digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Hutba reisu-l-uleme: Niko neće osjetiti ljubav Božiju dok se iz njega ne prospe ljubav prema ljudima

Autor: Avgust 10, 2019 0
Hutba reisu-l-uleme: Niko neće osjetiti ljubav Božiju dok se iz njega ne prospe ljubav prema ljudima
Bajramska hutba
reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića
Sarajevo, 10. zu-l-hidže 1440. h.g. ili  11.8.2019.
 
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog
 
Hvala Allahu, Koji je Svog prijatelja Ibrahima, a.s., poučio iskrenosti, moralu i čvrstini u vjeri; Koji mu je objavio mudru knjigu suhufa i naložio mu da u dolini Meke sagradi Kabu, kojoj će ljudi dolaziti sa svih strana svijeta, obnavljajući zavjet o zajedničkim korijenima ljudskog roda. 
Neka je Allahov blagoslov na sve vjerovjesnike i posljednjeg, Muhammeda, koji je dostavio Časni Kur'an kao uputu, radosnu vijest i nadu ljudskom rodu. Neka je Božija milost na porodicu Vjerovjesnika, ashabe i sve dobre ljude u svim vremenima. 
Milost molimo i za sve dobre ljude, gazije i šehide, koji su svojom dobrotom, žrtvom i borbom, pomogli ljudima i zaštitili slabe, a nejač odbranili od agresora i izdajnika. 
Molimo Te, Uzvišeni Allahu, neka naša djela budu u sjeni milosti Tvoje i pomoći Tvoje; neka svako naše djelo, i svaka naša dova, u ime Tvoje započne i u ime Tvoje se i dovrši!
U Kur'anu stoji:
„I bojte se dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, i kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće moći pomoći!“ (El-bekare, 123)
„Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj ko ne drži do sebe. A Mi smo ga na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima“. (El-Bekare,130)
„Kada mu je Gospodar njegov rekao: „Budi poslušan!“ – on je odgovorio: „Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!““ (El-Bekare, 131)
„I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije  nego kao muslimani!““ (El-Bekare, 132)
 
Draga braćo i sestre.
Danas je 10. zul-hidždže, prvi dan Kurban-bajrama. Pohitali smo u naše džamije da obavimo bajram-namaz, kao što i naše hadžije žure prema džemretima i Haremi-šerifu u Meki. U ovim danima će se završiti ibadeti hadža. Njime se odazivamo na Ibrahimov, a.s., poziv i on je stavljen u dužnost svakom punoljetnom, zdravom i imućnom muslimanu i muslimanki, koji mogu podnijeti put do Meke i Medine. O toj obavezi, časni Kur'an govori: „Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga (za žrtvu) ne brijte“. (El-Bekare, 196)
U obredu hadža je divljenje Milostivom Allahu na Gospodstvu i Vlasti, koju On nad svjetovima ima. Svijet kojeg je On stvorio je jedan, s puno vrsta, rodova i familija. To jedinstvo vidimo na svakom koraku. U početku je, kako nas Kur'an uči, bio jedan Adem, od koje je On stvorio muškarca i ženu, a od njih i ostale ljude. Taj Ademov i Havin porod se množi i rasijava po zemlji i danas poput bilja, i tako će biti do kraja svijeta.
Nigdje se jasnije ne može vidjeti ta velika kur'anska istina o zajedničkim korijenima te velike ljudske porodice kao na hadžu. Allah je želio da se i u ovom jedinstvenom obredu osvjedočimo u istinitost Njegovih riječi: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao". (En-Nisa, 1)
Svi ljudi su povezani rodbinskim vezama, bez obzira na prohujala stoljeća i geografske udaljenosti, na boju kože i raznovrsnost jezika i običaja. Poslije vjere u Boga, kao najvećeg vida bogobojaznosti, vjerovanje u nepovredivost ljudskog bratstva, onako kako je to Allah zatražio od sinova Israilovih, vjernički je i ljudski aksiom, vrijednost pred kojom stoje nijema i pokorna stoljeća ljudskih stalnih zala i nereda.
Danas, kada se ponovo među nama žele oživjeti i nametnuti rasističke teorije i ideologije i kada se razlike u vjerovanjima žele iskoristiti za međusobna neprijateljstva i optužbe, iznimno je važno da ljudi od vjere dignu svoj glas i upozore na pogubne posljedice takvih nastojanja. Različitost pravaca, jezika, kultura i rasa slična je fenomenu različitih vrsta u prirodi. U svemu tome se ogleda Božija svemoć, koja u ljudskim dušama treba da izazove bogobojaznost i poštovanje.
Braćo i sestre.
Zbog naših zabluda i zbog Iblisova zavođenja, zbog vječne borbe dobra i zla, potrebno nam je Božije svjetlo, koje će nam osvijetliti put i ukazati na suštinu našeg postojanja i poslanja. Ono dolazi kroz nas, u osami i razmišljanju, dovi i dobroti. 
Put vjere je unutarnji životni put, kojeg možemo posvjedočiti sami sebi i biti uvjereni u njegovu ispravnost. To je onaj isti životni put kojeg su prevalili vjerovjesnici i kojeg mora prevaliti svaki vjernik na svom putovanju Bogu. Bog je istina i istina je od Boga. Za nas ljude, Istina je tajna koju svakim danom otkrivamo, malo po malo. 
Životno putovanje Ibrahimovo, Jusufovo, Musaovo, Isaovo i Muhammedovo – neka je na sve njih Allahova milost i spas – samo je kazivanje pojedinačnih životnih spoznaja. To je jedna te ista Istina, koja se poslanicima i vjerovjesnicima otkrivala na različite načine. 
Na ličnoj ravni nalazimo samog čovjeka. S njim su njegova djela i njegovo su stvarno vlasništvo i, ustvari, jedino bogatstvo koje ima. U svakoj dovi i dobrom djelu, ali i u svakoj griješnoj namjeri: „Onaj ko učini koliko i trun dobra -  vidjet će ga, a onaj ko učini koliko i trun zla - vidjet će ga“. (Az-Zilzal, 7-8) 
I zato Allah savjetuje: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista teško osim skrušenima, koji su uvjereni da će pred Gospodar svoga stati i da će se  Njemu vratiti“. (El-Bekare, 45-46)
 
Braćo i sestre.
Naše putovanje, kao i putovanje svih vjerovjesnika, nije samo put čovjeka ka Bogu već i put čovjeka ka čovjeku. U vjeri čovjek ne smije biti napušten i ostavljen od drugih ljudi. Jer, niko neće osjetiti blizinu Božijeg lica ako ne osjeti bliskost ljudskog lica. Niko neće osjetiti toplinu Božijeg daha i Njegove riječi dok ne osjeti toplinu ljudskog daha i ljudske riječi. Niko neće osjetiti milost Božiju i Njegovu pažnju dok ne pokaže samilost i pažnju prema ljudima. Niko neće osjetiti dobrotu Božiju dok ne pokaže dobrotu prema svom bližnjem. Niko neće osjetiti ljubav Božiju dok se iz njega ne prospe ljubav prema ljudima.
Vjerovjesnik Muhamed, a.s., zabranio nam je da proklinjemo svijet i da se tužimo na vrijeme, već nam je oporučio da popravljamo svijet i da idemo ukorak s vremenom. Istinski duhovni preporod moguće je započeti tek onda kada budemo spremni prihvatiti sve ljude kao braću i sestre u njihovom potpunom ljudskom i duhovnom integritetu i dostojanstvu. Upravo nam je to ostavio Vjerovjesnik kao oporuku na oprosnom hadždžu. O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Boga onaj ko Ga se najviše boji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti. 
Savjetujući svog ashaba Ebu Zerra el-Gifarija, Vjerovjesnik je rekao: Pogledaj, pa ćeš vidjeti, da ne možeš biti bolji ni od crnca ni od crvenokošca ni po čemu, osim po bogobojaznosti. Njegova česta dova je bila: Bože! Tvrdim da si Ti Allah jedan i da su svi ljudi Tvoje sluge. 
Ko ovo ne razumije, ne razumije ni smisao ni bit vjere, niti Muhammedovog, a.s., vjerovjesništva.
Božija milost se ukazuje prvo siročadi, slabima i siromašnima, a vječni život u Džennetu kod Boga je za one koji su bogobojazni. Prisjetimo se da je Muhammed, a.s., bio siroče, pa ga je Bog zaštitio, odgojio i uputio. Ovo bi trebalo da bude naša prva lekcija u vjeri, kao što je i Vjerovjesniku bila u prvim danima njegova vjerovjesništva. 
Svakim danom svjedočimo ljudskim nesrećama i tragedijama koje se odvijaju pred našim očima. Ubijaju se ljudi i progone iz njihovih domova u Palestini, Jemenu, Kašmiru, Siriji, Afganistanu, Kini, Mijanmaru i drugdje u ovom napaćenom svijetu. Mi obični ljudi to ne možemo zaustaviti. Počinitelji ovih strašnih zločina su nasilnici, koji nasrću na volju naroda i njihovu slobodu.
 
