digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Tradicija

Natkaburska obilježja nisu povratak u pagansko doba

Autor: Mustafa Sušić Februar 27, 2015 0
Natkaburska obilježja nisu povratak u pagansko doba

Ne vjerujem da ima iko živ na prostoru Balkana, a da nije čuo za uzrečicu „tursko groblje” i da ne zna šta znači ovaj pojam. Ova fraza, u prošlosti, odražavala je uvjerenje balkanskog nemuslimanskog javnog mnijenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. Ponešto istine ima u tome. Muslimani odista i nisu baš previše pridavali važnosti održavanju svojih mezaristana, ako se na to gleda iz perspektive hrišćanskih zajednica.

U starnosti, muslimani su, u prvoj fazi nakon njivog prihvatanja islama, svoje umrle srodnike ukopavali u sastavima svojih porodičnih imanja ili u samim džamijskim haremima, pa im posebno ograđivanje i održavanje i nije bio potrebno. Međutim, kako se stanovništvo uvećavalo, muslimani-pojedinci, počeli su uvakufljavatii svoje zemljište za tu namjenu i od toga vremena nastaju javna greblja u koja se, u glavnom, ukopavaju svi stanovnici jednog naseljenog mjesta. Nije dakle riječ o nebrizi i nemarnu nego se radi o nečemu sasvim drugom. To je naprosto islamski svjetonazor. Kršćanska civilizacija, kao sa stavni dio svog vjerovanja, ima izrađen poseban kultni odnos prema smrti, prema svojim umrlima i njihovim posmrtnom boravištima. Svaki kršćanin ima svoju vjersku obavezu da redovno posjećuje groblje i mjesto ukopa svojih najbližih. Kršćanin koji u nedjelju ne odlazi na groblje smatra se nemarnim vjernikom jer zanemaruje jednu od svojih osnovnih vjerskih obaveza. Možda su muslimani takav svoj odnos naspram ograđivanja grebalja djelimično naslijedili i od svoji pradjedova bogumila. Može li neko sada zamisliti ograđene stećke nekropole?

Muslimanski pogled na život i smrt je potpuno drugačiji od onoga koji imaju hrišćani. Oni na svoju smrt gledaju kao na sastavni dio svog života, koji sa smrću samo prelazi iz jedne u drugu fazu, pa je i samo obilježavanje mjesta ukopa umrle osobe, u islamskoj tradiciji, usklađeno sa njihovim takvim vjerskim uvjerenjem. Ko to danas može reći da u Velikom Parku u Sarajevu, koji je musli naski mezaristan, fali ograda? Ljudi sjede ili šetaju između nišana i niti smeta mrtvima prisutstvo živih niti živima smeta prisutstvo umrlih. Sve je to nekako skladno uklopljeno, i to baš prama načelima Islama. Još kad bi neko, ko ima moć odlučivanja, naložio da se svi posrnuli nišani u Velikom Parku usprave, bio bi to radostan događaj i za mrtve, koji tu borave u svom vječnom boravištu a i za žive koji sjede ili šetaju. Ovo ne znači da sadašnje mezaristane ne tereba održavati. To se mora činiti jer sadašnji kaburistani, ovakvi kakvi jesu, više liče na hrišćanska groblja nego muslimanske mezaristane.

Što se tiče pitanja: da li je postavljanje natkaburskih obilježja islamom uopšte dopušteno, među islamskom ulemom postoje i oni koji smatraju da je svaki oblik obilježavanja ukopnog mjesta umrlog muslimana zapravo povratak u predislamsko doba pa je zato, po njima, kao takvo neprihvatljivo, jer miriše na širk ili paganski odnos prema umrlima. Nosioci ovakvog razumijevanja islama, po ovom pa i mnogim drugim pitanjima, ne snalaze se baš dobro, kako u vremenu tako ni u prostoru. Prema većinskom mišljenju islamske uleme, obilježavanje mjesta ukopa umrle osobe nije nikakvo zastranjivanje u vjeri nego je to samo obilježavanje mjesta njegovog življenja i mjesta njegovog umiranja. Obilježiti mjesto gdje je čovjek živio i gdje je preselio na ahiret, ne može biti nik kvo povraćanje u pagansko doba. Naprotiv, to je samo dokaz da je on tu živo kao musliman i umro kao musliman.

Oznake
« Ne pita jšta mi je određeno, nego pitaj kako da dođem do Dženneta Zikr koji briše grijehe i otvara vrata Dženneta »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine