(Osvrt na 11. ajet sure Er-Ra’d)

Skoro pedeset godina u našem jedinom islamskom informativnom listu Preporod, na prvoj stranici, kao moto, objavljuje se kur‘anski ajet: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe“. (13/11) Taj ajet trebalo bi da motivira ljude da mijenjaju svoje stanje na osnovu kojega Allah donosi Svoje odluke. Uzvišeni neće izmijeniti blagodati ili očaj, čast ili poniženje dok ljudi ne izmijene svoje osjećaje, svoja djela i realnost u životu. Allah se odnosi prema ljudima skladno njihovom postupku i njihovim djelima. Zapravo, sve što se dešava s njima u tijesnoj je vezi s njihovim postupcima i njihovim stilom života.

Ovakvo razumijevanje navedenog ajeta izlaže ljude odgovornosti, jer Njegov zakon traži da se Njegovo htijenje spram ljudi provodi na osnovu postupaka, kao i da se Njegov zakon realizira na osnovu njihovog ponašanja. Osim te odgovornosti, ajet sadrži i dokaz da je čovjek svojim djelom, između ostalog, i poluga realizacije Allahovog htijenja. U svjetlu rečenog ajeti-kerima, valja promatrati ljudsko djelovanje u svim sferama njihovog privatnog i društvenog života. Iz ajeta se jasno razumije da su promjene, na užem i širem društvenom planu, nezamislive bez individualnih promjena. Nemoguće je predvodnicima u društvu obavljati promjene bez prethodno urađenih individualnih promjena. Nemoguće je spašavati drugog dok sam propadaš. To bi sličilo vatrogascu kome se zapalila odjeća, a on i dalje trči da druge spašava.

Put do društvenih promjena

Lično i individualno spašavanje je prvi i najveći preduvjet društvenog spasa. Valja trajno imati na umu da je promjena naših duša najkraći put do društvenih promjena. Zaista, prvo u sebi treba iskorijeniti sve nedostatke, poroke i slabosti pa tek onda očekivati eliminaciju svih nedostataka i slabosti u društvu. Pogledamo li metode poslaničkog djelovanja, uvidjet ćemo da je svaki od poslanika, alejhimu-s-selam, prvo radio na odgoju i samoodgoju, na izgradnji duše kod sebe i svojih sljedbenika. Oni su prvo načinili duhovnu revoluciju u svojim srcima, poslije koje je uslijedila duhovna revolucija u društvu. Stoga, ako predvodnici naroda budu ignorirali njihove metode, djelovanje tih predvodnika pretvara se u obični šou i ništa drugo. Već se toliko puta kroz povijest pokazalo tačnim da nema jake ličnosti bez džemata, da bez džemata nema utjecajnih kadrova, a bez kadrova nema moćnih i utjecajnih institucija.

Kao što ističe Mustafa Islamoglu, „sve dok čovjek ne promijeni revolucionarno svoje srce i učini ga „kućom islama“ (daru-l-islam) on će, bez obzira na svoje svijetle podvige i uspjehe u politici – na kraju biti kupljen. Ukoliko nema unutarnje „pobjede“ koja će mu omogućiti ravnotežu sa njegovim vanjskim uspjehom, na kraju će njegove pobjede i podvizi prerasti u veliki poraz.

Zar naš Ummet ovu gorku istinu nije iskusio mnogo puta? Varljivi uspjesi, kao rumena jabuka koja u sebi ima crva, uvijek donose gorke posljedice. Povijest ovoga Ummeta je prepuna nemilih i gorkih posljedica“. Duhovno neodgojen vođa je nesreća za narod. On je žrtva svojih strasti i slabosti iz kojih izviru pohlepa i nasilje. Takvi su potkupljivi, korumpirani, popustljivi, izdajnici, razvratnici i kukavice.

Lideri - duhovno izgrađene ličnosti

U liderstvu mogu trajati i biti istinski predstavnici naroda samo duhovno izgrađene ličnosti, tj. oni koji su eliminirali iz svojih srca strast za vlašću i sve ono što ona sa sobom donosi. Istinske vođe jesu oni koji su svoja srca natopili snagom vjere iz kojeg izvire pravednost i borba protiv svih devijacija u društvu. Njihova moralnost i odgovornost u poslu nerijetko su predmet opstrukcija protagonista fesada i nereda na zemlji. Kada jednoga dana ‚oni‘ odluče da „kupe i ušutkaju“ nekoga ko je u svom okruženju poznat po čestitosti i islamskom načinu života, prvo pogledaju da li u njegovom dosjeu, koji oni brižljivo vode, ima kakvih „slabosti“. U te slabosti se ubrajaju njegovi poroci, loše navike, sklonosti... pa čak i pušenje duhana i strastvena ovisnost o čaju. Ako otkriju da mu je drag novac, imetak, vlast ili žene, oni mu to omoguće i „kupe ga“. Čovjek ponekad može prodati i cijeli život za samo jednu stvarčicu o kojoj je ovisan. To je šejtanova taktika prema vjernicima, koju primjenjuje još od praiskona,“ riječi su Mustafe Islamoglua. U takvom slučaju, čovjek postane potpunim gubitnikom; prodao je uputu za zabludu, kako navodi Kur‘an: „Oni su prodali uputu za krivi put, a njihova im trgovina nije donijela nikakvu dobit.“ (2/16). Oni koji žele mijenjati sebe i narod trebalo bi da se trude da u njihovim dosjeima u koje meleki ispisuju slabosti, mahane i ovisnosti, bude upisano „Allah“, „Allahov Poslanik“, zadovoljstvo i ljubav prema njima. Poslije toga neka „oni“ koriste naše dosjee kako hoće i neka rade s nama šta hoće! A bit će nemoćni da bilo šta urade. Uzvišeni se obavezao da će štititi vjernike, da će im dati nadmoć i još ako budu izdržljivi i bogobojazni - njihove spletke im neće nauditi.