50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Definicija Kur'ana

Autor: Almir Fatić Septembar 17, 2021 0

Premda se Kur’an kao vječna Božija Riječ i Objava Stvoritelja svjetova ne može svesti u okvire jedne definicije – jer definicije ono što definiraju ograničavaju po mjeri ljudskoga razuma – ipak su islamski učenjaci dali jednu uvjetnu definiciju Kur’ana, koju ćemo ovdje navesti i njezine osnovne elemente ukratko prokomentirati. Dakle, Kur’an je: Allahov Govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu, alejhisselam, zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo učenje pobožno je djelo (Salih, Mebāhis, 21; Karić, Tefsir, 17).

Allahov Govor

Kur’an je Allahov govor, Božija Riječ (kelāmullah). Prema učenju ehl-i Sunneta, Kur’an je “nestvoreni Božiji govor”. Taj vječni Govor silazi, spušta se (tenzīl)u vrijeme i prostor. Vrijeme i prostor su odrednice koje se vezuju za čovjeka; one ništa ne znače u odnosu na vječni Božiji govor. Čest motiv u Kur’anu je prostor, dakako, u odnosu na čovjeka; poslanici dolaze u gradove, čak ih i grade (npr. Davud, a.s., gradi Jerusalem). Silazak Allahovoga govora u vrijeme i prostor, tj. u povijest, podsjeća nas na činjenicu da čovjek nije ostavljen bez poruke s Neba.

Nadnaravan

Kur’an je nadnaravan, nenadmašan, nedostižan, jednom riječju, on je mudžiza jer je Božiji sifat, i zato ljudi nisu u stanju “donijeti nešto slično njemu”. Budući da je Kur’an Božiji sifat, mi, kada slušamo Kur’an, zapravo, slušamo Svevišnjeg Allaha! Kur’an je jedina Knjiga koja je ljude izazvala da ga oponašaju i taj izazov vrijedi do kraja ovoga svijeta. Kur’anski i’džaz, kako su to uočili još klasični autori(teti), ne iscrpljuje se samo u nadnaravnom ili zadivljujućem ustrojstvu Kur’ana, već on obuhvata i mnoge druge aspekte kur’anskoga diskursa, npr. zakonodavni, historijski, obavijesni, nagovještajni, naučni itd. Za ljudski um, on je stalni izazov i poziv na kontinuiran tragalački i istraživački napor.

Objavljen

Kur’an je objavljen (munezzel) ‘’s plemenitih Visina’’. Objavljen je čovjeku i čovjek je baštinik Objave. Kakvo priznanje čovjeku od njegova Gospodara! Zašto baš čovjeku? Jednostavno zato što čovjek ima slobodu da vjeruje ili ne vjeruje. Prvi primatelj Objave (vahja) je Muhammed, a.s. On je Kur’an primao ne onda kada je on htio, već kada je Allah to htio. Nikada nije zabilježeno da je Muhammed, a.s., memorirao kur’anske sure. Objava nije ilhām (duhovno nadahnuće), nije kešf (duhovna vizija), nije poezija (ši›r), nije proricanje (kehāne)!

Najčešći način objavljivanja

U tefsirskoj literaturi govori se o šest načina objave, među kojima se razlikuje kur’anska i nekur’anska objava, a kur’anska se, opet, razlikuje na posrednu i neposrednu. Kur’an je najčešće objavljivan tako da melek dostavi Objavu na način sličan glasu zvona (mislu salsaleti l-džeres), kao što je navedeno u sahih hadisu. Abdullah b. Omer je rekao: - Upitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da li je osjećao vahj pa je odgovorio: ‘’Samo čujem neku zvonjavu i zašutim. Kad god mi je Objava dolazila na ovaj način, pomislio sam da će me duša napustiti’’ (Musned Ahmedov).

Hitabi veli: ‘’Ovdje se misli na jasan/ shvatljiv glas kojeg Poslanik čuje i razumije nakon što ga čuje. Neko je rekao da je to glas koji nastaje od kloparanja/topota krila meleka. Mudrost je u tome što to kloparanje prethodi Objavi kako bi Poslanik mogao čuti samo Objavu i ništa više. U jednom sahih hadisu kaže se da je ovo najteži način slanja Objave Poslaniku. Veli se da je Objava dolazila na ovaj način kada bi se objavljivali ajeti u kojima se spominje prijetnja ili zastrašivanje’’ (Sujuti, Itqan, 1/199-202).

Zapisan u zbirkama

Kur’an je sabran u Mushaf ne na način redoslijeda kako je objavljivan, već je raspored ajeta i sura u Mushafu, prema većini islamskih učenjaka, dat putem Objave (tevkifi) (Kattan, Mebāhis, 140-145). Ebu Bekr el-Enbari veli: ‘’Svevišnji Allah objavio je čitav Kur’an na dunjalučko nebo, a zatim ga je postepeno objavljivao u dvadeset i nekoliko godina. Neka sura je objavljena zbog jedne stvari koja se dogodila, dok je neki ajet objavljen kao odgovor na neko pitanje. Melek Džibril naredio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., da rasporedi ajete i sure. Raspored sura je isti kao i raspored ajeta i harfova, sve je to od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj ko bi jednu suru pomjerio naprijed ili nazad, oskrnavio bi ustrojstvo Kur’ana’’ (Itqan, 1/269).

Dakle, u slučaju kur’anskog teksta mi vidimo vječni poredak Kur’ana, a ne vremenski (npr. sura el-Alek je prva objavljena, a ona je 96. sura u Kur’anu; Fatiha je objavljena u Medini, a nalazi se na prvome mjestu u Mushafu, itd.). Zato Kur’an, između ostalog, nema usporedbu u književnim tvorevinama ljudi.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine