Što možemo tumačiti na dva načina:

1. Kurejšije treba da vole Allahovog poslanika samim tim što im je određeno da su njegova rodbina,
2. Obaveza je vjernika da voli onoga ko je u rodbinskim vezama sa Poslanikom, a.s..

 

Ibn Kesir je rekao: „ Rijeći Uzvišenog : Reci:“ Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske.“ Tj. : Reci Muhammede ovim mušricima, nevjernicima Kurejšija:  Ja od vas za ovu obznanu i ovaj savjet vama ne tražim da mi date išta osim što je na vama - da prestanete da me ometate i da dozvolite da dostavljam objavu svoga Gospodara. Ako mi u tome nećete pomoći, nemojte me bar ometati, zbog toga što smo rodbinski povezani...

Ovim se ne negira preporuka prema porodici Poslanika,a.s.,:  naredba da im se čini dobročinstvo, da se poštuju i da im se odaju počasti. Oni su, uistinu, čisto potomstvo najčasnije kuće koja se na Zemlji pojavila: slavom, ljepotom i porijeklom, a naročito kada ta porodica živi istinskim Vjerovjesnikovim Sunnetom - jasnim i veličanstvenim, kao što su bili Abbas i njegovi sinovi, zatim Ali i njegovo potomstvo,  neka je Allah sa njima svima zadovoljan. Potvrđeno je u dva sahih hadisa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u svojoj hudbi u Gadir Humu:  - Uistinu vam ostavljam dvije dragocjenosti: Allahovu Knjigu i moju porodicu. Ovo dvoje se neće razdvojiti jedno od drugog sve dok me ne sretnu kod izvora Havd."[1] “

Al-Kurtubi je rekao, nakon što je podsjetio na ono šta je rekao Ibn Kesir o rodbini Poslanika, a.s.: „Rodbina je  blisko srodstvo Poslanika, a.s., tj, „ne tražim od vas nikakvu drugu nagradu, osim da volite moju rodbinu i moju porodicu“.  Naredio je, također, uvažavanje rodbine . Ovo prenose Ali bin Husejn, Omer bin Šuajb i As-Sadi.[2]

Al- Fahr ar- Razi je rekao:  „Suština je u tome da ovaj ajet ukazuje na obaveznost ljubavi prema porodici Poslanika, a.s., i njegovim ashabima.[3]

 

Ko je, ustvari, rodbina[4]  Poslanika, a.s.?Za nju u Kur'an Kerimu imamo stepene, kako slijedi:

1. Prvaci porodice Poslanika, a.s., - Ali, Fatima, Hasan i Husejn;
2. Porodica Ehlu- bejt, uključujući i njegove žene;
3. Najbliži ashabi Poslanika, a.s., (među kojima su Zejd i Ebu Bekr)
4. Ashabi koji su dosegli stupanj da su „sa Poslanikom“
5. Muhadžiri i ansarije
6. Kurejšije u općem smislu
7. Arapi u općem smislu
8. Svi vjernici

 

1. Prvaci porodice Poslanika, a.s., - Ali, Fatima, Hasan i Husejn, svi oni zajedno.

Kako stoji u  riječima Allaha,dž.š.:

A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci:“ Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doćićemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!“ ( Ᾱli 'Imrān, 61)

 

Prvaci porodice Poslanika, a.s., su prirodno i porodica Ehlu-l- bejt Poslanika, a.s., -  Ehlu-l-bejt u prvom stepenu.

Prenosi se od sejjide Aiše, majke muslimana, r.a,:„Jednog jutra, Poslanik, s.a.v.s,  je  izašao  a na sebi je imao vuneni ogrtač prošaran crnim vlasima. Nakon toga je došao Hasan, r.a., pa ga je ogrnuo tim ogrtačem. Onda je došao Husejn, r.a, pa je i njega ogrnuo. Zatim je došla Fatima, r.a., pa je i nju ogrnuo. Došao je  i Alija, r.a., pa je i njega ogrnuo, i onda je rekao: - Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejt, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.

Riječi su Allaha, dž.š.:

Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. ( Al-Aḥzāb, 33)

 

Omer ibn Ebi Seleme prenosi: „Ovaj ajet: Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. ( Al-Aḥzāb, 33) Poslaniku je objavljen u kući Ummu Seleme. Tada je Poslanik pozvao Fatimu, Hasana i Husejna i zaogrnuo ih svojim ogrtačem. Alija je bio iza njega pa je i njega zagrnuo. Zatim je rekao: - Allahu moj, ovo je moj Ehlu-l-bejt pa odstrani grijeh od njih i očisti ih. Ummu Seleme je pitala: – Jesam li ja sa njima Allahov  poslaniče? A on je rekao: – Ti si na svom mjestu, ti si ka dobru.“ [5]

 

Riječi Allaha, dž.š., koje se odnose na prava sejjide Fatime (Fatimetu – z –Zehra), r.a., su:

Mi smo ti, uistinu, mnogo dobra dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati. ( Al-Kawṯar, 1- 3)

 

Al- Fahr ar- Razi je rekao: „Neki su rekli da kevser predstavlja njegovu djecu. Naime, ova sura je, zaista, objavljena kao odgovor onima koji su govorili da iza njega neće ostati muški potomci, - dakle, znači da je Uzvišeni njemu dao potomke koji će ostajati iako će vrijeme  proticati.

Pogledaj samo koliko je ubijeno od porodice Ehlu-l-bejta posliije, a svijet je, opet, pun onih koji su došli upravo od njih, a od porodice Beni Ummejja nije ostao na dunjaluku iko vrijedan pomena – a onda pogledaj koliko njih su bili velikani među ulemom, poput Al-Bakira, As-Sadiqa, Al Kazima, Ar-Ridae, Nefis Zekijje i sličnih njima. [6]

 

O pravu našeg sejjida Alija, Allah ga uzvisio, u riječima Allaha dž.š. stoji:

Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.

Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti. (Al-Mā'ida, 55 – 56)

Al-Fahr  ar-Razi: „Prvo pitanje: U riječima Uzvišenog: „wellezīne āmenū“ ( koji vjeruju – vjernici iz gore navedenog ajeta) imamo dva tumačenja:

1. Misli se na sve vjernike,
2. Misli se na određenu osobu, o čemu neki fakihi kažu: Prenosi Akrama da je ovaj ajet objavljen o Ebu Bekru. Drugi kažu: Prenosi Ata'a od Ibn Abbasa da je ajet o Aliju ibn Talibu.

Od Abdullaha ibn Seleme se prenosi: „Tek što je ovaj ajet objavljen rekao sam: Poslaniče vidio sam Alija kako u rukuu daje  svoj prsten onome ko je u potrebi dok smo mi gledali“.

Prenosi Ebu Zerr: „Klanjao sam sa Poslanikom, a.s., podne namaz u džamiji kad se pojavio prosjak i tražio da mu se šta da.  Niko mu nije dao ništa pa je prosjak podigao ruke prema nebu i rekao: Allahu moj svjedočim da sam prosio u Poslanikovoj džamiji i niko mi nije dao ništa, dok je Ali bio na rukuu i pokazao malim prstom desne ruke na kome je bio prsten, pa je prosjak uzeo prsten dok je Poslanik, a.s., gledao.“[7] 

 

Prenosi Ebu at-Tufejl kako je Poslanik, a.s., rekao:

• Kome sam ja najbliži i ovaj mu je najbliži – znači Alija – Allahu moj budi prijatelj onome kome je on prijatelj a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj.

Sa'a bin Ebu Waqas prenosi da je Poslanik, a.s., rekao Aliju:

• O Alija, da li si zadovoljan da ti meni budeš ono što je Harun bio Musau, s, jedino što poslije mene nema poslanika? [8]

Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim. (Al- Baqara, 207)

Al-Fahr ar- Razi prenosi: „O uzroku objave ovog ajeta ima više predaja....Jedna kaže da je objava došla dok je Ali bio u Poslanikovoj postelji u noći kada je on otišao u pećinu. [9]

 

O Hasanu i Husejnu Poslanik, a.s., je rekao:

Hasan i Husejn su prvaci među džennetskim mladićima

Hasan i Husejn, neka je Allah sa njima zadovoljan, se smatraju „sinovima“ Allahovog poslanika, a.s., u gore pomenutom ajetu Ali Imrān, 61, što se ne kosi sa riječima Allaha, dž.š.: Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna. (Al-Aḥzāb, 40), jer Hasan i Husejn tada nisu bili odrasli ljudi.

 

1. A ako govorimo o Ehlu-l-bejt Poslanika, a.s., uključujući tu i njegove žene, Allah, dž.š., ih je počastio pominjući ih u Knjizi Svojoj. Riječi su Allaha. dž.š.:

Naredi čeljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak. ( Tā hā, 132)

A kada si ti poranio i čeljad svoju ostavio da vjernicima odrediš mjesto pred borbu, - a Allah sve čuje i zna,- (Ᾱli 'Imrān, 121)

 

U riječima Allaha, dž.š., se vidi da Allah želi da od porodice Poslanikove grijehe odstrani:

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova , grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Al-Ᾱḥzāb, 33)

 

Zejd bin Erkama, r.a., prenosi: „Poslanik, s.a.v.a., je rekao: - Zaista, ostavljam vam dvije stvari i dok god ih se držite nećete zalutati. Jedna je veća od druge: Allahovu Knjigu, koja je uže između Nebesa i Zemlje i moju porodicu, moj Ehli-bejt. Ovo dvoje se nikada neće razdvojiti, dok se ne sretnemo kod izvora. Zato, dobro gledajte kako ćete se poslije mene ponašati prema ovim dvjema stvarima.[10]

Prenosi Ebu Džuhejfa: „Pitao sam Alija: - Da  li kod  tebe postoji knjiga? On reče: - Ne, osim Kur'ana  ili  razumijevanja kojim Uzvišeni Allah daruje muslimana ili onoga što je zapisano u sahifi. Pitao sam: - Šta  se  nalazi  u  toj  sahifi?  On  Reče: - Propisi  o  otkupu, oslobađanju zarobljenika, te da musliman ne može biti ubijen u odmazdi zbog nevjernika.“[11] (Propisi o otkupu: financijska nadoknada zakonski određena za ubistvo ili ranjavanje).

Ebu Bekr Siddik je rekao: "Cijenite Muhammeda, s.a.v.s., cijeneći njegovu porodicu Ehlu-l-bejt." [12]

 

Jedan dio uleme kaže da poslanikove žene ne ulaze u porodicu Ehlu-l-bejta, ali Kur'an potvrđuje da one jesu Ehlu-l-bejt. Riječi su Allaha, dž.š., o ženi Ibrahima, a.s.:

„Zar se čudiš Allahovoj moći?“ – rekoše oni -, „Allahova milost i blagoslovi Njegovi su sa vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!“ (Hūd, 73)

 

 U svakom slučaju, Allah, dž.š., je dao posebnost ženama Allahovog poslanika, time što ih je učinio majkama vjernika. Riječi su Allaha, dž.š.:

Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše. (Al-Aḥzāb, 6)

 

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije srce bolesno, i neusiljeno govorite!

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Al-Aḥzāb, 32 -33)

 

1. Najbliži ashabi Poslanika, a.s., (među kojima su Zejd i Ebu Bekr).    Zejd ibn Haris  je jedini ashabu koji se poimenice pominje u Kur'anu. Riječi Allaha, dž.š., su:

A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: “Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!“ – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba da bude. (Al-Aḥzāb, 37)

Aiša, r.a., prenosi kako su, kada je od Kurejšija najvažnija žena iz roda Mahzumija bila oteta, pitali ko će reći Allahovom poslaniku – a  ko bi se drugi usudio osim Usame bin Zejda, ljubimca Allahovog poslanika.[13]

 

U riječima Allaha, dž.š., se daje posebnost Ebu Bekru u smislu da je „sa Allahom“ i da je drug Poslanika, kako stoji u sljedećem ajetu:

Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome; „Ne brini se,  Allah je s nama!“ pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar. (At-Tawba, 40)

 

1. Ashabi koji su u kategoriji stanja koje smo u ranijem tekstu nazvali „sa Poslanikom“.

U riječima Allaha, dž.š., stoji:

Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a milosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj  izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajuči divljenje sijača, – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku. ( Al - Fatḥ, 29)

 

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio; tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.  (Ᾱli 'Imrān,110)

 

1. Muhadžiri i ensarije.

Riječi Allaha, dž.š., su:

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašće kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (At-Tawba, 100)

 

Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškim času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. (At-Tawba, 117)

 

Oni koji vjeruju i sele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu, - oni su, zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.

A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju, - i oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preći. – Allah, zaista sve zna. (Al-Anfāl,74 – 75)

 

I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, pravi vjernici -,

i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.

Oni koji poslije njih dolaze – govore:“ Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!“(Al-Ḥašr, 8-10)

 

1. Kurejšije u općem smislu. Riječi su Allaha, dž.š.:

A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Polsanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih sigurno milošću Svojom obasuti, jer allah prašta i samilostan je. (At-Tawba, 99)

 

Nećemo propustiti da ovdje napomenemo da je Kur'an objavljen na jeziku Arapa.[14]

 

1. Kategoriju stepena svih vjernika ćemo obraditi u narednom poglavlju.

 

Da zaključimo,  Kur'an obavezuje na ljubav prema porodici Ehlu-l-bejt Allahovog poslanika i njegovih srodnika, shodno stepenima koje smo naveli. Ova ljubav prema srodnicima Allahovog poslanika je obaveza svakoga ko voli Allahovog poslanika, a slijedom toga to je obaveza sviju koji vole Allaha, dž.š..

Zbog toga se blagoslov Ehlu-l-bejtu Allahovog poslanika ne odvaja od blagoslova zahvale koji upućuje musliman:

 

Prenosi Ka'ab bin Adžra kako su ashabi pitali Poslanika, a.s.: „Allahov poslaniče  kako ćemo blagosiljati vas, Ehlu-l-bejt, a Allah nas je podučio kako ćemo vam selam upućivati?  Rekao je Poslanik: „Recite, Allahumme ṣalli alā Muhammed we alā āli Muhammed, kema ṣalejte ala Ibrahīm we alā āli Ibrahīm, inneke hamīdun medžīd. Allahumme bārik alā Muhammed we alā āli Muhammed kema bārekte alā Ibrahīm we alā āli Ibrahīm inneke hamīdun medžīd.“[15]

 

Allahu blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagodatima obasuo Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, Ti si uistinu Hvaljen i Slavljen.

 

 

 Poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala

---

 

 

[1] Ibn Kesir, Tefsir Kur'an kerim, 4/142

[2] Al-Kurtubi, Al-Džami'u lil-Aḥkāmi -l-Kerīmi, 16/20

[3] Fahru -r-Razi, Mefātiḥu-l-ġayb, 13/433

[4] Treba napomenuti da „blisko srodstvo“ ( mislimo na krvnu vezu, vezu po rođenju) Poslanika, a.s., ne znači nužno „rodbinu“ njegovu ( ovdje mislimo na ono što je navedeno u suri aš-Šūra, 23, kako smo gore naveli), jer riječi su Allaha, dž.š.:

A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!“

„O Nuhu, on nije čeljade tvoje“ – rekao je On – „jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.“ ( Hūd, 45 – 46)

 

A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učiniću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!“ – „I neke moje potomke!“ – zamoli on. – „Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike“ – kaza On. ( Al-Baqara, 124)

I nijedan griješnik neće grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak. A ti ćeš opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu – onaj ko se očisti, očisti se za svoje dobro -, a Allahu se sve vraća. ( Faṭir, 18)

 

I nećemo propustiti da napomenemo da je Ebu Leheb, a on je bio amidža Poslanika, a.s., otišao u vatru zbog svog nevjerstva. Riječi su Allaha, dž.š.,:

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

Ući će on sigurno u vatru rasplamsalu,

I žena njegova koja spletkari;

O vratu njenu biće uže od ličine usukane! ( Al-Lahab, 1-5)

 

Rodbina Poslanika, a.s., je blisko srodstvo ona po rođenju, po ljubavi, moralu i poziciji, također.

[5] Prenosi Muslim, 2424, Kitāb Faḍāil aṣ-Ṣaḥāba, poglavlje „Vrline Poslaniko ve porodice Ehlu-l-bejt.

[6] Fahru- r- Razi, „Mefātīhu-l-ġayb“, 13/433

[7] Fahru- r- Razi, „Mefātīhu-l-ġayb“, 4/383

[8] Potvrđeno nizom prenosilaca, prenosi Ib Haban, 15/376m Ahmed u Senedu 4/370, nesai u Al-Ḫaṣāiṣ, 93, dvanaest drugih od ashaba  kod Ahmeda u senedu 1/119.

[9] Fahru r-Razi, Mefātīhu-l-ġayb“, 2/350

[10] Tirmizi, 3788, „Al-Menāqib“, poglavlje: Ehlu-l-bejt. U Sahih Muslim slično, 2408, „Faḍāil Ṣaḥāba“, poglavlje Vrline Ali ibn Taliba, Allah ga počastio.

[11] Buhari, 111, 2'Ilm“, poglavlje Kitābetul-'ilm

[12] Buhari, 3713, „Al-Menāqib“, poglavlje Menāqib qurāba resūlullah,

[13] Buhari, 6788, Kitābu-l-Ḥudūd, i Muslim, 1688, Kitābu-l-Ḥudūd

[14] Pogledaj: An-Naḥl, 103; Tāha, 113; Az-Zemen, 39; Fuṣilāt, 3; Aš-Šūrā, 7; Az-Zuḫruf, 3; Al-Aḥqāf, 12)

[15] Buharija, 3370, Kitab Eḥādīṯu-l-anbijā', Muslim, 406, Kitabu - ṣ-Ṣalāt.