Lijepa riječ kao lijepo drvo je poznato poređenje preuzeto iz Kur'ana i prema klasičnim islamskim tumačima Kur'ana znači tevhid ili la ilahe illallah . Lijepa riječ je svjedočanstvo našeg monoteizma ili tevhida, ali isto tako možemo reći da je lijepa riječ sve što proizilazi iz tevhida ili šehadeta. To može uključivati poziv da se čini dobro i zabrana zla. Možemo li dakle reći da je lijepa riječ i naš namaz, zekat ili hadždž, jer oni proizilaze iz naše čvrste vjere?
Prije negoli pođemo govoriti o lijepoj riječi i poređenju sa lijepim drvetom, da se pozabavimo sa samim terminom „riječ“. Šta je riječ? Riječ je verbalna radnja. To je najlakši način da se izrazimo. Potrebno nam je samo nekoliko pokreta našeg jezika, zubi i usana, i eto slova, riječi i rečenica. Zbog lahkog formiranja i minimalnog napora da ih izreknemo, riječi se koriste svakodnevno, skoro bezgranično. Naše riječi i izreke u većini slučajeva nisu zabilježene. Ne možemo imati arhivu svega onog što smo rekli. Možemo nešto reći danas, i za mjesec dana u potpunosti zaboraviti o čemu smo govorili. Ipak neke riječi, naročito kad ih drugi kažu, dugo ostanu sa nama, ponekad do kraja našeg života. Zašto neke riječi zapamtimo, a druge lahko zaboravimo? Da li je to zbog naše mogućnosti da zapamtimo i prisjetimo se onoga što je rečeno u određeno vreme? Ili zbog značenja tih riječi za nas? Ponekad se pamte riječi drugih jer su nas učinile povrijeđenim, ili sretnim, ili tužnim. Mi se u osnovi ne sjećamo samo nečijih riječi, već vlastitih osjećaja.
Budući da svakodnevno razgovaramo, mi govorimo i kada smo u dobrom raspoloženju, ali i kada smo ljuti, razdraženi ili tužni. Tako naše raspoloženje odražava naše razmišljanje i ono što izlazi iz naših usta. Preporučljivo je da ne miješamo naše riječi sa našim raspoloženjem, jer ćemo raspoloženje promijeniti, ali nećemo moći ispraviti učinak naše riječi Možeme se opravdati ako smo nešto rekli kao rezultat greške ili zaborava, ali teško ćemo se opravdati ako kažemo nešto u ljutnji. Možemo se kasnije izvinjavati, čak nam se može i oprostiti i naše izvinjenje biti prihvaćeno, ali okus gorčine naših riječi može ostati zauvijek.
Volimo ljude koji nas nasmijavaju svojim šalama, pričama i dogodovštinama. Njihove riječi ili šale toliko su moćne da nas čine sretnim mijenjajući naše raspoloženje. Riječi mogu podstaći druge i natjerati ih da učine nešto za sebe ili druge. Tokom čitave ljudske historije, najveće vođe i mislioci koristili su moć riječi da transformišu emocije, da se upišu u uzore i oblikuju tok sudbine. Riječi ne samo da stvaraju emocije, one stvaraju djela, a iz naših djela teku rezultati naših života.
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;
“Lijepa riječ” može se shvatiti na više načina i može imati mnoga značenja. Prije toga, razmišljajući o nekim od ovih, krenimo od osnovnih, koje nude klasični islamski znanstvenici. Ibn Kesir, naprimjer, kaže da se dobra riječ odnosi na svjedočenje La ilahe illallah, (nema boga osim Allaha). Dok se dobro drvo, odnosi na vjernika.
Zašto Allah dž.š. koristi ovaj izraz "lijepa riječ" da opiše prvi dio šahadeta ili la ilahe illallah ? Nema boga osim Allaha je izraz i riječ kroz koju ulazimo u našu vjeru. Ova riječ pretvara i mijenja naše živote zauvijek. Lahko ju je izreći, ali je toliko moćna, da potpuno mijenja naš pogled na svijet. La ilahe illallah je jedina prava stvarnost. Sve druge stvarnosti su privremene. Sve druge stvarnosti su samo podrealnosti Allaha. „Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga.....“ (Kur'an, 55:27.)
Muhammed, a.s. je poslan da proglasi la ilahe illallah i nauči ljude dobroj riječi. To nije samo la ilahe illellah , već sve ostalo što dolazi s ovom dobrom riječju, uključujući manire, dobar odnos s drugima i djela obožavanja. Rekao je Poslanik: "Poslan sam se da usavršim dobar karakter." Zato ga Kur'an naziva bešir, onaj koji donosi radosnu vijest. Kada su ga zamolili da proklinje mušrike, rekao je: "Nisam poslan da proklinjem, nego da pozovem."[1]
Lijepa riječ je odlična vijest za čovječanstvo. Možemo ići još dalje u našem razumijevanju lijepe riječi pa reći da je cijeli Kur'an lijepa riječ, jer je on uputa za čovječanstvo kako živjeti svoj život u skladu s la ilahe illallah. Možemo biti dovoljno slobodni da tvrdimo da je sve što nas vodi do lijepe riječi lijepa riječ.Zašto smo toliko slobodni i sigurni da možemo kazati da je lijepa riječ svaki pozitivan stav koji možemo imati ili prenijeti drugima? Zato što značenje ove lijepe riječi nalazimo u brojnim ajetima u Kur'anu. Pravilo tafsira je: najbolje tumačenje Kur'ana je sam Kur'an.
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (Kur'an, 17:54.)
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur'an, 41:34.)
U cijelom Kur'anu vidimo ovaj pozitivan stav prema životu i misiji Poslanika Muhammeda, s.a.w.s.
On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. Kur'an, 42:13.
Nakon toga dolazi pravo stvorenja, prije svega, pravo roditelja. Allah dž.š. obično spominje prava roditelja uz Njegova prava.[2]
Poslanik je bio pitan o najboljem djelu. On je odgovorio: "Obavljanje namaza na vrijeme." Zatim su ga pitali o slijedećem najboljem djelu. Odgovorio je: "Biti ljubazan prema svojim roditeljima", a zatim se truditi na Allahovom Putu.[3]
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili; (Kur'an, 2:83.)
Kur'an nas podsjeća na zavjet koji je uzet od Benu Israila. U ovom zavjetu ćemo naći glavne principe naše vjere. Prvi, je obožavanje jednog Boga. To je poruka koju ćemo naći u odnosu na sve glasnike koji se spominju u Kur'anu od poslanika Adema do Muhammeda, a.s.
Šta znači ova izjava: i ljudima lijepe riječi govoriti? Njeno značenje i značaj označeno je samim mjestom gdje je spomenuta u Kur'anu, kao i u ovom ajetu. Kada analiziramo i interpretiramo određeni ajet u Kur'anu, obraćamo se na prethodne ajete i ajete koji dolaze nakon dotičnog ajeta. Čak i u samom ajetu, želimo vidjeti položaj svake riječi u odnosu na druge riječi koje se spominju u tom ajetu.
Tema koja se spominje u ovom ajetu je među najvažnijim elementima našeg dina, nakon vjerovanja u jednog Boga, brige o roditeljima, i prije uspostavljanja namaza i zekata. „ I ljudima govorite dobro“... nema determinante kakvi su to ljudi, kakva je to religija, rasa, vjera. Kad god Kur'an spomene „an-nas“, odnosi se općenito na ljudski rod. Kada se Kur'an obraća ljudima kao „ ja ejjuehelezine amenu“, to znači ljudi koji vjeruju u jednog Boga, ili u većini slučajeva muslimane.
U ovom konkretnom slučaju, muslimani se podstiču da prihvate savez koji je preuzet od Benu Israila i da svima govore dobro, odnosno husna, i šire pozitivnu energiju oko sebe. Riječ husna u sebi, između ostalog, nosi značenje ljepote, dobrote, primjerenog ponašanja, i savršenosti. U arapskom jeziku ima više izraza koji koriste ovu riječ, kao što su: husnu zanni (dobro mišljenje o nekome), husnu mu'amealati (lijepo postupanje prema ljudima), husnu suluki (dobro ponašanje).
Drvo
Lijepa riječ upoređena je sa lijepim drvetom. Zašto drvo i koje drvo? Šta je to korisno u drvetu? Iz hadisa shvaćamo da je ovo drvo hurmina palma. Ali, Dragi Bog je mogao reći nahletun da bi odredio da je to drvo hurmina palma. Ali ne, nalazimo samo izraz šedžeretun tajjibetun. Naravno, hurmina palma je dominantno drvo u regionu gde je Kur'an objavljen. Možemo reći da je od Boga milost bila da je On rekao 'drvo', a ne palma, jer u Evropi, Americi i drugim krajevima prevladavaju različite vrste drveća.
Da bismo uvidjeli korist od ovog poređenja, trebali bismo istražiti osobenosti drveća. Drvo nam daje plodove, njegovo stablo koristimo za građu, za izgradnju kuća, namještaja i prozora. Tradicionalno, ljudi su koristili lišće drveća kako bi se zaštitili od vrućine i hladnoće. Nažalost, drvo uglavnom posmatramo sa potrošačke tačke gledišta: šta ćemo od njeg jesti, isjeći, i šta ćemo koristiti za našu udobnost.
Da li znamo još nešto što bi nam moglo reći o ovom poređenju. Da li smo ikada razmišljali o drvetu kao živom biću? Kao o našem bratu u šumi? U svojoj knjizi Skriveni život drveća Peter Wohlleben nam priča svoju priču o drveću: “Ono što me je najviše iznenadilo je kako su stabla društvena. Jednog dana sam se spotaknuo o stari panj i vidio da još živi, iako je star 400 ili 500 godina, bez ikakvog zelenog lista. Svako živo biće treba hranu. Jedino objašnjenje bilo je da su ga susjedna stabla preko korijena poduprla otopinom šećera. Kao šumar, saznao sam da su drveće takmičari koji se bore jedni protiv drugih, za svjetlost, za prostor, i tamo sam vidio da je to obrnuto. Drveće je veoma zainteresovano da održi svakog člana ove zajednice živim.“[4]
Dakle, osim vanjske ljepote drveta, uočavamo njegovu unutarnju, skrivenu estetiku, ljepotu ponašanja i življenja. Učimo da se drveće brine za svoje starije i one koji umiru ili su umrli. Oni takođe podržavaju svoju porodičnu strukturu. Bukve i hrastovi formiraju šume koje traju hiljadama godina i ponašaju se kao porodice. Drveće je plemensko. “Slično kao i ljudske porodice, roditelji stabala žive zajedno sa svojom djecom, komuniciraju s njima i podupiru ih kako rastu, dijeleći hranjive tvari s onima koji su bolesni ili se bore, stvarajući ekosustav koji ublažava utjecaj ekstremnih vrućina i hladnoće za cijelu grupu. Kao rezultat takvih interakcija, drveće u porodici ili zajednici je zaštićeno i može biti veoma staro. Nasuprot tome, usamljena stabla, kao djeca na ulici, imaju težak život i u većini slučajeva umiru mnogo ranije od onih u grupi.“[5]
Redovno komuniciraju: Drveće upozorava ostale u šumi o opasnosti, kroz korijene, uz pomoć gljiva, ali i oslobađajući jedinstvene mirise. Ključ za to, kaže on Peter, je takozvano drvno drvo koje šalje svoje nevolje u električne signale preko korijena i preko mreža mahovina i gljiva ("kao naš nervni sistem") drugima u blizini kada su napadnuti. Na isti način, hrane neuhranjena stabla, njeguju neke mladice, dok drugima ograničavaju rast da bi zajednicu učinili snažnom.[6]
Stabla bagrema afričke savane daju miris upozorenja koji signalizira susjednim stablima iste vrste da je kriza blizu. Odmah, sva upozorena stabla takođe ubacuju toksine u svoje lišće da bi se pripremila. Bukve, smreka i hrastovi pokazuju bol čim čim neko stvorenje počne da ih gricka. Oštećeno tkivo lista šalje električne signale, koji se kreću sporom brzinom od trećine inča u minuti. Dr. Suzanne Simard sa Univerziteta Britanske Kolumbije u Vankuveru otkrila je da se drveće međusobno upozorava pomoću hemijskih signala koji se šalju kroz gljivične mreže oko njihovih korijenskih vrhova, koji rade bez obzira na vremenske prilike. Simard je otkrila da su različite vrste drveća u kontaktu jedni s drugima, čak i kada se međusobno posmatraju kao konkurenti. Ako su stabla oslabljena, moglo bi biti da oni izgube svoju sposobnost razgovora, zajedno sa svojom sposobnošću da se brane.[7]
lijepo drvo, korijeni su mu čvrsto u zemlji…. (Kur'an.)
Korijeni stabala protežu se dugim putem, više od dvostrukog širenja krune. Dakle, korijenski sistemi susjednih stabala neizbježno se isprepliću i rastu jedni u druge. Kao rezultat toga, “drveće može sa svojim korijenima prepoznati svoje prijatelje, koji su dio njihove porodice, ali isto tako korijenje i stabla koja nisu tako dobrodošla.
„Neki panjevi u starim bukovim šumama su još živi, a ima i onih koji su truhli. Oni očigledno nisu imali kontakta sa korijenima susjeda. Možda su oni poput pustinjaka.“ “Ona stabla koja ne žive zajedno, ona koja vole izolaciju, žive kraće živote.“[8]
Tako je i sa ljudima koji ne žive u zajednici ili džematu. Studija koju su proveli istraživači na Univerzitetu Brigham Young otkriva da usamljenost i socijalna izolacija mogu skratiti životni vijek osobe, usporedivo sa efektima gojaznosti. Druga istraživanja su uporedila utjecaj usamljenosti na zdravlje sa pušenjem 15 cigareta dnevno i prekomjernim konzumiranjem alkohola.[9]
Šta možemo naučiti od lijepog drveta?
Lijepa riječ nam pomaže da budemo bolji roditelji i djeca, te da komuniciramo jedni s drugima više…, kao stabla. Lijepa riječ nam pomaže da zaštitimo sebe i ljude oko nas. Lijepa riječ nas čini još kooperativnijim čak i sa našim konkurentima. Lijepa riječ nas čini srećnijim, jer živimo s drugima, a ne izolirano. Lijepa riječ nas čini pažljivim i brižnim prema roditeljima, kao što drveće radi sa svojim starijim stablima.
Lijepa riječ će biti uzvraćena dobrom s druge strane. Pomoći će nam da prepoznamo naše prijatelje, jer „korijeni njihoviha stabala“ pomažu da se prepoznamo. „Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Kur'an, 41:34). Lijepa riječ će nam pomoći da radimo sa drugima koji su možda čak i naši konkurenti, jer živimo u šumi u kojoj svima treba pravedan dio resursa, inače ćemo svi nestati. Lijepa riječ nas uči da trebamo podržati i pomoći drugima sa onim što imamo, kroz institucije sadake i zekata. Mi smo onoliko jaki kao i naša najslabija karika. Lijepa riječ nas uči da moramo biti otvoreni i prihvatiti druge, njihove korijene i brige. Kada izgubimo svoje konverzacijske sposobnosti i osećaj da smo dio zajednice, izgubićemo sposobnost da se branimo. Lijepa riječ je dugovječna, njezini korijeni su ogromni, deblo joj je snažno, a njene grane široke. Lijepa riječ utječe na živote hiljada ljudi. Lijepa riječ druge će podstaknuti i motivirati, pomiriti naše razlike i učiniti nas dobrim prijateljima. Lijepa riječ nas same će inspirirati da izliječimo naše rane, ostvarimo naše snove i ispunimo svoje nade.
[1] Muslim.
[2] Na primjer vidi Kur'an 17: 23, 31: 14.
[3] Buhari i Muslim.
[4] Wohlleben, Peter, The hidden life of trees : what they feel, how they communicate : discoveries from a secret world, Vancouver, BC : David Suzuki Institute/Greystone Books, 2016. Ebook.
[5] Ibid.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[9] Prescription for living longer: Spend less time alone (Lijek za duži život: Provesti manje vremena u samoći). https://news.byu.edu/news/prescription-living-longer-spend-less-time-alone
