1. Tijelo

Allah, dž. š., u Kur'anu pominje ljudsko tijelo:

„Allah vam je odredio Taluta za vladara“ – reče im Vjerovjesnik njihov. – „Odakle da nam još on bude vladar kad smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato“- rekoše oni. -„Allah je njega da vama vlada izabrao“,- reče on -„ i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjeno dobar i On zna sve“. (Al-Baqara, 247)

Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, - međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?! ( Al-Munāfiqūn, 4)

Tijelo ima čula, poput sluha i vida. Allah, dž.š., kaže:

Munja samo što ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A Allah, zaista, sve može. (Al-Baqara,20)

Allah, dž.š., ukazuje i na tjelesna osjetila, čula, kao što je čulo ukusa, mirisa i dodira. U sljedeća dva ajeta se pominje čulo ukusa:

I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu. (Al-Mu'minūn, 20)

Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi onima koji pamet imaju. (Ar-Ra'd, 4)

U sljedećem ajetu Allah, dž.š., pominje dodir:

O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta. ( An-Nisa', 43)

Allah, dž.š., ukazuje na miris u sljedećem ajetu:

I žita sa lišćem i miomirisna cvijeća (Ar-Raḥmān, 12)

U ajetu se koristi izraz rayḥān u značenju: miomirisno cvijeće, mirisne latice.

 

1. Duša ( nefs)

Allah, dž.š., pominje tri vrste ili tri dijela duše. To su: „duša koja je sklona zlu“, „duša koja sama sebe kori“, i „smirena duša“. Allah, dž. š., kaže:

Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i Samilostan je.“ (Yūsuf, 53)

I kunem se dušom koja sebe kori. (Al-Qiyāma, 2)

A ti, o dušo smirena. (Al-Fadžr, 27)

Uzvišeni, Koji sve zna, u Kur'anu navodi svojstva ljudske duše, a pominje i ljudski razum.

Allah, dž.š., kaže:

Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli. (Al-Baqara, 75)

Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?( Al-Baqara, 44)

I reći će:„Da smo slušali i razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema u ognju bili!“( Al-Mulk, 10)

Allah, dž.š., govori i o čovjekovoj mogućnosti da uči:

Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna ( Al-Alaq, 3-5)

Zatim, Allah, dž.š., govori o sposobnosti čovjeka da govori:

„O Ademe“, reče On – kaži im ti nazive njihove!“ I kad im on kaza njihove nazive, Allah reče: „Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!“(Al-Baqara, 33)Milostivi poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru, (Ar-Raḥmān, 1-4)

Milostivi govori i o ljudskoj želji (koja se svrstava u jednu od vrsta ljubavi, što smo vidjeli u poglavlju „Vrste ljubavi“):

A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti, (Al-Isra', 19)

Allah, dž.š., pominje i osjećaj simpatije (kako smo vidjeli u poglavljima, „Vrste ljubavi“ i „Ljubavne faze“), jer ljubav čine i osjećaji simpatije uz „naklonost nakon zadivljenosti ljepotom“ . Allah, dž.š., kaže:

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (Al-Mā'ida, 54).

Allah govori i o ljudskoj memoriji:

I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i reče:“Ja ću vam protumačiti san, samo mi pošaljite!“ (Yūsuf, 45)

Zatim, o ljudskoj mašti:

„Bacite vi!“ - reče on – i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. (Tā hā, 66)

Pa o predosjećaju i intuiciji:

O sinovi moji idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“(Yūsuf, 87)

Uzvišeni govori i o samom osjećaju:

„Svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, (Aš-Šu'arā', 113)

I o predosjećaju:

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. „Pričekajte!“ – reče čeljadi svojoj - ,“vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.“( Al-Qaṣaṣ, 29)

Kada Musa reče čeljadi svojoj:“Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ugrijali“, (An-Naml, 7)

Allah, dž.š., govori i o uviđanju:

Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju štetu je slijep. A ja nisam vaš čuvar.“ (Al-An'ā, 104)

Kad je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena jednu tajnu povjerio pa je ona odala, - a Allah je to njemu otkrio -, on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo prešutio. I kad je on s tim nju upoznao, ona je upitala:“A ko ti je to kazao?“ – on je rekao:“Kazao mi je Onaj Koji sve zna i Kome nije skriveno ništa.“At-Taḥrīm, 3)

„Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate“ – reče on. (Yūsuf, 86-87)

 

1. Rūh

Allah, dž.š., pominje da je udahnuo od Svog Rūha u čovjeka:

A zatim ga oblikuje u skladu s onim što je određeno da bude pa udahne u njega dio Svoga Rūha: i (tako o, ljudi), On vas dariva sluhom, i vidom, i osjećajima kao i umom“, (a) kako rijetko zahvaljujete! (As-Sadžda, 9)

A čovjek, opet, ne može baš mnogo saznati o rūhu jer Allah, dž.š., je rekao:

A oni će te pitati o prirodi o (naravi) Božanskog nadahnuća. Reci: „ovo nadahnuće (dolazi) po zapovijedi Uzdržavatelja moga; a (vi, ljudi, ne možete shvatiti njegovu narav, pošto) vam je podareno vrlo malo (istinskog) znanja. ( Al-Isrā', 85)

                                               *******

Allah, dž.š., govori i o drugim bitnim dijelovima koji čine jednog čovjeka, a to su: grudi, srce, unutrašnjost srca, jezgro srca (za koje se može reći kao da se nalazi između duše i rūha).

1. Grudi su centar poricanja istine, nevjerstva, sumnje, bojazni i napasti, ali su i centar radosti i vedrine. Allah, dž.š., kaže:

Svako ko zaniječe Allaha nakon što je jednom bio vjernik – a to se ne odnosi na onog koji to učini pod prinudom, dok je njegovo srce ostalo vjerno vjeri, već (samo na) onoga koji dragovoljno otvori svoje srce poricanju istine -: na sve takve pada Allahov prijekor, strahovita patnja ih čeka: (An-Naml, 106)

od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džinnova i od ljudi. (An-Nās,4-6)

Koga god Allah hoće da uputi na Pravi Put On mu prsa široko otvori prema islamu; a koga god On želi ostavi na stranputici On mu prsa učini tijesnim i stisnutim – kao da se penje na nebesa; eto tako Allah unosi strah u one koji neće da vjeruju! (Al-An'ām,125)

2. Srce može biti slijepo, može da osjeća sumnju i zlobu, ali, također, može i da bude ispunjeno vjerom, smirajem i mirom. Allah, dž.š., kaže:

Zar nikad nisu po zemlji putovali da im srca mudrost steknu, i da im uši čuju? Uistinu, nisu to oči njihove koje su postale slijepe – već su slijepa srca u njihovim prsima. (Al-Ḥadždž, 46)

Samo te za oslobađanje mole oni koji (istinski) ne vjeruju u Allaha i u Sudnji dan i čija su srca postala plijen sumnje, tako da se , u svojoj sumnji, oni kolebaju između jednog i drugog puta. At-Tawba, 45)

Oni koji poslije njih dolaze – govore:“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!“(Al-Ḥašr, 10)

Neki beduini govore:“Mi vjerujemo!“ reci:“Vi ne vjerujete, ali recite ’Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava vjera nije još ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.“- Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (Al-Ḥudžurāt, 14)

On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje već imaju – a vojske nebesa i zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je – (Al-Fatḥ, 4)

3. Srce unutar sebe može da bude prazno, da mu je potrebna neka vrsta potvrde - kod vjernika je urođeno da ono teži dobru, dok kod nevjernika naginje lošem

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili. (Al-Qaṣaṣ, 10)

A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. (Hud, 120)

Oni koji ne vjeruju govore:"Treblo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom! "A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. (Al-Furqan, 32)

Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini , u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (Ibrahim, 37)

i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bili skloni tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili. (Al-An'am, 113)

i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati, a srca će im prazna biti. (Ibrahim, 43)

srce nije poreklo ono što je vidio, (An-Nadžm, 11)

4. Jezgro srca je potpuno slobodno od greške, sljepoće i sumnje, nije mu potrebna potvrda niti uvjeravanje. Ono je uvijek čisto, stalno mu je na umu Stvoritelj i ono vidi dokaze Njegove.

