U novom printanom izdanju Preporoda 6/1256 od 15. marta 2024. čitajte:
Aktuelno
Polumjesec - Sistem treba graditi, a ne razgrađivati
Rijaset izdvojio dodatnih 787.000 KM za pomoć Gazi
Zeleno svjetlo za početak pregovora EU s BiH
BIR televizija od sada dostupna i u kablovskom sistemu Mtela
Ajna Jusić dobitnica ‘Međunarodne nagrade za žensku hrabrost’
Zajednica
I ove godine 5000 ramazanskih paketa
Prikupiti 500.000 eura
Pokrenut portal Fetve.ba - Respektabilna baza fetvi i odgovora fetvai-emina
Uručen dekret novom glavnom imamu u Velikoj Britaniji
Novi direktor Medrese “Osman-ef. Redžović”
Uvodnik
Naše malo dobro djelo
Duhovnost
Teško podnošenje posta
Korisnici sredstava zekata
Sabur vjernika u vremenima iskušenja
Zekat prije otplate duga
Igračke i lutke s ljudskim ili životinjskim likom
Koliko kurbana se žrtvuje za akiku
Medžlisi
Obnavljanje temelja našeg bića
Oduprijeti se zlu znanjem i radom
Intervju
Pronađimo vrijeme i prostor kako bismo se lično posvetili Kur’anu
Hutba
Kratak podsjetnik o propisima posta
Duhovnost
Ramazan: Mjesec promišljanja, razbuđenja i obnove
Duhovnost
Al-amāna, al-amānāt
DRUGI DIO - Emanet – dug, povjerenje i važni poslovi
Kolumna
Šehadetuz-zur – lažno svjedočenje
Pogledi
Utočišta i strehe
Sjećanje
Koliko su bašta napustili: Priča o diskontinuitetima i kontinuitetu djelovanja prof. dr. Fikreta Karčića
Duhovnost
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ličnost kroz prizmu Kur’ana (1. dio)
Uzor vjernicima
Licemjerstvo - duhovno-društvena bolest
Aktuelno
Zašto je Mostaru (ponovo) potreban Mevlana?
Pogledi
Da li su ljudi danas neosjetljiviji na nasilje nego prije?!
Prenosimo
Ekspert UN-a: Izrael stvara glad u Gazi
Aktuelno
Izvještaj o kraju čovječanstva
Duhovne veze - Hvatska
Hrvatska ukratko
O kakvim sutrašnjim vezama govorimo ako ih nove generacije ne prepoznaju već danas
Nove knjige
Djelo Enesa Karića Kur’an u savremenom dobu na albanskom jeziku
Medžlisi
Prepoznavati potrebe – graditi vakufe budućnosti
Počinje realizacija projekta sanacije, rekonstrukcije i restauracije Sultan Ahmedove džamije
Koliko sebe damo, toliko će Zajednica biti snažna
Decenije džematskog uspjeha u srcu Kamp-Lintforta
Krila bužimskih žena
Predramazanska posjeta PPU “Lastavica”
Prva bošnjačka džamija u Minhenu
Predramazanski omladinski susreti: Ovakva druženja nemaju alternativu
Krajiška solidarnost
Bogat predramazanski program „U susret ramazanu“
Bogatiji za jedanaest novih učača Kur’ana
Mozaik
Francuski slikar bojama Alžira
Visočki putnici
Morala sam ponovo učiti govoriti i hodati
Kolumna
U potrazi za identitetom
Kultura
Knjiga “Ahatovići 1990-1992. - Prvi heroji i žrtve”
300 kolumni glavnog imama Medžlisa Slavonski Brod
Online izložba “Ramazan u tradiciji Bošnjaka”
Počeci borbe za multinacionalnu i slobodnu Bosnu
Bosna i Bošnjaci: Od istočnog pitanja do genocida
Kako se piše
S duhom dvadeset devet narodnih pjesama do jedinstvene pjesme u bh. poeziji
Nove knjige
Prvorazredni spomenik historije Bošnjaka
Glas živih svjedoka
Globus
Safadi: I na Zapadnoj obali vri, može eksplodirati
Diplomatski forum u Antaliji: Gaza će preurediti ili razoriti UN
Svijet svjedoči umiranju od gladi u Gazi
Sefardski rabin: Ako budemo prisiljeni na regrutaciju, napustit ćemo Izrael
Kaag: Vazdušna dostava humanitarne pomoći Gazi je kap u moru
Guterres: U Gazi, Sudanu i šire, vrijeme je za mir
Biden: Ove godine ramazan dolazi u trenutku ogromnog bola
Teme
Smjernice za ishranu tokom mjeseca ramazana
Metabolički efekti posta
Šarena stranica
Ramazan
Bosanci stisnuti među tri velika carstva
Kupola na stijeni u Jerusalemu 691/692.
Merhumi
Život jednog hrabrog i odlučnog Bošnjaka
Ševal Botić Keke (1973-2024)
Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook i Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2020. godinu slanjem prijave na e-mail adresu preporodpretplata@gmail.com
Tokom života svašta nas može napustiti. I nada, i snaga, i volja i hrabrost. Ali, suze su, haman, nepresušne. One dok smo živi liju, kapaju, kotrljaju se.... Jer, plač bez suza u grudima insanskim stvara tešku jeku bez odjeka
IMAM SUZA ZA BUTUM ČOVJEČANSTVO
Dođe vakat kada se izgube riječi, rečenice,misli stabilne, misli koje bi trebalo da pucaju od jedrine. Ne odustajem od nauma. Dugo tragam za tim izgubljenim blagom. Dugo sam bio u misiji traženja prave riječi koja ima sveti i blagoslovljeni cilj. Možda čak i predugo, poštovani moji, koji se u maternju jaziju razumijete, koji, bezbeli, uz sve ostalo i zaplakati znate. Hoću nešto zboriti i kalemom vam kalemiti o suzi, najiskrenijoj ilidži oka moga, o suzi što sve moje jave i moje snove, često kupam istinom, sa htijenjem, vrelim kao suza, da se što više primaknem ljudskoj osjećajnosti, sreći i bolu neprebolu sa uzvišenim ciljem. Postoji ta čarobna i čarolijska riječ suza koja se objasniti dade na više načina, ta suza što terdžumani insansku ljubav prema skupinama insanske istosti, što bejani uzdrhtalost ljudsku, paniku insansku, njegovu sreću, tugu. Neki mjerači u oblasti insanskih fenomena već su izmjerili da, svaki insan ponaosob, tokom svog života , isplače oko šezdeset litara suza! U svakom slučaju, mnogo je to suza – radosnica, “krokodilskih", majčinskih, dečjih, onih koje teku zbog bola, tuge, očaja, nemoći, straha, one koje teku da ojačaju insanski imunitet i liše insana frustracija, one koje teku zbog gubitka nekoga ili nečega, one koje liče na svojevrsni okidač za empatiju, simpatiju. Najviše se suza prolije u toku ratova, progona, deportacija, gladi, zemljotresa, poplava...
U daljoj i bližoj prošlosti okrutnosti i zla su se činila na sve strane. Hudi insan se zbog nazajažljivih hajvanskih poriva prečesto puni jadom, a samo se dovom Milostivom i obilnim suzama prazni od tog jada i golemog čemera sakupljenog u srcu.Nerijetko se u život ljudski uliva radost i tuga. Tugaljivost, skrhanost i golemi kahar pokušavamo istjerati suznim očima.Ljudski jadi i tuge nikada nisu lijepe, ali, iz čiste nužnosti, i to vrlo često, utomljavaju se suznim okom, i tako bivaju smekšane, ublažene, u izvjesnoj mjeri potisnute. Dakle, suze u velikoj količini zla dođu kao prijatelj insanu i katkad definišu neke odlike i karakter ljudski. Odud hrabrost mnogih majki koje su u ratovima pogubile djecu, čitave porodice, voljene insane sa topraka svoga. Insan plače a čovjek-zvijer i katil skoro pa nikad ne plače pozitivno, jer mržnja prema drugome za njega je najomiljenija riječ.
U deset najkrvavijih ratova u ljudskoj historiji poginulo je od 158 do 284 miliona ljudi. Tako se mnogo suza prolilo zbog sulude ideje Trećeg Reicha, zbog Hirošime i Nagasakija, zbog raznih ratova na Zapadnom Balkanu. Poznate su gorke suze Staljinove kolektivizacije i njegovog zločina protiv čovječanstva,suze ruskih Kozaka, suze ruskih majki kojima je mračna komunistička internacionala likvidirala 130.000 pravoslavnih sveštenika(sinova, jer i sveštenici imaju majke) i dva patrijarha moskovska, suze majki odvedene djece iz Gazijine medrese u smrt samo zbog ideje rigidnog ateizma, suze Darfura, suze starosjedilaca u Americi prilikom kolonizacije, suze Etiopljana zbog političke diktature, suze izgladnjelog irskog stanovništva, suze u Kambodži zbog represije Crvenih Kmera, suze življa iz Burundija, poljske suze zbog masovnog pokolja u Katinskim šumama, suze Aboridžana, suze zanzibarske(progon Arapa), suze Sabre i Šatile, suze Gaze, suze na Kavkazu(progon tri miliona Čerkeza), suze jevrejske u Aušvicu, suze Jasenovca, suze Bleibruga, suze Brčkog, suze Prijedora. Suze za softama, hodžama i muderisima u avliji Gazijine medrese. Suze Podrinja, pa one gorke suze ćuprije na Drini u Višegradu, suze Srebrenice.. . suze svih logora smrti...suze svih lomača smrti...
I još mnogo suza se otkinulo zbog gladi u Africi, Bengalu, Indiji, Iraku, Siriji...I poslije potresa u Kini, Indiji, Turskoj, Iranu, Indoneziji, Japanu, Turkmenistanu, lile su se suze i bile su svojevrsni okidač za bol i neprebol za izgubljenim voljenim i bližnjim. Sve suze za voljenim bićima kopkale su nezacijeljene rane u nikad neutješenim srcima. Davale su oduška ucvijeljenim i uticale da se bol vremenom koliko-toliko prevaziđe.
Često, iz islamskih razloga, plačemo prigušeno, a suze same teku. Ponekad ridamo. Suze lijemo zbog prošlih dana, zbog sadašnjosti, zbog onoga što će se tek dogoditi. Dogodi se da zaplačemo i u snu. Plačemo dok ne isplačemo tugu, a ponekad i bez razloga.
Suzama se obavezno mlado biće oglašava čim dođe na ovaj svijet, što govori u prilog komunikacijske uloge plakanja koja traje tokom cijelog života, do posljednjeg hropca insanskog, do poslednjeg nefesa.(''Iz oka mu suza kanu, pa na minder mrtav panu,stari musliman''.) Tokom života svašta nas može napustiti. I nada, i snaga, i volja i hrabrost. Ali, suze su, haman , nepresušne. One dok smo živi liju, kapaju, kotrljaju se.... Jer, plač bez suza u grudima insanskim stvara tešku jeku bez odjeka.
