digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Duhovnost

Između želja i promjene – kur'anskim smjernicama ostvarivanja

Autor: Zekija Krvavac Februar 25, 2026 0
Između želja i promjene – kur'anskim smjernicama ostvarivanja

Naši planovi izgledaju obećavajuće, ali nas stvarnost često podsjeti koliko smo slabi: dan ipak prođe brže nego što smo planirali, energija opadne, a duga lista ostane nedovršena. Slika je to ramazana koji je ispunjen planovima, ali ne nužno i prisutnošću i internalizacijom

Dolaskom ramazana, skoro pa prirodno nastojimo povećati organizacijske vještine. Definisanje kratkoročnih ali i dugoročnih ciljeva, namjera, promjena – nije samo poželjno, nego i utemeljeno brojnim kur'ansko-hadiskim argumentima i smjernicama. Možda i najbolji kur'anski primjer dugoročnog planiranja i pripremanja jesu kur'anska kazivanja o vjerovjesnicima, koja su u trinaest godina dugom mekkanskom periodu objave imala praktičnu a ne samo informativnu svrhu – na tragovima vjerovjesničkih strategija i odnosa sa svojim narodima, suptilno nagovijestiti i pripremiti mekanske muslimane da u ključnom trenutku budu spremni iseliti se iz Mekke.

Pred svaki ramazan možemo čuti fraze poput „još jedna prilika“ ili „najbolji dani u godini“. Često otvaramo nove planere, pravimo rasporede, ciljeve učenja, planove praćenja sadržaja na putu duhovnog rasta. Naši planovi izgledaju obećavajuće, ali nas stvarnost često podsjeti koliko smo slabi: dan ipak prođe brže nego što smo planirali, energija opadne, a duga lista ostane nedovršena. Slika je to ramazana koji je ispunjen planovima, ali ne nužno i prisutnošću i internalizacijom. Možda je upravo tu potrebno zastati i motriti poruke kur’anske mudrosti.

Kur’an izrazito frekventno govori o sadašnjim i budućim događajima koristeći glagole u prošlom vremenu, što jeste gramatičko-retoričko sredstvo u službi jačanja potpune poruke. Ono što jeste ili što tek dolazi opisano je u Kur'anu kao da se već dogodilo. Budućnost se u svijesti vjernika tako pretvara u sadašnjost. Pogledajmo samo značenjsko bogatstvo ajeta o uspjehu vjernika: Qad efleha-l-mu'minun, u kojem je glagol upotrijebljen u prošlom vremenu.

Prijevodi Kur'ana kreću se od smještanja u budućnost (Uspjet će vjernici, Korkut), preko onih koji to smještaju u sadašnjost (Uspjeli su vjernici, Mehanović) što se razumijeva i kao internalizirana stvarnost (O, koliko su samo prosperitetni vjernici, Abdul Haleem), pa sve do onih koji je prevode jasnom maksimom (Istinski uspjeh postižu samo vjernici, Taqi Usmani). Ovdje se otvara važna uloga jezika. U Kur’anu govor nikada nije samo opis stvarnosti, on je čin koji oblikuje svijest. Kada Allah o budućnosti ili sadašnjosti govori u formi prošlog vremena, On ne informiše samo o onome što dolazi, nego formira unutarnji doživljaj tog događaja kod slušatelja.

Ova retorička forma disciplinira naš odnos prema vremenu. Uči nas da ono što je istinski važno ne držimo samo u zoni budućih projekata, nego da ga premjestimo u sadašnjost koju živimo. Ako ovu kur’ansku logiku prenesemo na ramazan, dobijamo novu perspektivu. Planiranje i struktura jesu potrebni, jer čovjek bez strukture rasipa vrijeme u nepoznato, ali problem nastaje kada ibadet i njegovi plodovi postanu nešto što „tek treba početi“.

Savremena psihologija govori o snazi unutarnjeg govora. Nije isto kazati: „Učit ću Kur’an svaki dan“ i „Moje vrijeme s Kur’anom je neizostavni dio mog dana.“ Prva rečenica ostavlja prostor za odgađanje, druga stvara kontinuitet. Prva pripada zoni planiranja, druga zoni identiteta. Kur’anski stil nas jednostavno uči da govorimo jezikom izvjesnosti kako bismo živjeli u stanju postojanosti.

Svakako da su i klasični islamski učenjaci govorili o tome da čak i verbaliziranje nijjeta pomaže u koncentraciji, budući da izgovorena riječ okuplja rasutu pažnju. Kada čovjek svjesno izgovori svoju namjeru, on smisleno strukturira i svoje buduće vrijeme. Sve spomenuto mijenja i naš odnos prema uspjehu. Kada ibadet doživljavamo kao projekat, svaki prekid izgledat će kao neuspjeh. Kada ga pak doživljavamo kao identitet, svaki povratak postaje nastavak, a ne novi početak. Ramazan tada prestaje biti samo mjesec u kojem pokušavamo promijeniti život i postaje mjesec u kojem živimo ono što smo već odlučili biti.

Oznake
« Bosanska mukabela: Sedmi džuz Bosanska mukabela: Osmi džuz »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine