1. Hadždž je obaveza jednom u životu. Sve ostale glavne islamske dužnosti su na razini svakodnevnih ili svakogodišnjih obaveza.
2. Hadždž je jedini ibadet (među pet glavnih islamskih dužnosti) koji je uvjetovan mjestom i vremenom. Kelime-i šehadet nije uvjetovan ni mjestom ni vremenom. Namaz, post i zekat su vremenski, ali ne i prostorno, determinirane obaveze; dok je hadždž vezan i za jedno i za drugo.
3. Hadždž je jedini ibadet u kojem smo svestrano angažirani. Uključuje našu dušu, naše tijelo i naš imetak. Tako, naprimjer, namaz možemo označiti kao duhovno-tjelesni ibadet; post, isto tako. Za zekat je važna ta duhovna komponenta i naravno imovina, dakle – zekat je duhovno-materijalni ibadet. Hadždž objedinjuje sve to. Hadždž je, posmatrano ovim parametrima: duhovno-tjelesno-materijalni ibadet.
4. Hadždž je kruna ibadeta ili najveličanstvenije duhovno iskustvo.

Hadždž – najveličanstvenije duhovno iskustvo

U svim našim udžbenicima i priručnicima, po redoslijedu, hadždž se nalazi na petom mjestu. Zbog čega – ne znamo, po svemu sudeći, nije bilo važno. Muhammed, a.s., u jednom svom hadisu kaže: „Islam je utemeljen (sastoji se) na petero: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i da sam ja (tj. Muhammed, a.s.,) Allahov Poslanik, obavljanju namaza, dijeljenju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.“ (Buhari I/8) U ovom Poslanikovom hadisu hadždž je, po redoslijedu, na četvrtom mjestu, što znači, da se domaći autori nisu rukovodili Poslanikovim numeričkim pozicioniranjem hadždža, kada su u domaćoj literaturi hadždž svrstavali na petu poziciju.

Šta je onda razlog tome? Ovo pitanje svakako nije previše važno, ali možda ono ima veze sa naslovom ove teme. Da li je hadždž na petom (posljednjem) mjestu zbog toga što je on obaveza samo jednom u životu jednog muslimana i muslimanke, dok su ostale dužnosti svakodnevne ili svakogodišnje. Da li je on na ovoj numeričkoj poziciji zbog toga što muslimani ovu dužnost, u odnosu na sve ostale, uglavnom, posljednju izvršavaju. Bosanski muslimani, a i muslimani uopće, od malih nogu počinju klanjati i postiti, zekat dolazi na red u godinama njihovog vlastitog stjecanja imovine i osamostaljivanja; a hadždž, nekako uvijek na kraju. U nekim slučajevima i u dubokoj starosti. No, možda je pravi odgovor u nečemu trećem. Možda je hadždž na posljednjem mjestu zbog toga što je u svijesti našeg čovjeka, uleme, hadždž vrhunac ibadeta, kruna ibadeta, najveličanstvenije duhovno iskustvo. Možda se sa ovim želi ukazati na posebnu vrijednost hadždža kao ibadeta koji integrira većinu drugih ibadeta u sebi, koji zaokružuje, upotpunjava, u tom vanjskom, formalnom smislu naše ibadete.

Bilo kako bilo, osnovano je tvrditi da je hadždž krunski ibadet ili najveličanstvenije duhovno iskustvo jednog muslimana. Kada ovo kažemo, mislimo, prije svega, da hadždž sam po sebi to jest, da hadždž svakom daje, pruža šansu da ga na takav način doživi; no, individualna je stvar, kako će svako od nas hadždž doživjeti i osjetiti. Šta će od tih silnih hadždžskih ljepota prepoznati, kojom će se sve hadždžskom nurli odjećom zaodjenuti. Uostalom, ovo sve važi i za druge ibadete u islamu. Svaki čovjek je zaseban duhovni svijet, duhovni univerzum; svaki musliman i muslimanka, na vlastiti, autentičan način proživljava svaki ibadet: namaz, post, zekat, zikrullah itd.

Ali mi govorimo o hadždžu. Šta nam sve to hadždž nudi? Zbog čega je on kruna ibadeta, najveličanstvenije duhovno iskustvo? Hadždž je vanredni duhovni ugođaj, duhovni katalizator za naše duše zbog toga što u sebi integrira , objedinjuje nekoliko duhovnih silnica koje su specifikum samo za ovaj ibadet.

1. Sama njegova vrijednost. Poslanik, a.s., u jednom hadisu kaže: „Ko obavi hadždž u ime Allaha, a da pri tom, ne napravi nikakve propuste (ko se istinski preda Bogu izvršavajući ovaj obred), vratiće se kući čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“ (Buhari I/1521)
2. Hadždž objedinjuje veličinu ibadeta i časnu poziciju mjesta (u neku ruku mogli bismo kazati: svetost mjesta). Hadždž se obavlja isključivo u Mekki i njezinoj okolini. Hadžije, naravno, u toku ovog časnog putovanja posjete i Medinu i tako uz posjetu Kabi posjete i drugi najčasniji hram (Poslanikovu džamiju) za muslimane na svijetu. A boraviti bilo gdje na svijetu, u bilo kojoj džamiji, duhovnoj odaji, i boraviti u Poslanikovoj džamiji, Revdi, Mesdžidu-l-haramu, gledajući u svijetlo lice Kabe, neuporediva je radost, zadovoljstvo i smiraj.
3. Hadždž, po svojoj strukturi, integrira u sebi i neke obavezne, odnosno poželjne ibadete. Poznato je da hadždž ne traje nekoliko trenutaka, čak ni nekoliko sati. Hadždž je obred kojeg obavljamo nekoliko dana. Za to vrijeme, mi, razumije se, klanjamo namaz, poželjno je da što više učimo Kur'an, dove, da smo što više u zikrullahu. A klanjati namaz, učiti Kur'an, dove, zikr obavljati, bilo gdje na svijetu, i u Poslanikovoj džamiji, Revdi, pored Bejtullaha, neuporediv je duhovni ugođaj i iskustvo.

Kada sve ovo imamo na umu, onda nemamo dileme da hadždž poimamo i doživljavamo kao krunski ibadet, najveličanstvenije duhovno iskustvo, duhovnu lijehu za uzgoj najljepših, najkorisnijih duhovnih stabala i plodova.

I ovdje nije kraj. Kraja, kao i da nema. Jer hadždž nudi i više. Šta se to još krije u njegovim prebogatim riznicama? Mnogo toga. Izdvajamo samo dio.

Gdje se to snažnije i iskrenije može pojaviti osjećaj i potreba za istinskom teobom? Gdje se može donijeti čvršća odluka da se više grijesima nećemo vratiti? Gdje je to mjesto, ako ne ono kojim je naš Poslanik hodio, na kojem ćemo ostvariti uspon/pomak na dva suštinska plana našeg ukupnog iskustva vjere: vertikalnom i horizontalnom. Šta oni znače? To je naprosto naša svakodnevna, neprekidna težnja da sa svakim činom ibadeta, svakom vrstom ibadeta, u odnosu na dragog Boga budemo bliži, a prema ljudima bolji.