Dakle,čovjekovi halovi su mnogostruki, višeslojni. Mnogi se od njih ne mogu lahko usmjeravati i kontrolisati. Ščepa insana svašta u životu. Stanje kada insansko oko suzi je stanje baš izvan njegove kontrole. Jer, voljeti i žaliti nekoga i za nekim je čovjekovo stanje kada propisi i naredbe gube svoju važnost i težinu. Plač i suze su jedno čudno i čudesno stanje čovjekovo. Različite su vrste plača i različite suze ronimo i svakom insanu različito oko zasuzi.Budući da pojava suze u oku insanskom ne spada u domen njegove vlastite kontrole, sasvim je sigurno da one ne mogu ni biti predmetom naredbe i zabrane.Plač i suze su pokazatelj sreće i tuge. I sreća i tuga izlivaju se preko oka insanskog. Da li je moguće narediti insanu, muškom ili ženskom, da pusti suzu ili više njih? Za neki oblik plača i suza, posigurno se može ustanoviti da ne mogu biti predmetom sprečavanja i suzdržavanja.Insan kada plače zbog tuge ili neke iznenadne sreće on je u jednom nekontrolisanom pasivnom halu i jedino se moze saburom obuzdavati.
Olakšavajuće je svakom onom ko suza ima! Kao Ibrahim, a.s., kao Jakub, a.s., za sinom Jusufom. Osim što su Ibrahim, Jakub i Jusuf, a.s., bili dobri ljudi, bili su i poslanici i zato je tuga Jakubova za Jusufom bila sa uzvišenim ciljem. Ono što se voli i onaj ko je predmet ljubavi druge osobe, mami suze za njim iz postovanja prema njemu i zbog samog saznanja da je ta osoba svojim programom za život obilježila i naše živote. Zato će vrli sljedbenici islama od 12. rebiu-l-evvela 1434. h. godine proliti mnogo suza za lik i djelo Muhammeda, a s., za njegov časni rođendan, bitan za butum ljudski rod. Iz čiste radosti. Iz zahvalnosti za poruku njegovu. Iz čežnje da se dosegne njegova veličina.Iz želje da se doprinese oblikovanju ljudske svijesti preko riječi i djela našeg zadnjeg Pejgambera, a.s.
Jer, čovjek je, zapravo, ono što misli, čovjek je čovjek po onome što se u njegovim grudima krije. Baciti pozitivu i optimizam prema nekome, odaslati lijepe i iskrene riječi u pravcu voljene osobe, znači povratak istog u nutrinu pošiljaoca, znači povratak pozitive u srce onoga koji suzama kao okidačima emocija proizvodi tu suptilnu bumerang situaciju.
Vrijednosti svoga dina kontinuirano mislim. I mislim da dobro mislim kada me sveti kur'anski tekst opominje: '' Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini- kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao.''( Kur'an -El- Maide, 32) Mislim da trebam biti vječni uzrok da se nečiji život sačuva. Mislim i snažnu poruku Allahova Poslanika, a.s., koju je još na oproštajnom hadžu u Mekki odaslao prisutnim: '' Čovjek je veličanstveno djelo Allahovo i teško onome ko oskrnavi veličinu Allahovog djela!'' Mislim svoj islam i mislim da niko nema pravo uništiti milione ljudi na ovoj našoj planeti. Ni komunisti, ni fašisti, ni šovinisti svih boja! Sve moje suze, i bivše i sadašnje, jesu uspomene na butum milione nedužno umorenih, ucvijeljenih, kao i sve one koji su još živi a tragaju bar za kostima svojih nestalih u mraku mračnih ideja i ideologija. Imam pravo na suzu kao dio plana i ljudskog uzvišenog cilja.Suze su Božiji dar čovjeku koji mu služi kao svojevrsna vrata osjećajnosti. Ne plačem, jer to je tek posao novoređenčadi. I ne recite nikome da sam ja plačljiv insan.Ako vidite da plačem, varate se. To mene samo oči neće da slušaju. Često me neće da slušaju..... a suze, te suze moje, zbog velikog zbira zla na našoj planeti, same se kotrljaju, liju. Imam ih za butum dunjaluk! Njima vježbam ublažiti ljudsku bol i neprebol. Ulažem napor da i moj karakter odahne.Zaista!