Pojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, čiji je vrhunac spoznaja Uzvišenog Allaha, i na djelovanje, odnosno činjenje dobrih djela, pri čemu se kao ideal postavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti. Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojni ajeti Kur'an-i kerima.

 Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo u izgovaranju riječi Gospodar naš je Allah jer pojam ustrajnosti (istikameta) nema samo to značenje. Također, ustrajnost dolazi zajedno sa  čvrstim uvjerenjem i istinskom spoznajom. Prema tome, možemo kazati da se pod pojmom ustrajnosti  (istikameta) u ovom ajetu podrazumijeva: (1) ustrajnost u vjeri (dinu), tevhidu i spoznaji (ma'rifetu), te (2) ustrajnost u dobrim djelima.

Komentari Kur'ana pružaju obilje podataka o tome kako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashaba i tabi'ina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo u tim značenjskim aspektima.

Tako se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kazao da se pod istikametom ovdje misli na ustrajnost u obožavanju samo Allaha, dž.š. Kurtubi u svome tefsiru navodi da je Enes rekao da, kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik, a.s., kazao je: ''Oni (koji to kažu) su moj Ummet, a Gospodar je Gospodar Kabe!'' Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas bio upitan: ''Koji je ajet u Allahovoj Knjizi najlakši'' - pa je on proučio ajet: Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije ustraju u tome, tj. na šehadetu La ilahe illellah.

Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberi proučio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni na putu pokornosti Uzvišenom Allahu.

Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djeluju iskreno u ime Allaha, dž.š.

Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni koji izvršavaju propisane farzove.

Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajni u izvršavanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemu i koji se klone grijeha.

Mudžahid i Ikrime kažu da su to oni koji ustrajavaju na riječima šehadeta La ilehe illellah sve do smrti.

Sufjan es-Sevri mišljenja je da su to oni koji rade shodno onome što govore.

Imam Ibn Furek kaže da su to oni koji mole Allaha, dž.š., da ih učini ustrajnim i čvrstim u vjeri (v. Taberi, Džami'u-l-bejan..., 9/7194-7195; Kurtubi, El-Džami'..., 15/357-358; Razi, Et-Tefsiru-l-kebir, 27/121-122; Ibn Kesir, Tefsiru l-Kur'ani l-'azim, 4/125-126;  Ševkani, Fethu-l-kadir, 1315).

Sva ova mišljenja, iako naglašavaju različite stvari, u suštini se odnose na jedno te isto - na neprestanu ustrajnost u pokornosti Uzvišenom Allahu riječima, djelima i svim bićem. Razi u svome Velikom tefsiru (27/122) zaključuje da riječi: Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" obuhvataju riječi i vjerovanje, dok riječi pa poslije ustraju u tome obuhvataju dobra djela''.

Ustraj na Pravome putu

Ti ustraj na Pravome putu, kao što ti je naređeno, i nek' tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite! (Hud, 112)

Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Muhammedu, a.s., da ustraje na Pravome putu (festekim), tj. na vjeri sa kojom ga je Uzvišeni poslao ili na Kur’anu kojeg mu On objavljuje. A tako neka postupe i vjernici koji su uz tebe, tj. ashabi koji su se pokajali zbog širka, kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravome putu.

Ibn Abbas, r.a., je rekao da Poslaniku, a.s., iz cijeloga Kur'ana nije objavljen teži ajet od ovoga ajeta iz sure Hud. Stoga je Poslanik, a.s., rekao: ''Osijedjela me sura Hud i njoj slične sure''. Ovo je Poslanik, a.s., kazao kada su njegovi ashabi primijetili da je naglo osijedio (Kurtubi, 9/107).

Sujuti prenosi da je 'Ali es-Sirri kazao: Sanjao sam Allahovog Poslanika, a.s., pa sam mu u snu rekao: Preneseno je da si rekao da te je osijedjela sura Hud! ''Tako je'' - odgovori Poslanik, a.s. Upitao sam još: Šta te je iz nje osijedjelo: kazivanja o vjerovjesnicima ili propasti prijašnjih naroda? ''Ne, nego riječi: Ti ustraj na Pravome putu, kao što ti je naređeno'' - odgovori Poslanik, a.s. (Ed-Durru-l-mensur..., 3/320).

Naime, riječi: Ti ustraj na Pravome Putu, kao što ti je naređeno obuhvataju sve ono što se odnosi na  vjerovanje i djelovanje, bilo da je u pitanju lično Poslanik, a.s., ili ono što se odnosi na dostavljanje Objave i objašnjavanje šeri'atskih propisa. Ovaj ajet je upućen Vjerovjesniku, a.s., ali i svakom onom ko ga slijedi. Darimi Ebu Muhammed u svome Musnedu prenosi da je Osman b. Hadir el-Ezdi rekao: Otišao sam Ibn Abbasu i rekao mu da me posavjetuje, pa je rekao: ''Savjetujem te slijedeće: Boj se Allaha i u tome ustraj! Slijedi, a ne izmišljaj novotarije!'' (Kurtubi, 9/107)

Ko hoće - ustrajat će

Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je na Pravome putu (Et-Tekvir, 27-28).

Kur'an je opomena, podsjećanje ili pouka svim ljudima. Ali Kur'anom će se okoristiti samo oni koji žele da su na Pravome putu, odnosno oni koji žele da budu ustrajni. Drugim riječima: Oni koji žele uputu - bit će upućeni. Međutim, to ne zavisi samo od ljudi, tj. istikamet je, u krajnjem značenju i smislu, u Allahovom, dž.š., htijenju: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće (Et-Tekvir, 29). Ovo znači da ljudi ne mogu htjeti ustrajnost na Putu Istine, a samim time i biti ustrajni na tom putu ako to njima ne želi njihov Gospodar.

U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet: onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, Ebu Džehl rekao: ''Stvar je do nas: ako hoćemo, bit ćemo na Pravome Putu, a ako nećemo - pa i nećemo biti!'' pa je objavljeno: vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće (Ibn Kesir, 4/618; Kurtubi, 19/243). Prema tome, čovjek čini hajr s Allahovom pomoći, kao što i zlo čini s Njegovom voljom. Zato nam je sada jasnije zašto je čuveni i pobožni Hasan el-Basri učio dovu: Allahumme, ente Rabbuna, ferzukne l-istikameh! - Allahu, Ti si naš Gospodar, pa opskrbi nas ustrajnošću (istikametom)!