U poznatom predanju koje bilježi Ibni Huzejme od Selmana zabilježeno je da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: „Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kome ima jedna noć vrjednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim noćima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretiraće se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se povećava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobit će nagradu kao i postač, bez umanjenja njegove nagrade.’ Rekoše: 'Allahov Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’ Muhammed, a.s, odgovori: 'Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.“
Ramazan je za muslimane najznačajniji mjesec u islamskom kalendaru. O njemu Allah, dž.š., izravno govori u Kur'anu i podsjeća da je baš u ovom mjesecu počela objava ove Svete Knjige. Kur'an je najljepši nakit ramazanski koji je usmjerio put čovječanstva i dao mu novu šansu da uredi svijet i međusobne odnose, društveni ambijent koji će svima biti prihvatljiv i ugodan. U takvom ambijentu niko ne treba da se osjeća strancem, manje važnim, diskriminiranim zbog bilo koje različitosti u kojoj nas je Allah stvorio.
Ramazanski post je jedan od stubova islama kojim iskazujemo svoju poslušnost Allahu. Propisan je druge godine po hidžri kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha, dž.š., kada su bili spremni prihvatiti i druge obaveze kao što je namaz, zekjat, hadž. U Medini su propisani i brojni drugi propisi koji su odredili islamski put življenja i ponašanja, odredili društveni ambijent i identitet muslimanske zajednice.
Poslanik Muhammed, a.s., kaže: „Islam je utemeljen na pet stubova: Vjerovanje i svjedočenje da je samo Allah jedan i jedini Bog, a da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanje propisanih namaza, davanje zekjata, post mjeseca Ramazana i obavljanje hadža.“
Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis: „Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: 'Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.' On mu je rekao: 'Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (...) i posti ramazan...'“
Dakle, islamski šarti: Šehadet, namaz, post, zekjat, hadž su prepoznatljive odrednice islama i muslimana. Oni su naša lična karta, naš identitet koji određuju naš način života, mišljenja, ponašanja, naše sveukupne odnose. Zato je važno prakticirati ove obrede kako bi upotpunjavali svoju islamsku prepoznatljivost, ali i kako bi na taj način svijest o Bogu bila snažnija i prisutnija. Svi ovi obredi nas upućuju na svijest o Bogu, na bogobojaznost koja svakog čovjeka čini boljim, plemenitijim, darežljivijim, iskrenijim, suosjećajnijim, spremnim da se pomogne drugom. Isto tako, ovi obredi nas sprečavaju i čuvaju da ne zakoračimo u polje harama-zabrana, grijeha, kao što su zavist, mržnja, ljubomora, laž, mito, korupcija, širenje smutnje, ubijanje itd. Ako ovim obredima nedostižemo navedenu svrhu onda se svako treba zapitati čemu moj namaz, post, zekjat? Čemu i zbog čega? Ako moj brat, sestra pate, boluju, tužni su, gladni, žedni a ja ništa ne poduzimam i to me se ništa ne dotiče, kakav sam ja to musliman? Na taj način možda jesam zadovoljio formu ali suštinu nisam. Ramazan pruža priliku i podstiče, kroz post, slušanje i učenje Kur'ana, da propitujemo svoje postupke, svoj način života, svoju prošlost e da bi našu budućnost, naš ostatak života, uredili bolje, odnosno kako bi Allah bio zadovoljan nama i našim načinom života.
Ko je obavezan postiti
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, i to neznatan broj dana...“
Na osnovu navedenog kur'anskog ajeta svakom punoljetnom, zdravom i pametnom muslimanu i muslimanki koji se nalazi kod kuće stroga je obaveza (farz) postiti od zore do zalaska sunca za vrijeme Ramazana. A za žene je još uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porođaja). To znači zabranjeno je konzumiranje bilo kakve hrane, pića (uključujući i vodu), pušenje duhana, te tjelesno uživanje.
Islamski učenjaci su jednoglasni u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik, jer to znači iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama. Međutim, oni koji ne poste iz bilo kojeg razloga ali ne poriču i ne omalovažavaju ovaj farz-strogu Božiju zapovijed i dalje su vjernici-griješnici.
Pored navedenih strogih zabrana koje kvare post od postača se zahtijeva da se čuva od pokvarenih misli, strastvenih pogleda, slušanja i učestvovanje u ogovaranju, prenošenju tuđih riječi. Postač treba da posti cijelim svojim bićem: jezikom, okom, uhom, rukama, nogama i itd. Post je vrhunsko duhovno viteštvo u kome se savladavaju najteže prepreke i iskušenja kroz koja se prolazi. Snagom posta, kojim se približava Allahu, vjernik je odlučniji u svojoj vjeri i nakani da ispuni i izvrši sve što od njega traži njegov Stvoritelj Allah, dž.š. Tokom ramazana stavljen je naglasak na duhovno čišćenje - izbjegavanje ružnih misli, riječi i djela. Dakle, ramazanski post nije samo sustezanje od jela i pića već pokušaj oplemenjivanja ljudskih karaktera i osobnosti dodatnom strpljivošću, mirotvorstvom, suosjećajnošću i dr. Post znači i treniranje borbe sa samim sobom, samodisciplinu, samokontrolu, strpljenje. Vjera, u suštini znači, strpljivo, predano biti poslušan i strpljivo se kloniti grijeha. U postu, dakako, dolazi do izražaja strpljenje, tako da nije neobično što je Muhammed, a.s., kazao: „Post je štit i jedna od vjernikovih tvrđava.“ ili „Post je štit od džehennemske vatre poput štita kojega nosite u borbi.“
Postom se čisti duša od grijeha, duhovno i moralno uzdiže budući da se čovjek pokorava naređenom i odriče uživanja, i to samo radi Allah. Na taj način pripravlja samog sebe za potpunu predanost Uzvišenom Allahu. Ebu Hurejre prenosi da je Resullulah, s.a.v.s., rekao:
„Onome ko provede ramazan vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi biće oprošteni grijesi koje je predhodno počinio.“
Muslim bilježi, takođe, predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedećeg), džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni velikih.”
O suštini posta govori i hadisi-kudsi gdje Uzvišeni Allah kaže:
„Sve što čovjek uradi njegovo je, izuzev posta. On je Moj i Ja ću za njega posebno nagraditi. On ostavlja hranu i prohtjeve zbog Mene.“
U nekim predanjima stoji:
„Ostavlja jelo zbog Mene, ostavlja piće zbog Mene i ostavlja svoju suprugu zbog Mene.“
U Islamu su djela valjana ako se rade u ime Allaha, stoga je potrebno prije zore odlučiti (učiniti nijjet) postiti u ime Allaha.
Ko nije obavezan postiti
Allah dž.š., kaže: „...Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.“
Neke su skupine ljudi izuzete iz obaveze posta. To su djeca prije puberteta i mentalno zaostale osobe. Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže:
„Obavezivanje se ne odnosi na tri osobe: na maloumnu osobu dok ne ozdravi, onog koji spava dok se ne probudi i mololjetnika dok ne postane punoljetan.“
Nekim se skupinama dozvoljava odgoditi post tokom ramazana:
- ženama nakon poroda i u vrijeme mjesečnice obvezne su odgoditi post (i sve druge islamske dužnosti) i nadoknaditi ga kasnije
- putnicima
- ratnicima
- bolesnicima
- onima koji ne mogu post izdržati zbog teških poslova
- iznemoglima od starosti
- ženama u trudnoći i dojenju ako ne mogu post izdržati.
Sve ove skupine dužne su kasnije kroz godinu dana nadoknaditi post dan za dan (da ne stigne sljedeći ramazan, a da nisu napostili prethodni) ili nahraniti po jednog siromaha za svaki propušteni dan posta. Dakle one osobe kojima uzur, opravdanje prestane u nekom trenutku dužne su napostiti dan za dan. Tako npr. žene poslije hajsa – mjesečnog pranja i nifasa - poslijeporođajnog pranja, kada ne smiju postiti, kada im je zabranjeno postiti, dužne su napostiti dan za dan. To se isto odnosi i na one koji ozdrave - bolesnike, putnike, radnike koji imaju teške poslove. „...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.“ One osobe koje su uvjerene da neće biti u prilici napostiti propuštene dane posta zbog neizliječive bolesti ili duboke starosti one će dati fidju, odnosno nahraniti onoliko siromaha koliko je dana propustio, nije postio. „Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane...“ Ako neko ko je obavezan postiti u toku ramazana namjerno omrsio, nešto pojeo, popio, sastao se sa svojom ženom, iskupljenje, kazna, keffaret za takvu osobu je osloboditi jednog roba ili postiti dva mjeseca uzastopno, bez prekida.
Šta kvari post
Post će pokvariti svako namjerno unošenje hrane i pića u naš organizam, pušenje i spolno općenje. Ako se nešto u zaboravu pojede ili popije, to ne kvari post, uz uvjet da vjernik s time prestane čim se prisjeti da posti. Poslanik, a.s., kaže: „Ko pojede ili popije nešto iz zaborava neka nastavi postiti do kraja, jer to ga je Allah nahranio i napojio.“
„Ko se za vrijeme ramazana, zaboravivši da posti, omrsi nije dužan nadoknaditi taj dan niti mu je potreban keffaret.“
Po riječima Poslanika Muhameda, a.s., uz jelo i piće, i neki naši postupci mogu pokvariti ili umanjiti post, kao što su: laž, psovka, ogovaranje, neuljudno postupanje, pravljenje nereda, kleveta i strastven pogled.
„Ko uz ramazan ne ostavi laž i lažno svjedočenje pa Allah nije potreban ni čovjekovom ustezanju od jela i pića.“
Suština je posta, dakle, glađu i sustezanjem kontrolisati jezik, strast, šejtanu pritjesniti puteve, boriti se sa samim sobom i tako biti bogobojazniji i svjesniji Dragog Boga.
Šta neće pokvariti post
Post neće biti pokvaren ako pustimo krv, ako vadimo i dajemo krv, ne namjerno povraćanje i polucija u toku sna, shodno riječima Poslanika, a.s.: „Tri stvari ne kvare post postaču: hidžama (puštanje krvi), povraćanje i poluciranje.“
Ono što ulazi preko kože, kroz pore na njegovom tijelu neće pokvariti post, kao što je kupanje ili rashlađivanje tijela, mazanje kože nekim osvježavajućim sredstvom ili kremom.
Podijeljena su mišljenja uleme o upotrebi injekcije. Naime, većina islamskih učenjka smatra da upotreba injekcije ne kvari post. Oni svoj stav argumentiraju time što „hrana“ nije ušla prirodnim putem u tijelo postača. S druge strane, te injekcije ne eliminišu glad, žeđ, jer ne ulaze u želudac i ne prolaze kroz probavni trakt.
Iftar
Post se prekida u trenutku zalaska sunca hurmom ili vodom. „Ko bude imao hurmi, neka se njima iftari, a ako ne bude imao neka se iftari vodom. Zaista je voda čista.“ Prije toga lijepo je proučiti dovu koju je učio sam Poslanik, a.s.: „Allahumme inni leke sumtu ve bike amentu ve alejke tevekkeltu ve ala rizkike eftartu.“ „Allahu moj u tvoje ime postih, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam i Tvojom se opskrbom iftarim.“ Sa iftarom treba požuriti i početi čim je vakat za iftar. Poslanik, a.s., kaže: „Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom.“ Iftarsko vrijeme treba iskoristiti i za upućivanje dova Allahu, dž.š., jer je Muhammed, a.s., kazao: „Trojici se dova ne odbija: postaču prilikom iftara, pravednom vođi i onome kome je nepravda učinjena.“ Dobro djelo je organizirati iftar za prijatelje, rodbinu i siromahe. Poslanik Muhamed, a.s. je kazao: "Tko nahrani postača imat će nagradu kao i onaj što je postio, a postaču nagrada neće biti umanjena."
Ferid ef. Dautović, (Begova džamija, ramazan 1435./2014.)
