Prvaci među poslanicima su njih pet: Nuh, Ibrahim, Musa, Iisa i Muhammed, a.s., sa njima.

Allah dž.š. nas obavještava da su vjerovjesnici, koje ćemo sada nabrojati, također i poslanici:

 

1. Hud, a.s.

Kad im brat njihov Hud reče:"Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, (Aš-Šu'ara', 124 – 125)

 

2. Salih, a.s.

Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, (Aš-Šu'ara',142 – 143)

 

3. Lut, a.s.

Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, (Aš-Šu'ara',161 – 162)

 

4. Ismail, a.s.

Spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik, (Maryam, 54)

 

5. Jusuf, a.s.

Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli:""Allah više neće poslije njega poslati poslanika!" Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, (Ġafir, 34)

 

6. Šuajb, a.s.

Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani. (Aš-Šu'ara', 177 – 178)

 

7. Iljās, a.s.

I Iljas je bio poslanik. ( As-Saffat, 123)

 

8. Junus, a.s.

I Junus je bio poslanik. (As-Saffat, 139)

 

9. Harun, a.s.

Idite k njemu i recite:" Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaze od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji pravi put slijedi! (Ta ha, 47)

 

10. Davud, a.s.

Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Ejubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - (An-Nisa', 163)

 

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one naZemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali. ( Al-Isra', 55)

 

Vjernici ne prave razliku među Allahovim poslanicima:

 

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove:"Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.! I oni govore:"Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti." (Al-Baqara, 285)

 

Reci:"Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."(Al-Baqara, 136)

 

Reci:"Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo." (Ali I mran, 84)

 

Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore:"U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav zauzmu –

oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (An-Nisa', 150-151)

 

I pored toga, čovjek ne može ne primijetiti da je Allah, dž.š., dao prednost nekim od poslanika nad onim drugim:

 

Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekim od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah htio, ne bi se međusobno oni poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, on i se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi. (All-Baqara, 253)

 

Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I doista! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašni! (Al-Ahkaf, 35)

 

On vam propisuje u vjeri isto ono što je prpisao Nuhu i ono što je objavljeno tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau:"Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!"Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se pozivu tvome odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko mu se iskreno obrati. (Aš-Šura, 13)

 

Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i odIbrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli )Al-Ahkaf, 7)

 

Pet njih su prvaci među poslanicima, oni su najodabraniji među ljudima i najbolji među najboljim stvorenjima. U riječima Allaha, dž.š., pronalazimo pokazatelje koji ukazuje na Njegovu ljubav prema svakom od njih pojedinačno, na različit način, a kako ćemo pojasniti u onome što slijedi:

 

1. Naš sejjid Nuh, a.s.

U riječima Allaha, dž.š., se kaže da je Nuh pod Njegovom pažnjom kao i da je Nuh sagradio lađu prema nadahnuću koje je dobio:

I Mi mu objavismo:"Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema našem nadahnuću, (Al-Mu'minun, 27)

 

I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, (Hud, 37)

 

2. Naš sejjid Ibrahim, a.s.

U riječima Allaha, dž. š., se kaže da su Ibrahimu dati suhufi, listovi:

Ovo, doista ima u listovima davnošnjim,

listovima Ibrahimovim i Musaovim (Al-A'la, 18 – 19)

 

I da je Ibrahima, a.s., uzeo za prijatelja:

-A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa, 125)

 

Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv (At-Tawba, 114)

 

Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan. (Hud, 75)

 

3. Naš sejjid Musa, a.s.

U riječima Allaha, dž. š., se kaže da je dao Musau, a.s., listove i ploče i Tewrat.

Ovo, doista ima u listovima davnošnjim

listovima Ibrahimovim i Musaovim (Al-A'la, 18 – 19)

 

Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim (Aln-Nedžm, 36)

 

A kad se Musa srdit i žalostan narodu svom vrati, povika:"Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste se požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?" – i ploče baci, i brata svoga za kose dohvati i poče ga vući sebi. "O sinemajkemoje," – reče Harun – "narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili." (Al-A'raf, 150)

 

i kada Musa srdžba minu. on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje. (Al-A'raf, 154)

 

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tewrat i I ndžil objavio je (Ali Imran, 3)

 

i Sebi ga približio:

i Sebi ga približili da čuje riječi naše, (Maryam, 52)

 

O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa. (Al-Ahzab, 69)

 

On ga je obasuo ljubavlju Svojom i učinio da raste pod okom Njegovim:

"I ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim. (Ta ha, 39)

 

I Allah, dž.š., ga je za Sebe izabrao:

i Ja sam te za Sebe izabrao. (Ta ha, 41)

 

Zog toga je Musa, a.s., po svojoj ulozi među "prvim vjernicima":

ja sam vjernik prvi! (Al-A'raf, 143)

 

Kako smo ranije vidjeli Allah, dž.š., je bio sa Musaom i Harunom, neka je mir s njima, ali s Musa, a.s., na poseban način:

     "Neće!"-reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati. (Aš-Šuara, 15)

 

"Neće!"-reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Aš-Šuara, 62)

 

4. Naš sejjid Isaa, a.s.

 

U riječima Allaha, dž.š., se kaže da je Isau dat Indžil:

I poučiću ga pismu i mudrosti, i Tewratu i Indžilu, ( Ali Imran, 48)

 

Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takođe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali. (Al-Maida, 46)

 

Kad Allah rekne:"O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj; kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tewratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali:"Ovo nije ništa drugo do prava vrdžbina!" (Al-Maida, 110)

 

Zatim smo poslije njih, jednog za drugim naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. (Al-Hadid, 27)

 

i da je Isa,a.s., učinio primjerom sinovima Israilovim:

On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, - (Az-Zuhruf, 59)

 

i, također, da je dao Isau, a.s., ajete od Njega, kao što je dao nekim od poslanika i vjerovjesnika prije njega:

i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg. – zato se Allaha bojte i mene slušajte-, (Ali Imran, 50)

 

Međutim, iako je dao nekim od poslanika ajet ili ajete, znak ili znakove, učinio je i samog Isaa ajetom, znakom – i njega i njegovu majku.

"A i u onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo. (Al-Anbiya', 91)

 

"To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao:"To je Meni lako", i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!" (Maryam, 21)

 

U riječima Uzvišenim se, također, napominje da je Isa a.s. Mesih, Riječ Allahova i Duh od Njega:

Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega;((Nisa', 171)

 

I da će biti viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih (on je jedini među ljudima koji je nazvan "Allahu bliskim" u Kur'an Kerimu:

A kad meleki rekoše:"O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; (Al-Imran, 45)

 

I da su on i njegova majka zaštićeni od prokletog šejtana:

poslije ona, kada je rodila, reče:" Gospodaru moj, rodila sam žensko", - a Allah dobro zna šta je rodila -, " a žensko nije kao muško: nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana."

 

I Gospodar njezin je lijepo primi i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerija. kad god bi joj Zekerija u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, o Merjema?" – on bi upitao, a ona bi odgovorila:" Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke."

 

Tu Zekerija zamoli Gospodara svoga:"Gospodaru moj," – reče – "podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!"

 

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše:" Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih." (Ali 'Imran, 36 – 39)

 

 

I da je Allah dž.š. Isaa uzdigao Sebi:

već ga je Allah uzdigao Sebi, - A Allah je silan i mudar. (An-Nisa', 158)

 

I, možda, nalazimo u sljedećem ajetu išaret da je Isau, a.s., data prednost nad poslanicima prije njega:

Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. A nekim od njih je Allah govorio, a neke je za više stepene izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. (Al-Baqara, 253)

 

5. Naš sejjid Muhammed, a.s.

 

A Muhammedu, a.s., Allah, dž.š., je objavio Kur'an veličanstveni:

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo,- (Al-Hidžr, 87)

 

I on je posljednji vjerovjesnik i poslanik:

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna. (Al-Ahzab, 40)

(Vidi i: Al-An'am, 19; Jusuf, 3; Ta ha. 2 i 114; Al-Qasas, 85; Al-Insan, 25)

 

Riječ koja se ovdje koristi za posljednji na arapskom "al-hatim" - dakle, posljednji u značenju "vrh", jer sejjiduna Muhammed, a.s., je , također, i prvi među onima koji se pokoravaju, prvi musliman i prvi među onima koji se klanjaju:

...prvi među onima koji se pokoravaju (Al-An'am, 14)

 

...prvi musliman (Az-Zumer, 12)

 

...prvi koji se klanja (Az-Zuhruf, 81)

 

Ova prednost, sveukupna, predstavlja dokaz Allahove ljubavi prema Muhammedu, a.s. Pa ako je Allah, dž. š., rekao za Musa, a.s. "... i da rasteš pod okom Mojim..." (Ta ha, 39), za Nuha, a.s. " ...I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću..." (Hud, 37), za Muhammeda a.s. je rekao: "...Mi tebe i vidimo i štitimo...."(At-Tur, 48), i to bez ograničenja.

 

Tome je dodao poseban blagoslov od Allaha, dž.š., i njegovih meleka Muhammedu, a.s.:

Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav. ( Al-Ahzab, 56)

 

Allah, dž.š., je bio sa njim i njegovim drugom ( ranije smo obradili izraz "sa Allahom") se odnosi na njega kada je bio u pećini Tur:

Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!" pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. allah je silan i mudar. (At-Tawba, 40)

 

I uzdigao spomen na njega:

i spomen na tebe visoko uzdigli! (Al-Inširah,4)

 

Allah, dž.š., mu je dao prednost i objavio mu Knjigu i mudrost i novo znanje:

Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, - neki pojedinci njihovi su bili naimili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili, Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi! (An-Nisa', 113)

 

I opisao ga kao plemenitog:

Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku. (Al-Haqqa, 40)

 

I pohvalio njegovu ćud:

jer ti si, zaista, najljepše ćudi (Al-Qalam, 4)

 

I uzdigao ga do tog stepena da je rekao da bude kao svjetiljka koja sija:

O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,

da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. (Al-Ahzab, 45 – 46)

 

 

On je svjetlost jasna:

O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. ( Al-Ma'ida, 15)

 

Allah, dž.š., je dao da on bude "divan uzor" za one koji se obraćaju Allahu dž.š. (obraćanje Allahu dž.š. ima značenje ljubavi):

 

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. ( Al-Ahzab, 21)

 

Allah, dž.š., je i Ibrahima, a.s., naveo kao "divan uzor" u Kur'anu, ne samo Muhammeda, a.s., – s tim da je izraz "divan uzor" rekao za Ibrahima i njegove sljedbenike zajedno, dok je za Muhammeda, a.s., u jednini rekao da je divan uzor:

Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli:" Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali", - ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome:"Ja ću se moliti da ti se oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti." – Gospodaru naš, u tebe se uzdam i Tebi se obraćam i Tebi ćemo se vratiti. ( Al-Mumtahane, 4)

 

Allah, dž.š., je dao posebnost Muhammedu, a.s., rekavši za njega da je

"Poslanik koji Allahove ajete jasno kazuje":

Allah je za njih neizdržljivu patnju propremio, zato se bojte Allaha, o vi koj iste razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je već poslao slavu. Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje, da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine. A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro djel očinio – uvešće u džennetske bašće, kroz koje će rijeke teći, i vječno i zauvjek će u njima ostati, divnu će mu opskrbu Allah davati. ( At-Talaq, 10-11)

 

Ragib al-Isfahani je ova dva ajeta protumačio na sljedeći način:

"Riječi uzvišenog " Allah vam je već poslao slavu. Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje, - "poslao je slavu" u smislu "poslao je Muhammeda, a.s.", kao što je Isaa,a.s., opisao sa Riječju, kojom je objavio vjeru u starim knjigama. Na taj način "poslanik" koristi za Muhammeda, a.s., s tim da je riječ "poslanik" posebno uzdignuta riječju "slava" kao da je rečeno: Allah vam je već poslao knjigu (slavu )- Poslanika koji vam Allahove ajete jasno kazuje..."

 

I uz to ko se zakleo na vjernost Muhammedu, a.s., zakleo se na vjernost Allahu, dž.š., , a ko je svoju ruku stavio u njegovu ruku, Allahova ruka je iznad ruku njihovih:

Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu – Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu. ( Al-Fath, 10)

 

Zato jer je Allahov poslanik milost svjetovima:

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Al-Anbiya', 107)

 

I na kraju Allah, dž.š., jasno pokazuje Svoju ljubav prema Svom poslaniku Muhammedu a.s. u sljedećim ajetima, što smo i ranije navodili:

Reci:" Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je. (Ali 'Imran, 31)

 

Iz ovog ajeta razumijevamo da je Muhammed, a.s., Allahov miljenik, on je jedini koji je izričito opisan na ovaj način. Ovo tumačenje potvrđuje poznati hadis:

 Ja sam Allahov miljenik, ne hvalim se.

Allah, dž.š., je pretpostavio poslanike i vjerovjesnike svim svjetovima, pretpostavio je poslanike vjerovjesnicima, pretpostavio je prvake među poslanicima po svojoj posebnoj ljubavi nad ostalim poslanicima, a sejjidena Muhammeda učinio Svojim miljenikom.

 

Poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala