S

Riječ sekīna (sakīna, sakīnah –سَكيِنَةٌ ) u Kurʼānu se spominje šest puta, uvijek u jednini i uvijek u  vezi sa Bogom, to jest, od Boga dolazi sekīna ili sakīna, Njegovom odlukom ona milodarno pohodi ljude, najčešće njihova srca.

Šta znači sakīna? Mirnoća, blagost, pouzdanje, milost, pomoć, sāma Božija prisutnost – značenja su koja rječnici daju sakīni. Sakīna je vrlo srodnog značenja hebrejskoj shekhinah.

Jezikoslovac Ḫalīl al-Ğurr riječ sakīna tumači vrlo kratko, kaže:

السَّكيِنَةُ الطُّمَأْنيِنَةُ ...

“As-Sakīna [znači] spokojstvo” (as-sakīnatu aṭ-ṭumaʼnīnatu).

Pratimo li tekstualnu evidenciju Kurʼāna, sūra Krava/al-Baqara (2:248) spominje škrinju ili “kovčeg [at-tābūtu  - التَّابوُتُ] u kojem je sakīna [sigurnost] od vašega Gospodara”:

التَّابوُتُ فيِهِ سَكيِنَةٌ مِنْ رَبِّكُمْ

At-tābūtu fīhi sakinatun min rabbikum.

Nesumnjivo je da ovdje Božanska riječ Kurʼāna upućuje na starozavjetni kovčeg (šekīnah, shekhinah na hebrejskom) koji je jevrejskom narodu preostao od Porodice Mūsāa (Mojsija) i od Porodice Hārūna (Arona). Prema Kurʼānu (2:248), Ālu Mūsā i Ālu Hārūna  (ili Porodica Mūsāova i Porodica Hārūnova) dobile su u ovom kovčegu duhovnu zaostavštinu (baqiyyah - بَقِيَّةٌ) jevrejskog naroda ili, šire protumačeno, zaostavštinu ili tradiciju monoteizma koji će se docnije, zahvaljujući naročito poslanstvima ʻĪsāa al-Masīḥa (Isusa Krista) i Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., proširiti čovječanstvom.

Nadalje, sūra Pokajanje/at-Tawbah (9:26. i 9:40) spominje sakīnu ili sigurnost koju je Bog podario Muhammedu, a.s. i vjernicima u Boju na Ḥunaynu gdje su bili napadnuti od arabljanskih idolopoklonika. Drugi spomen sakīne u ovoj sūri (9:40) odnosi se na događaj kad su Muhammed, a.s. i njegov drug našli utočište u jednoj pećini u koju su se spasonosno sklonili pred progonom mekkanskih idolopoklonika. Bog je spustio sakīnu ili sigurnost Poslaniku. Ta sigurnost i Božansko jamstvo bilo je Poslaniku presudno važno, ono ga je obodrilo, osnažilo i smirilo, štaviše, on sam je rekao svome drugu:

لاَ تَحْزَنْ إِنَّ اللهَ مَعَنَا.

“Ne strahuj! Doista, s nama je Bog!”

Napokon, sūra Pobjeda/al-Fatḥ (48:4., 18., 26) u tri maha spominje sakīnu kao sugurnost, pouzdanje, spokoj koji Bog spušta ili daje u sama srca vjernika (fī qulūbi l-muʼminīn – فىِ قُلوُبِ الْمُؤْمِنيِنَ), ili im daje tj. objavljuje i spušta sakīnu (anzala s-sakīnata ʻalayhim) kao bodrost i sigurnost, ili, pak, tu Svoju sakīnu dariva i Svome Poslaniku i vjernicima (fa anzalallāhu sakīnatahū ʻalā rasūlihī wa ʻalā l-muʼminīn). 

Komentator al-Māwardī, tumačeći sūru Pobjeda/al-Fatḥ (48:4., 18., 26), tvrdi da tu riječ sakīna ima tri aspektna značenja (فيِهَا ثَلاَثَةُ أَوْجُهٍ):

أَحَدُهَا: أَنَّهُ الصَّبْرُ عَلىَ أَمْرِ اللهِ

“Prvo, sakīna je strpljivost na Božiju odredbu.”

الثَّانيِ: أَنَّهَا الثِّقَةُ بِوَعْدِ اللهِ

“Drugo, sakīna je čvrsto pouzdanje u Božije obećanje.”

أَلثَّالِثُ: أَنَّهَا الرَّحْمَةُ لِعِبَادِ أللهِ

“Treće, sakīna je milost za Božije robove, Božije štovatelje.”

Ali, ima i širih tumačenja kurʼānske riječi sakīna. Prema Rječniku Kurʼāna od ar-Rāġiba al-Iṣfahānīja, riječ sakīna protumačena je i u sljedećim značenjima:

A) Tvrde da je Sakīna jedan  melek, malak (anđeo) koji smiruje srce vjernika i unosi spokoj u njega.

فَقَدْ قيِلَ هُوَ مَلَكٌ يُسَكِّنُ قَلْبَ الْمُؤْمِنِ وَيُؤَمِّنُهُ ...

B) Da je sakīna melek dokaz su riječi zapovjednika vjernika, ʻUmara (Omera), a.s., koji je rekao:

“Doista, Sakīna je to što govori (što će besjediti) sa ʻUmarova jezika!”

كَمَا رُوِيَ أَنَّ أَميِرَ الْمُؤْمِنيِنَ عَلَيْهِ السَّلَامُ قَالَ:
إِنَّ السَّكيِنَةَ لَتَنْطِقُ عَلىَ لِسَانِ عُمَرَ ...

C) Tvrde da je sakīna um (razum, razbor):

وَقيِلَ هُوَ الْعَقْلُ

D) Tvrde (da se riječi): ‘Pri njemu je sakīnaʼ odnose na čovjeka koji se zaustavio od skretanja prema strastima (strastvovanju).

وَقيِلَ لَهُ سَكيِنَةٌ إِذَا سَكَّنَ عَنِ الْمَيْلِ إِلىَ الشَّهَوَاتِ ...

E) Sakīna znači prestanak straha.

وَقيِلَ ... زَوَالُ الرُّعْبِ ...

Sigurnost, spokojstvo, mir, ukratko sakīna, smatraju se dragocjenim okolnostima ljudskog života. Na posredan način, ovim spomenima sakīne Kurʼān bodri ljude da od Boga i traže i mole da im podari spokoj, sigurnost, mir, obodrenje.

Mnogi pjesnici posvetili su sigursnosti, miru i spokoju  svoje stihove. Abū l-ʻAtāhiya je o spokojnom životu ispjevao ovaj stih:

عَيْشٌ وَمِلْحٌ وَلاَ خَوْفٌ يُكَدِّرُهُ

أَحْلىَ مِنَ الشَّهْدِ تَخْشىَ عِنْدَهُ الْخَطَرَا

“Kruh i so, bez straha da život zagorča,
slađi su od mednog saća kad strepiš od užasa!“

Izvori i literatura:

Ğurr,  Ḫalīl al-Ğurr, al-Muʻğamu l-ʻarabī al-ḥadīṯ, Librarie Larousse, Paris, 1973.

Firestone, Reueven, Shakhinah, u Jane Dammen-McAullife (urednica), Encyclopaedia of the Qurʼān, Brill, Leiden – Boston, 2004.

Iṣfahānī, ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-Qurʼān, Bairut, 1972.

Māwardī, ʻAlī b. Muḥammad al-Māwardī, an-Nukatu wa l-ʻuyūnu fī t-tafsīr, Beirut, 1992.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.