Zato vas molim: ne okrećite glavu od siromaha, putnika namjernika i muhadžira, kako ne bi Allah i nama jednoga dana uskratio Svoju milost i pomoć kada nam bude najpotrebnija. Ne mogu nam biti uzor oni koji pozivaju na nasilje prema ljudima i opravdavaju ga i oni koji podižu zidove bodljikave žice među ljudima. 
Mi možda jesmo jedna siromašna i napaćena zemlja, ali naša prsa ne smiju biti uskogruda, kao što nikada nisu ni bila. Božija milost obuhvata sve, On će je dati, kao što je obećao, onima koji budu bogobojazni i koji milosrđe prema ljudima budu pokazivali i koji ne budu olahko preko Božije riječi prelazili.
Mi ljudi smo jedni drugima najpreči. Kada je neko u poteškoći, svi bismo mu morali priteći u pomoć koliko je u našoj moći. Kada se nekoga od nas nepravedno napada i optužuje, svi bismo morali dići svoj glas u njegovu odbranu i zaštitu. Kada neki od nas počine kakvo nedolično djelo, svi bismo to morali osuditi i pokazati gnušanje prema zlu. Šutnja, okretanje glave i nezainteresiranost ohrabruju loše ljude. 
Odbacujemo i osuđujemo zlonamjerne riječi kojima se nastoji širiti laž o bosanskohercegovačkim muslimanima, o narodu kojeg su držali u logorima mjesecima i godinama i nad kojim su počinjeni strašni zločini i genocid! 
Mi se nikada nismo bojali istine o sebi, jer u njoj živimo, kao što nikada nećemo pokleknuti pred zlom, niti mu povlađivati, pa ni onda kada ono bude dolazilo iz našeg naroda i kada iznutra zaprijeti našem biću. Činili smo to i u najtežim danima opsade naše zemlje. Pozivamo da to i drugi čine i da zlu koje se među njima širi ne povlađuju i da s njim ne koketiraju. 
Neka niko ne traži svoju sreću u tuđoj nesreći, tako što će o drugima širiti laži i činiti objedu. Mi se nećemo dati pokolebati u našoj vjeri, jer smo narod koji je u historiji naučio razlikovati zlu od dobre namjere i teško nas je u zabludu dovesti. Naše je prirodno pravo stati u odbranu i odbiti svaki zlonamjeran nasrtaj na našu vjeru, moral i narod. To je naša obaveza! 
Na kraju, podsjećam vas na kako se imamu Šafiji pripisuje kako je govorio da je vrijeme poput sablje: ako ga ne iskoristimo sasjeći će nas. Zato se čuvajmo te sablje. Neka nam životni moto bude dobro koje s drugima dijelimo. Ako to sebi zadamo, prije ćemo dočekati da živimo u društvu dobrih ljudi. 
Bajram je prilika da na sebe i svijet oko sebe pogledamo iz perspektive našeg komšiluka, zajedništva i odgovornosti. Uzdignimo se iznad svakodnevnice i postavimo sebi cilj: živjeti životom koji je posvećen Bogu u zajednici s ljudima, u međusobnom poštovanju, dobru i plemenitosti. Poslanik islama Muhammed, a.s., učio nas je da je u zajednici snaga, a dobrota u spremnosti da pomognemo druge u muci i poteškoći. 
Pozivam vas da tu snagu usmjerimo na borbu protiv velikih pošasti našeg društva: mržnje, nesigurnosti, korupcije, nepoštivanju prava i zakona, ovisnosti o kockanju koje nagrizaju sve pore našeg društva i naših porodica. Vrijeme je da im se odlučno suprotstavimo i da naš moralni habitus učvrstimo i osnažimo.
Budimo otvorenih srca prema drugima, činimo im dobro, a čuvajmo i njih i sebe od zla. Trudimo se da svojim radom steknemo dobro ovog i budućeg svijeta. Budimo svjesni da nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujmo dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti našu sudbinu.
Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima, i oslobađa nas teških tereta prošlosti. Gradimo stoljeće mira, podižimo zajedno naše porodice u slozi i prijateljstvu.
 
Svim muslimanima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, komšijama, rodbinom i prijateljima.
Molimo se Bogu za siromašne i bolesne i pomozimo im. Svima vama želim puno zdravlja, porodične i svake druge sreće.
Bajram šerif mubarek olsun!
 
« Muftija Ljevaković o dovištima Glasonoše loših vijesti i sumnji »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine