Islamski propisi odlikuju se skladom i harmonijom tako da jedni druge upotpunjavaju i olakšavaju. Kada nađemo da je u islamu nešto zabranjeno, uočit ćemo da je zabranjeno i sve što tome vodi. Ilustracije radi, zabranivši blud islam je zabranio i otkrivanje i razgolišavanje žena, koje tome vodi, a naredio je muškarcima i ženama da obaraju poglede zatvarajući tako vrata harama na samom početku.

Misao je polazna tačka iz koje se rađa uvjerenje i namjera a zatim nastaju djela. Hrđave misli, ako se ne sasijeku i suzbiju, rezultirat će ružnim riječima i djelima, zbog toga u izvorima islama nalazimo brojna upozorenja i zabrane da se prepusti lošem mišljenju.

Iako se mišljenje skriva u unutrašnjosti čovjeka ono nije skriveno Sveznanom Gospodaru: "On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (El-Mu'min, 19). "Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice." (Kaf, 16)

S druge strane, koliko god pokušavali skriti svoje misli, naše riječi i djela će ih otkriti i pokazati, prema tome, spas nije u prikrivanju nego u čišćenju duše od zlih misli koje su još jedna prepreka na putu ka Džennetu i kamen spoticaja na kojem mnogi posrću a da toga nisu ni svjesni.

Loše mišljenje, kao negativna osobina koje se vjernik mora osloboditi, dijeli se na dvije vrste: loše mišljenje o Allahu i loše mišljenje o vjernicima.

Loše mišljenje o Allahu:

Allah me je ostavio! Allah me neće pomoći! Neće mi oprostiti! Ne uslišava moje dove! Sve je u rukama nevjernika! Muslimani gube!

Ovakve misli primjeri su lošeg mišljenja o našem Gospodaru i odraz su sumnje u obećanja koja je Svemogući dao vjernicima. Takva pesimistička mišljenja Svemogući Allah naziva paganskim:"A drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, kao što pagani misle govoreći: "Gdje je pobjeda koja nam je obećana?" Reci: "O svemu odlučuje samo Allah!" (Ali 'Imran, 154) Uzvišeni Allah nam otkriva da su negativna mišljenja o Allahu osobine licemjera i mušrika: "I da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle" (El-Feth, 6)

Musliman je dužan vjerovati da će Allah Svoja obećanja ispuniti i da će Svoju vjeru pomoći. Rekao je Uzvišeni: "Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." (Et-Tevbe, 32) Rekao je: "Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti." (El-Enfal, 36) Uzvišeni Allah Sebi je stavio u obavezu da pomogne vjernike: "Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike." (Junus, 103).

Trenutna slabost kroz koju muslimani prolaze je dio Allahove kušnje. Ovaj svijet je mjesto ispita i potvrde iskrenosti, tako da dominacija na njemu i bogatstvo nisu znakovi Allahove ljubavi ili mržnje. Time Allah samo iskušava svoje robove! Rekao je: "A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu." (Ez-Zuhruf, 33-35) I rekao je: "Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike." (Al-Imran, 140) Pored toga, primjećujemo da u ajetima u kojima Uzvišeni Allah obećava pobjedu, pomoć, blagostanje i izobilje, ta pomoć biva uvjetovana istinskom primjenom vjere, kao što je u Allahovim riječima: "A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili." (El-A'raf, 96) I riječima: "Vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici." (Al-Imran, 139). Ako pobjeda izostane ne smijemo sumnjati u Allahovo obećanje, jer Allah je uzvišen i daleko od toga da ne ispuni Svoje obećanje, nego moramo sebe preispitati i provjeriti koliko smo ispunili uvjet pobjede: "ako budete pravi vjernici".

Znakovi lošeg mišljenja o Allahu:

Loše mišljenje prema Allahu je bolest koja ima svoje simptome i prepoznatljive znakove od kojih su:

• Ustrajnost u činjenju grijeha uz pravdanje da pokajanje ne koristi i da Allah grijehe neće oprostiti. Uzvišeni Allah poručio je Svojim robovima: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv." (Ez-Zumar, 53) Uvjet je jedino iskreno pokajanje uz čvrstu odluku da se više ne vraća grijehu i zamjena loših dijela dobrim, jer puko oslanjanje na Allahovu milost uz nepokornost nije lijepo mišljenje o Allahu nego obična obmana i neznanje. Rekao je Uzvišeni: "Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji." (El-A'raf, 99)
• Očekivanje propasti vjernika i njihovog uništenja. Allah nas obavještava da su to misli licemjera i pokvarenjaka: "Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim; vaša srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod u duši pokvaren." (El-Feth, 12)
• Pasivnost u radu na širenju Allahove vjere uz izgovor da je sve beskorisno i uzaludno. Naš Gospodar nam je stavio u obavezu da pozivamo u Njegovu vjeru ali nas je obavijestio da je uputa u Njegovoj ruci: " Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." (El-Kasas, 56),
• Ostavljanje vjerskih propisa iz straha pred neprijateljima islama, poput idolopoklonika o kojima je Uzvišeni Allah kazao: "Oni govore: "Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja protjerani." (El-Kasas, 57)
• Nada u stvorenja i strah od njih kao da oni istinski daju, uskraćuju, koriste i štete, a ne Uzvišeni Allah, Koji je rekao: "Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti." (Junus, 107).