digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Bosanska mukabela: Sedmi džuz

Autor: Rifet Šahinović Februar 25, 2026 0
  • Historija se ovdje ne navodi radi zastrašivanja, nego kao opomena da materijalna snaga ne garantuje moralni opstanak. Kada se izgubi svijest o odgovornosti, nestaje i stabilnost.
  • U cjelini, sedmi džuz Kur’ana poručuje da je čovjek stalno između dvije mogućnosti: zahvalnosti i nezahvalnosti, poniznosti i oholosti, svjesnosti i ravnodušnosti.

Sedmi džuz obuhvata završni dio sure El-Ma’ide (5:83-120) i početne ajete sure El-En‘am (6:1-110), povezujući dvije temeljne kur’anske teme: svijest o Božijim blagodatima i odgovornost čovjeka pred Gospodarom, te jasno razgraničenje između istinske vjere i praznog formalizma. U ovim ajetima naglašava se da problem čovjeka nije nedostatak dokaza, već manjak zahvalnosti, pokornosti i moralne dosljednosti.

U suri El-Ma’ida govori se o različitim stavovima ljudi prema Istini. U ajetima 5:82-85 ističe se da među sljedbenicima ranijih objava ima onih koji su bliski vjeri – ponizni, lijući suze kada čuju Istinu. Time se razbija stereotip o kolektivnoj krivici i naglašava da se ljudi vrednuju prema ličnom odnosu prema Istini, a ne prema pripadnosti grupi.

Kur’an razotkriva zabludu da se istina prepoznaje po imenima, etiketama ili pukoj pripadnosti zajednicama, naglašavajući da je njeno pravo mjerilo u iskrenosti srca, pravednosti djela i bogobojaznosti; o stvarnoj dubini vjerovanja sud može dati samo Onaj Koji stvara srca. Zato se i spominju oni kojima, pri slušanju Objave, oči zasuze jer su prepoznali Istinu (5:83) - ne kao znak slabosti ili formalne pripadnosti, nego kao izraz živog i neposrednog odnosa sa Stvoriteljem.

Poroci poput kocke, vina, gatanja (5:90 i 91) imaju moć da zarobe čovjekovu svijest i oblikuju njegov način razmišljanja, zbog čega se od njih izuzetno teško odvojiti kada postanu dio svakodnevice, pa je stalno ukazivanje na njihovu štetnost moralna i društvena nužnost. Upravo zato prevencija ima presudnu ulogu: ulaganje u odgoj, svijest i podršku pojedincu neuporedivo je jeftinije i učinkovitije od saniranja posljedica, a odgovornost za to snosi društvo. Islam pritom podsjeća da nijedan čovjek nije izgubljen dok je živ, da se od ljudi zahvaćenih porocima ne smije odustati, jer razlozi njihovog pada često nadilaze ljudsko razumijevanje, ali put povratka uvijek postoji – kroz vjeru, ličnu odluku i podršku zajednice.

U ovom džuzu (5:100) Kur’an jasno upozorava da dobro i zlo, halal i haram, lijepo i ružno nikada nisu isto, ma koliko se zlo u pojavnom svijetu činilo privlačnim i zavodljivim. Često se ono nudi kroz privid koristi, brojnosti ili društvene prihvaćenosti, ali islam podsjeća da mjerilo nije kvantitet, nego kvaliteta: zlo, čak i kada prevlada, ostaje ružno i štetno. Moralno izgrađen čovjek, oslonjen na vjeru, ne slijedi masu u zabludi, nego ima snagu razlučiti istinu od obmane i oduprijeti se svemu što narušava savjest i dostojanstvo.

Trpeza iz sure El-Ma’ide, po kojoj sura nosi ime (5:112), snažna je metafora Objave koja dolazi odozgo kao dar, rahmet i iskušenje, podsjećajući da vjera ima nebesko porijeklo, ali se mora živjeti odgovorno u svijetu. Kur’an ukazuje na stalni izazov vjernika: očuvati duhovnu budnost i zahvalnost usred materijalizma, površnosti i preobilja informacija, te razlikovati iskrenu potragu za istinom od izgovora sumnje. Božiji znakovi i darovi nisu povlastice, nego obaveza, jer istinsko svjedočenje vjere očituje se ne u riječima ili čudima, nego u zahvalnom i odgovornom životu, potvrđujući povjerenje i predanost Allahu. Havarijjuni su u duhovnoj trpezi svjedočili smirenost, uvjerenost i čvrstoću u vjeri, pokazujući da je trpeza istovremeno iskušenje i emanet (5:115).

Početak sure El-En‘am donosi snažan poziv razumu i promišljanju. Ova kur’anska sura započinje zahvalom jer je samo postojanje, započeto stvaranjem nebesa i Zemlje, čisti dar koji ne proizlazi iz čovjekove zasluge niti njegova zahtjeva. Čovjek ne može pobjeći od činjenice da mu je život darovan, bez obzira na njegova uvjerenja ili postupke, pa zahvalnost ostaje jedini razuman i pravedan odgovor. Time Kur’an usmjerava čovjeka da već na početku spoznaje prizna Stvoritelja i vlastitu ovisnost o Njegovoj milosti.

Cijeli komentar sedmog džuza pročitajte u posljednjem broju Preporoda

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine