s puta uklanja urijetko i kafu platimo.

U govoru kojeg od Poslanika, a.s., prenosi Enes ibn Malik r.a. kaže se, između postalog: „Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi. Blago onome ko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, ko sjedi sa učenim i mudrim ljudima i ko se druži sa siromašnim i ubogim svijetom. Blago onome ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg zla su sigurni drugi ljudi. Blago onome ko dijeli višak svog imetka, ko se suzdržava suvišnog govora i ko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.'' (Subhul E'aša 1/213, Džemheretu hutabil 'areb 1/153)

Jedna od novotarija koja je po meni opasnija od mnogih koje nam se predočavaju u ovom vremenu jeste korištenje vjere, vjerskog duha i zanosa u nacionalne i političke interese. Zapostavlja se suština vjere u korist forme... 

Na nekim područjima imamo više molitvenih mjesta nego li vjernika na molitvi... To za razliku od svjetskih problema možemo i trebamo popraviti. Kao što gledamo da umnožimo svoj materijalni kapital bar istom revnošću postičimo jedni druge da umnožimo i duhovni kapital. Dok neki grozničavo traže parove s koeficijentom 1:10 po nesretnim kladionicama vjernik ima u džematu i džamiji zagarantovan omjer 1:27. Ovim u kladionici niko ne garantuje dobitak a hiljade ih uporno igraju, nama u džamiji garantuje al malo nas se odaziva.

Podsjećam na predaju: – Namaz u džematu je bolji od namaza pojedinca dvadeset sedam puta! 

Vjera nas upućuje na džemat i zajednicu a fin vjerski odgoj garantuje dobro funkcionisanje i napredak zajednice. 

U knjigama je zabilježeno da je hazreti Ibrahim a.s. jako volio goste i uvijek je pozivao druge da zajedno jedu. Jednog dana je htio da jede, međutim bio je sam. Zbog toga izašao je iz kuće. Izvan kuće je vidio jednog starca koji je nosio drva. Tražio je od njega da mu se pridruži da zajedno jedu. Starac je prihvatio, ali kada je počeo jesti nije spomenuo Allaha. Ibrahim a.s. kada je vidio postupak starca naljutio se. Starac je primijetio da je Ibrahim a.s. ljut pa mu je rekao: "Ja sam ateist i ne obožavam Boga." Zatim je napustio Ibrahima i otišao je. Na to je Ibrahim primio Allahovu objavu koja je glasila: "O Ibrahime, za vrijeme njegovog života, Mi smo hranili ovog čovjeka i nismo od njega ništa tražili. Ti si ga jednom hranio i tražio si da Nas obožava. Idi i vrati ga." Ibrahim a.s. je pošao za čovjekom i ispričao mu je cijelu priču. Starac je počeo plakati i prešao je na Ibrahimovu vjeru. Isti primjer imamo i u predajama iz života Poslanika Muhammeda, a.s.

Mislim da je lijek za mnoge probleme s kojima je danas suočen naš džemat sadržan u ovim osnovama islamskog odgoja i ponašanja. Gledajmo da čovjeka, prije nego ga upitamo jel' sunija, šija, hanefija, sufija, vehabija, kršćanin... upitamo KAKO JE, JEL SIT, IMAJU LI MU DJECA ŠTA JESTI, JESU LI ZDRAVO?...

Poslanik nam u svojim govorima koje prenosimo evo već treću hutbu za redom stalno poručuje, nahrani insana makar i sa pola hurme i pruži mu lijepu riječ. Islam  omogućuje zadovoljenje prirodnih potreba čovjeka a ne njegovom rezilenju. Islam je odgovor na, od Boga u insana položenu pririodu, sklonost ka miru, dobru i lijepu. To je onaj šećer u nama kojeg hafiz Bugari lijepo spominje u svojim predavanjima savjetujući nas da ga dobrim djelom i lijepom rječju promješamo jedni u drugima. Svi smo mi kušani u životu – pruži ruku bratu do sebe u safu danas, on će je pružiti tebi sutra. 

Allah nam je sve što je potrebno za lijep život dao samo treba da se družimo, upoznajemo i ta dobra razmjenjujemo. Džemat je potreba koja ispunja potrebe.

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (Al-Hudžurat, 13.)

Allahumme aslih li dini-llezi huve ismetu emri ve aslih li dunjaje-lleti fiha measi ve aslih li ahiretí-Iletí fiha meadi. Ve ahjini ma kanetil-hajatu hajren li ve teveffeni iza kanetil-vefatu hajren li vedz'alil- lajate zijadeten li fi kulli hajrin vedz'alil- mevte rahaten li min kulli serrin.

Allahumme inni euzu bike minel-adzzi vel- eseli, vel-dzubni vel-buhli vel-heremi ve azabil-kabri, Allahumme ati nefsi takvaha ve zekkiha ente hajru men zekkaha, ente velijjuha mevlaha. Allahumme inni euzu bike min ilmin la jenfeu ve min kalbin la jahseu, ve min efsin la tesbeu ve min da'vetín la justedzabu leha.

Gospodaru, popravi nam vjeru našu, koja je glavnica naša; popravi nam i ovaj svijet, jer na njemu živimo; popravi nam i budući svijet, jer njemu idemo; poživi nas dok nam je život dobar, a daj nam smrt, kad nam smrt bude dobra. Daj da nam život bude povećanje u svakom dobru, a naša smrt mir i spas od svakog zla! 

Gospodaru naš, utječemo Ti se od slabosti, od lijenosti, od pretjerane plašljivosti, od škrtosti, duboke starosti i patnje u kaburu. Gospodaru moj, podari našoj duši pokornost i očisti je jer Ti ćeš je najbolje očistiti, Ti si njen Prijatelj i Zaštitnik. Allahu naš, sačuvaj nas znanja koje ne koristi, srca koje nije bogobojazno, duše nezasite i dove koja se ne prima. (Muslim)