Imam Muhammed bin Muhammed Ebu Hamid el-Gazali, neka mu se Allah smiluje,  je preselio 505. godine po Hidžri. Naslov arapskog izvornika ove poslanice je Risalet Šarhus-Sadr i to je jedno od manjih djela autora kapitalnog djela Ihja ulumid-din. Uprkos malom obimu, u djelu su sadržane velike mudrosti i velike koristi koje su izložene jednostavno i jasno. Doslovni prijevod naslova je Poslanica/pismo o širenju prsa, što je poznata kur'anska fraza (Taha 25-28, El-Inširah 1) za koju Ibn Kesir kaže da znači „ispunili smo prsa svjetlom/nurom, učinili ih prostranim i neograničenim“, a Imam Sabuni kaže da su prsa ispunjena uputom, imanom i nurom Kur'ana. U suri Taha se ta fraza koristi u kontekstu dove Musa, a.s., koji moli Allaha da od njega otkloni napetost, brigu i da mu smiraj, olakšanje i prosvjetljenje prije susreta za Faraonom, pa je širenje prsa duhovna ekspanzija srca. Poslanica se bavi pripremom za smrt i to je sredstvo za duhovno jačanje, prosvjetljenje i napredak. Smrt je podsjetnik, pa iskoristimo je i izvucimo adekvatne pouke.

Muhammed Yesari, prevodilac

Počinjem s imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog. Na Njega se oslanjamo i samo od Njega pomoć tražimo. Sva hvala pripada samo Allahu, i blagoslovi neka su na Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, drugove pojedinačno i zajedno.

Allah Uzvišeni kaže:

„Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim (šarehallahu sadrehu) Islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?“ (Zumer, 22)

Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  je upitan o tome šta je šarhus-sadr pa je rekao, „To je svjetlo stavljeno u srce kojim se prsa otvaraju i šire. “ Pa je upitan: „Ima li načina da se prepozna onaj ko ima to svjetlo?“ On, s.a.v.s.,  je odgovorio: „Ima. Takvi ljudi su prepoznatljivi po nemaru spram života na ovom svijetu, stalno se okreću (u mislima; op.prev.) ka vječnom boravištu (ahiretu), i pripremaju se za smrt prije nego dođe.“ Upitan je onda: „Kako se priprema za smrt?“ Pa je on s.a.v.s. rekao: „Oni od vas koji je se najviše sjećaju su najbolje pripremljeni za nju.“

Upitao si – neka ti Allah da svaki uspjeh – o spremnosti za smrt i uslove i sredstva dostizanja tog duhovnog stanja. Kada je Allahov rob spreman za smrt? Šta treba pokušati dokučiti da budeš najbolje opremljen za ovaj put?

Znaj da je smrt izraz/riječ koja se koristi za putovanje sa ovog svijeta u Božansko Prisustvo, jer Allahu je konačni povratak. Svako ko putuje na neki kraljevski dvor treba tri stvari za svoje putovanje: kidanje veza koje ga sprečavaju da putuje; priprema opskrbe za putovanje; i prihvatljiv dar za kralja, da mu ga pokloni i zadobije njegovo zadovoljstvo. Slično tome je putovanje u Božansko Prisustvo i zahtijevaju se tri stvari: priprema opskrbe, kidanje veza i nuđenje poklona.

Putnička opskrba je duboka svjesnost o Bogu – takvaluk. Allak kaže: „I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je takvaluk/bogobojaznost.“ (Bekare 197)

Kidanje veza je odvajanje srca od užitaka ovog svijeta. Na to je mislio Poslanik, s.a.v.s.,  kada je rekao „nemar spram života na ovom svijetu.“

Poklon koji treba pokloniti Vladaru je ljubav, a začetak nje su istinska spoznaja (ma'rifet) i vjera (iman).

Te tri nužne stvari ćemo objasniti detaljno.

Opskrba za put

Nema opskrbe za put na Ahiret osim takvaluka. Takva je pokoravanje Allahovim naredbama i izbjegavanje onoga što je On zabranio do te mjere da čovjek ispunjava sve Njegove naredbe, a udaljava se od svih Njegovih zabrana.

Ako neko na ovome ustraje, to je izvrsnost/ihsan i unutrašnja snaga koja je bez premca. Ako, međutim, neko ima slabosti po ovom pitanju, onda on ili ona neće biti spremni (za Ahiret) osim ako ne poprave te greške. Ovo se može uraditi analiziranjem i promišljanjem stanja u kojem smo bili od ulaska u punoljetstvo. Onda se rob mora potruditi i nadoknaditi propušteno, popraviti nedostatke i okajati grijehe.

Što se tiče Allahovih naredbi, rob treba da počne od osnovih stubova Islama kao što je namaz, zekat, post i Hadždž. Ako nađe u svom izvršavanju tih dužnosti neku manjkavost, treba otkloniti odgovornost za to djelo ponavljajući, ispravljajući i nadoknađujući tu dužnost. To se treba raditi dok ne se dostigne sigurnost da nema dužnosti koja nije izvršena.

Što se tiče zabrana (a imaju dvije vrste, op.a.), prva vrsta su zabrane vezane za Allahova prava (a ne prava drugih ljudi, op.prev.), kao što su blud, pijenje alkohola, slušanje muzičkih instrumenata i činjenje drugih zabranjenih stvari. (Nepokornost u ovim zabranama, op.prev.) se može popraviti iskrenim kajanjem, intenzivnim žaljenjem radi grijeha, traženjem Allahova oprosta i odlučnošću da se nikada na njega ne vratimo. Znaj da je iskreno kajanje lijek za svaki grijeh, a osoba koja okaje grijehe je kao osoba koja nikada nije ni griješila.

Druga vrsta zabrana je vezana za prava drugih robova, kao što je nanijeti nekom štetu u imetku ili ugledu. Nemar spram ovih zabrana se može ispraviti tako što se oštećenoj osobi vrati njeno pravo. Rob treba da to radi u svim svojim poslovima sa drugim robovima i treba da svoje lične odnose provjerava kako bi bio siguran da nije nekome načinio nepravdu.

Trebamo težiti da se oslobodimo tuđih prava kod nas time što ćemo vratiti ono što je u nas, a pripada nekom drugom, nadoknađujući im što smo potrošili od toga, kao i tražiti oprost za gibet ili loš govor o drugima. Ova vrsta štetna govora je velik grijeh i osoba se ne može osloboditi tog grijeha bez traženja oprosta od onoga koga je oštetila/pominjala/ogovarala itd. Rob mora tražiti oprost od svake osobe koju je oštetio u svom životu gibetom ili drugim riječima, a ako oštećena osoba odbija da oprosti, treba prema njemu/njoj biti blag kako bi mu/joj srce eventualno osjetilo poticaj da oprosti.

Ako oštećena osoba preseli ili bude nedostupna iz nekog drugog razloga, rob treba da uveća svoja dobra djela kako bi osigurao količinu za koju smatra da je dovoljna nadoknada za njegov grijeh kada na Sudnjem danu oštećena osoba bude naplaćivala svoje pravo.

Znaj da je dovoljna opskrba za ovaj put u pokoravanju Allahovim naredbama, odustajanju od Njegovih zabrana i zalaganje da se učine brojna dobra djela. Dobra djela su sredstvo uzdizanja duhovnog stepena. Što više dobrih djela učinimo, uvećava nam se sigurnost i vjera.

U zaključku, opskrba za ovo putovanje se sastoji od činjenja djela ili odustajanja od djela u skladu sa Allahovim naredbama i zabranama.