Allah, dž.š., kaže:

Reci:"Nisu iste loše i dobre stvari pa makar ti se mnoge loše stvari veoma sviđale. Nek vam je zato Allah stalno na umu, o, vi koji ste oštroumnošću obdareni – kako biste postigli sreću!". (Al-Māida, 10)

Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadždž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznast. I Mene se bojte, o razumom obdareni! (Al-Baqara,197)

On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (Al-Baqara, 269)

Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! (Ibrahīm, 52)

Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sad, 29)

Jasno je da je je srce prefinjenije i čišće od grudi, a da je unutrašnost srca prefinjenija i čišća od srca, kao i da je samo jezgro srca prefinjenije i čišće od unutrašnjosti srca. Isto tako je jasno da grudi, srce, unutrašnjost srca i samo jezgro srca nisu tek fizički elementi, nego su i metafizički elementi koji se uvlače između duše (nefsa) i ruha: a grudi, opet, kao da sa dušom (nefsom) dijele lakomost. Allah, dž.š., kaže:

Ako se neka žena boji lošeg postupka svoga muža, ili da bi je on mogao ostaviti, neće im biti grijeh da se nagode međusobno: jer mir je najbolji, a sebičnost je uvijek prisutna u ljudskim dušama. Ali ako činite dobro i ako Allaha stalna imate na umu, pa – Allah, zaista, zna sve što činite. (An-Nīsā', 128)

i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je samim potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. (Al-Ḥašr, 9)

zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti, biće ti koji će uspjeti. (Al-Taġābun, 16)

Također, kao da jezgro srca sa ruhom dijeli njegovu tajnu i djelovanje.

Allah, dž.š., kaže:

         Visoko iznad svih stupnjeva (bića) je On, u svemoći ustoličen. Svojom voljom On dariva Rūhom, (nadahnućem), koga On hoće od robova Svojih, da bi opomenuo (sve ljude na dolazak) Dana kada će se sresti s Njim, - Dana kada će izaći (iz smrti), a ništa njihovo neće biti skriveno od Allaha. (Ġāfir, 15)

(Zato), sinovi moji, idite i pokušajte dobiti kakve vijesti o Jusufu i njegovom bratu i ne gubite nadu u Allahovu milost koja život daje! Uistinu, samo oni koji poriče istinu mogu izgubiti nadu u Allahovu milost koja život daje!“(Yūsuf, 87)

A Allah, dž.š., je Jedini Koji zaista zna.

 

1. Zavoljeti i sastavni dijelovi čovjeka i njegovih sposobnosti

Nakon što smo imenovali i vidjeli koja su to svojstva i dijelovi koji čine čovjekovo biće, mogli bismo i spoznati koja je to tajna „pada u ljubav“, tajna kada se počne voljeti, kada se zavoli - i šta se to dešava u svim fazama ljubavi koje smo pomenuli ranije u poglavlju „Faze ljubavi“, uzimajući u obzir gore navedene dijelove bića čovjeka i njegove sposobnosti:

1.Tijelo: zadovoljstvo, uživanje; patnja; hvatanje jeze; opuštanje kože; uzdisanje; zapanjenost koja ostavlja bez daha, .

2. Duša (nefs): praznina, škrtost, siromaštvo, iskušenje, tuga, patnja, plač, promjena; stezanje, grčenje, uzimanje, uskraćivanje; obilno davanje; potraba za osamljenošću; stanje „sa Allahom“; potreba za ljudima; uzdisanje; svladavanje.
3. Duša koja je sklona zlu: zavođenje;
4. Duša koja sama sebe kori: poštovanje, milost, nježnost, dobrota; prelaženje preko greške, oprost; suzdržavanje; pristojnost, stidljivost, potpuna posvećenost, predanost; obraćanje Allahu; skrušenost; pokajanje, traženje oprosta; vraćanje Allahu; predanost u obožavanje Allaha;
5. Smirena duša: smiraj; mir; dovoljan joj je Allah; hvala: uzdanje u Allaha;
6. Razum: „pronalaženje ljepote“; znanje; spoznaja; sumnja; smutnja; mišljenje; razumijevanje, shvatanje; razmišljanje; pokušaj shvatanja; razmatranje; „korištenje razuma“; „raspoznavanje“;
7. Sposobnost čovjeka da uči: slijeđenje;
8. Sposobnost čovjeka da govori: sašaptavanje; razgovor;
9. Želja čovjeka: djelovanje; htijenje; strah; strpljenje; nada; ljubomora; ubrzavanje željenog; dova, poziv;

10.Osjet čovjeka: zadivljenost; naklonost; ljubav; zaljubljenost; simpatija; zadovoljstvo; brižnost, strahovanje; blagost; bliskost; želja; žudnja; čežnja; prijateljstvo, pomoć, zaštita; strast; požuda; radost; očekivanje; veličanje; uzdanje;

11. Memorija: pominjanje; sjećanje;
12. Mašta: Uljepšavanje;

13.Vid: zapažanje; pouzdanost (znanja, očiju, realnosti); očiglednost;

14. Grudi: olakšanje (opuštanje kože); predanost Allahu;
15. Srce: spokoj; smiraj srca nakon napetosti; obuzimanje straha; zadrhtati od strahopoštovanja (pri spominjanju Allaha); potpuno očišćenje srca (dostizanje vjerovanja); vjera;
16. Unutrašnjost srca: činjenje dobra, milosrđe; praznina;
17. Jezgro srca: iskrenost vjere u Allaha; predanost Allahu;
18. Ruh: susret;

 

Iz svega gore navedenog može nam biti sasvim jasno šta je to "zavoljeti".

Zavoljeti je: "Naklonost svih čovjekovih sastavnih dijelova i njegovih sposobnosti prema ljepoti, nakon zadivljenosti onim koga se zavoli", tj. zavoljeti je naklonost svega što čini jednog čovjeka, svog bića njegovog, prema voljenom. To se može desti postepeno, ili, pak, iznenadno, zavisno od stanja u kome se nalazi onaj ko zavoli, ili stanja onih koji se zavole. U svakom slučaju, u svim slučajevima, u suštini, nema tu neke razlike od osobe do osobe.

Allah, dž.š., kaže:

Ti usmjeri cijelo svoje biće, postojano, prema (jedinoj i uvijek istinitoj) vjeri okrećući se od svega što je lažno, u skladu s prirodnom sklonošću koju je Allah usadio u čovjeka (jer) – ne dopustiti da ikakva promjena pokvari ono što je Allah tako stvorio – to je (svrha jedine) i uvijek istinite vjere; ali većina ljudi to ne zna! (Ar-Rum,30)

Tako vidimo da sve faze koje imamo u ljudskoj ljubavi od različitosti, uživanja, patnje, straha, uzdanja, osjećaja, razmišljanja, ne predstavlja ništa drugo nego sastavne dijelove duše u procesu naklonosti i vezanosti za voljenim. Ljubav traži cijelog čovjeka kada je on u procesu voljenja, u tome procesu učestvuju svi njegovi sastavni dijelovi i sve drugo što učestvuje u toj naklonosti prema ljubljenom. To je jedan zaista ushitan, veličanstven hod puta "pada u ljubav" – puta voljenja, a Allah je Onaj Koji zaista zna.

 

                                                 *******

Pitanje: Koja je to razlika između ljudske ljubavi prema Allahu i ljubavi drugih bića i stvari prema Allahu, dž.š.?

Odgovor: Ljudskoj ljubavi prema Allahu, dž.š., daju posebnost njegovi specifični elementi kojim ga je Allah, dž.š., obdario (poput duše, ruha, razuma, srca, mašte, želje i drugog, kako smo ranije objasnili), dok se ljubav stvari i drugih bića prema Allahu, dž.š., data od Allaha, dž.š., ispoljava sama po sebi, ona nema ove specifične dijelove karakteristične za čovjeka.

U ljudskoj ljubavi imamo faze i vrste ljubavi, a ove vrste i faze ljubavi su u osnovi vezane, svaka od njih posebno ili više njih zajedno, za neki od sastavnih dijelova koji čine čovjeka. Međutim, ovih faza i vrsta ljubavi nemamo kod stvari i drugih bića. (Npr. meleci nemaju fizičko tijelo ali vole Allaha, dok kamen nema srce, ali i on na svoj način voli Stvotitelja svog.)

To je ta razlika između ove dvije ljubavi u kontekstu tumačenja ljudske ljubavi u svjetlu sveobuhvatne ljubavi Univerzuma prema Allahu, dž.š..

 

 

 Poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala