Kada nam pretpostavljeni, koji je samo čovjek kao i mi, nešto naredi, mi se trudimo da to izvršimo da bismo stekli njegovu naklonost. A šta je sa naredbom našeg Stvoritelja?! Zar se ne stidimo što naredbe našeg Stvoritelja zanemarujemo? Sve nam je važnije i preče od Njegovih naredbi.

Zamislite da nas neki kralj ili predsjednik pozove na gozbu a još nam obeća i bogate darove, da li bi iko od nas zanemario taj poziv? Svi se ponose pozivom predsjednika Amerike kada ih pozove na doručak u Bijelu kuću, a šta je sa pozivom našeg Stvoritelja?! Sedamdeset puta nas u Kur’anu poziva da namaz klanjamo pet puta dnevno, ali se većina ne odaziva. Subhanallah!

A svima nam je poznat hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s. kaže: "Namaz je stup vjere. Ko ga napusti, bez sumnje srušio je vjeru." Kada su našeg Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, upitali: "Koje je Allahu najdraže djelo?"- rekao je: "Namaz u njegovom vaktu/vremenu." (Buhari) Subhanallah!

Za pet dnevnih namaza ti je potrebno oko sahat vremena. Pa zar nisi u stanju posvetiti svome Stvoritelju samo jedan od dvadeset i četiri sahata, koliko ti je On podario u svakome danu?! Baš smo nemarni i nezahvalni.

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Namaz je vjernikov mi'radž." A mi’radž  je Poslanikovo putovanje do mjesta do kojeg nije nikada došao ni jedan melek, pa čak ni Džibril. Kakva čast! Kad god, dakle, obaviš namaz, ti si učinio mi’radž! Koja blagodat! Svaka tvoja sedžda je tvoja Sidretul-Munteha. To je vrhunac ibadeta.

Namazom iskazujemo i najveću zahvalnost Allahu, dž. š., za nebrojene nimete kojima nas je Uzvišeni Stvoritelj počastio. A blagodati našeg Gospodara nikada ne možemo izbrojati, niti ih pojmiti. Kada nas neki organ zaboli, tek tada razumijemo vrijednost zdravlja i odeređenog organa. Sjetite se onoga cara koji je nudio svoje carstvo da se oslobodi mokraće. Allahu ekber! Carstvo ne vrijedi ni kolik’ jedno normalno mokrenje.

A šta misliš koliko ti vrijede ruke, noge, oči, uši, nos, pluća, srce, mozak, čulo okusa, mirisa, sluha, osjećaja, i da više ne nabrajamo?! O tome čak i ne razmišljamo. Allahu ekber! Evo sjajnog primjera koliko vrijedi samo jedna noga. Naime, sedmogodišnjem dječaku, koji je na izlazu iz metroa izgubio nogu na pokretnim stepenicama, odlukom američkog suda na ime odštete isplaćeno je 53 miliona dolara. To je oko 94 miliona KM. Većina građana BiH bi bila zadovoljna da ima mjesečnu platu 1.000 KM. Da bi zaradio 94 miliona KM, trebalo bi raditi 94.000 mjeseci ili 7.833 godine. Allahu ekber! Eto sud u SAD je procijenio da toliko vrijedi samo jedna noga. La ilahe illellah!

Baš smo nezahvalni! Oprosti nam, o Allahu, i učini nas od onih koji će klanjati svih pet dnevnih namaza sve do smrti. Zar je moguće da sve ovo znaš i još nećeš redovno da klanjaš?!

Poznat ti je i hadis u kojem naš voljeni Poslanik kaže: "Prvo za šta će rob biti pitan, jeste namaz.” To odlično shvataju oni koji se vrate u okrilje islama. Oni doista vjeruju i izvršavaju naredbe svoga Stvoritelja, pa namaze nipošto ne propuštaju. Oni plaču od sreće što ih je Allah, dž. š., počastio islamom i namazom i u namazu nalaze radost i relaksaciju, a ne opterećenje, kao mnogi među nama. Iman/vjera je u srcu i ne može se vidjeti, ali se manifestuje preko namaza. Namaz je potvrda imana. Gdje nema namaza, iman je vrlo slab ili ga i nema.

Neka Njemica se udala za muslimana, naučila o islamu i počela klanjati, a muž joj niti klanja, niti se Bogu moli, pa mu kaže: "Kakav si ti to musliman? Uopće ne vidim da obavljaš namaz. Niti ideš u džamiju, niti u crkvu! Jesi li ti nevjernik, šta si?" Subhanallah, umjesto da budemo lijep primjer drugima, od onih koji prihvataju islam učimo. I još da hoćemo prihvatiti lekciju. Pa, otrijeznimo se, jer vrijeme teče u nepovrat a smrt je sve bliža.

Pokajmo se i počnimo klanjati svih pet dnevnih namaza i nastojmo ih obaviti u džematu i kad god je moguće u džamiji. Jer ono što je srce za naše tijelo, to je džamija za našu zajednicu. Džamija je nukleus džemata. Ona je izvor pravog života. Tu se stječe sreća vječnog života.

Poslanik, s.a.v.s., je klanjao sve farz-namaze u džematu i džamiji, kao i plemeniti ashabi, r. a. Iz džemata su izostajali samo bolesni i munafici. Odsutne je bilo lahko izbrojati, jer ih je bilo vrlo malo, a danas je odsutne teško izbrojati, jer su većina. A u nekim džamijama, koje su komforne i moderno opremljene, sami imami klanjaju!! Eto, neka se čuje ezan! Allah, Allah!

Kao i namaz, i džemat, u užem i širem smislu, je obligatna dužnost svakog muslimana. Evo nekih razloga zašto trebamo stalno naglašavati važnost namaza u džematu, posebno u džamiji:

1. Zato što je klanjanje namaza u džamiji pokoravanje Allahovoj, dželle šanuhu, naredbi. Uzvišeni Allah kaže: “Namaz obavljajte, i zekat dajite, i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte!” (El-Bekare, 43)

2. Zato što klanjajući namaze u džamiji slijedimo našeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a to je garancija da će nas Allah voljeti. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ti reci: ‘Ako vi Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti!’” (Ali ‘Imran, 31) 

3. Zato što je namaz u džematu puno vredniji od pojedinačnog namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Namaz obavljen u džematu je vredniji za 27 stepeni od pojedinačno obavljenog namaza.” (Buhari) Kad bi propušteni namaz klanjali individualno 27 puta, opet taj namaz ne bi bio na stupnju namaza obavljenog u džematu!

4. Zato što za svaki odlazak u džamiju Allah, dž. š., nam pripremi posebno mjesto u Džennetu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada god vjernik pođe u džamiju, Allah mu za taj odlazak pripremi novo mjesto u Džennetu.” (Buhari)

5. Zato što se Allah Milostivi raduje našem namazu u džamiji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada neko od vas upotpuni abdest, a zatim ode u džamiju radi namaza, Allah se obraduje njegovom dolasku, kao što se bližnji obraduje pojavi odsutnog.” (Ibn Madže)

6. Zato što i samo koračanje do džamije ima veliku važnost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko god krene u džamiju radi namaza, jednim učinjenim korakom briše mu se jedno loše djelo, a drugim mu se piše jedno dobro djelo, kako u odlasku tako i u povratku.” (Ahmed)

7. Zato što Poslanik, s.a.v.s., ni slijepcu nije dozvolio da izostaje iz džemata. Prenosi se: “Neki slijepac je tražio od Poslanika dozvolu za nedolaženje u džemat. Rekao je da nema vodiča i spomenuo je još neka opravdanja. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: ‘Čuješ li ezan?’ On odgovori: ‘Da.’ Poslanik mu reče: ‘Odazovi se pozivu!’” Allahu ekber! Sve navedeno je dovoljna opomena, a Allah, dž. š., kaže: “I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!” (Et-Tur, 55)

Pa, odazovimo se Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Počnimo klanjati pet dnevnih namaza. Pozovimo svoje supruge, djecu, roditelje, unučad, prijatelje i poznanike u džemat. Dođimo u džemat prije nego nas donesu pred džamiju na tabutu da nam klanjaju dženaze-namaz. Hvala Ti, Uzvišeni Allahu, što si nas počastio islamom, tom najvećom blagodati, kao i drugim nebrojenim blagodatima. Hvala Ti što si nam omilio namaz i učinio ga radosti naših srca. Hvala Ti, o Allahu, što si nam srca vezao za džamiju i džemat.

Neka naše sve misli, i svi otkucaji srca, i svi udisaji i izdisaji, i svi pogledi naši, i sva djela naša budu protkani zahvalnošću Tebi za sve što si nam podario na dunjaluku. Molimo Te da ukabuliš našu hutbu, da nagradiš sve koji su je slušali, čitali i drugima prenosili. Učini naš namaz svjetlom u kaburu i ključem Dženneta. Tebe, o Allahu, i Tvoga Poslanika, s.a.v.s., volimo, volimo i sve njegove sljedbenike, volimo i sve čestite ljude i sva bića koja si Ti stvorio. Vrata Tvoje milosti su uvijek otvorena za svakoga ko hoće da se odazove. Uvedi nas, o Gospodaru svjetova, u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.