Ibn Ataullah el-Iskenderi (el-Iskenderi - Aleksandrijac, iz Aleksandrije), jedan je od trojice prvih velikana šazilijskog tarikata, inače pripadnik malikijske pravne škole. Bio je veliki erudita, biljur vremena u kojem je živio, vrsni poznavalac tefsira, hadisa, fikha, arapskog jezika, tesavvufa... čudo epohe. Bio je iznimno angažiran, vanredan i vatren govornik, koji je svu pojavnost posmatrao, i tumačio je, s pozicija autentičnog sufizma. Njegovi savremenici zabilježili su da su njegova čuvena predavanja izvršila snažan utjecaj na ogromno mnoštvo ljudi. El-Iskenderi je punih dvanaest godina pratio svoga učitelja Ebu-l-Abbas el-Mursija i od njega primio mnogo znanja. Nakon smrti svoga učitelja i šejha, sam Ibn Ataullah je, po šejhovom nalogu, postao šejh šazilijskog tarikata. Ibn Ataullahov veliki ugled i vanredne moralne i intelektualne sposobnosti učinile su da bude imenovan i glavnim kadijom Šama. Umro je u Kairu, 709. hidžretske godine.¹

Sada slijedi izbor izreka poredanih po veličini, iz njegovog djela Mudrosti:

1. Misao je kretanje srca po mejdanu stvorenjâ.

2. Hakka, ustvari, od tebe zastire Njegova prevelika blizina.

3. Svaki govor zaogrnut je plaštom srca iz kojeg je i potekao.

4. Grane ponižavanja rastu jedino na stablu (negativne) žudnje.

5. Tvoja blizina Njemu ogleda se u tome da ti vidiš da ti je On blizu.

6. ''Allah je bio kad pored Njega ništa nije bilo'', a On je i sada kao i tada!

7. Osnov svake nepokornosti, nemarnosti i strasti proistječe iz zadovoljstva nefsom.

8. Uskraćivanje tebi pričinjava bol jer ti Allah nije dao da shvatiš zašto ti uskraćuje.

9. Kada ti razveže tvoj jezik da tražiš od Njega, znaj da On, ustvari, želi da ti daruje.

10. Strast iz srca ne može istjerati ništa drugo do nesavladivi strah ili neodoljiva čežnja.

11. Zakopaj se u zemlji nepoznatosti, jer usjev koji prethodno nije zakopan ne daje pravi plod.

12. Možda si ti loš, ali ti se zbog tvog druženja sa onim ko je lošijeg stanja od tebe čini da si dobar.

13. Sve čini vidljivim, jer je On Nevidljivi, a postojanje svega čini nevidljivim, jer je On Vidljivi.

14. Od Allaha te ne zastire nešto što pored Njega postoji, već uobrazilja da nešto pored Njega doista i postoji.

15. Ti si u posjedu stvorenjâ sve dok ne vidiš Stvoritelja, a kada Njega vidiš, stvorenja bivaju u tvom posjedu.

16. Nije teško naći ono što tražiš ako to tražiš sa Gospodarom, niti je lahko naći ono što tražiš ako to tražiš sam.

17. Tvoje očekivanje da stvorenja saznaju za tvoju posebnost dokaz je nedostatka iskrenosti u tvome robovanju.

18. Nema malih grijeha ako te dočeka Njegova pravda, niti ima velikih grijeha ako te sučeli Njegova dobrota.

19. Neposlušnost koja izazove poniznost i ovisnost bolja je od poslušnosti koja izazove uznositost i oholost.

20. U ono što te upućuje na postojanje nadmoći Uzvišenoga spada i to što te On zastire od Sebe onim što uz Njega ne postoji.

21. Nema nijednog djela za koje ima više nade da će biti primljeno od onog djela koje ti i ne vidiš i koje smatraš beznačajnim.

22. Jedan od pokazatelja slijeđenja nefsanske želje jeste hitrost u izvršavanju dobrovoljnih a sporost u izvršavanju obaveznih ibadeta.

23. Kako od Allaha da tražiš da za tvoj hatar mijenja ono što je On uobičajio, kada ti za Njegov hatar ne mijenjaš ono što si ti uobičajio!?

24. Ako želiš da ti otvori kapiju nade, pogledaj kako On postupa prema tebi, a ako želiš da ti otvori kapiju straha, pogledaj kako ti postupaš prema Njemu.

25. Tvoje dospijeće do Allaha je, ustvari, tvoje dospijeće do znanja o Njemu. Inače, naš Gospodar je isuviše uzvišen da bi nešto dospjelo do Njega ili da bi On dospio do nečega.

26. Postavio te je u središnji svijet, između pojavnog i skrivenog svijeta, da bi ti ukazao na tvoju izuzetnu vrijednost među Njegovim stvorenjima i da si ti biser u školjci Njegovih stvorenja.

27. Onaj svijet učinio je mjestom za nagrađivanje Svojih robova vjernika stoga jer je ovaj svijet premalen za ono što im On želi dati, i jer ih On isuviše cijeni da bi im nagradu dao na svijetu koji je prolazan.

28. Istinski drug ti je jedino onaj ko se s tobom druži i pored toga što zna za tvoje mahane, a to je jedino tvoj Plemeniti Gospodar. Najbolje ti se je družiti sa onim ko se s tobom druži bez ikakvog ličnog interesa.

29. Kad ti neko ukazuje počast on je, ustvari, ukazuje zbog Njegovog lijepog zaklanjanja (tvojih nedostataka), tako da hvala pripada Onome koji te je zaklonio, a ne onome ko ti ukazuje počast i ko ti zahvaljuje.

30. Ako ti bol zadaje to što te ljudi ne uvažavaju i što te kude, ti se osvrni na to da Allah zna tvoje stanje. A ako ti nije dovoljno to što On zna, to što nisi zadovoljan Njegovim znanjem o tebi je veća nedaća od nedaće ljudskog vrijeđanja.

31. Ko za sebe tvrdi da je ponizan, on je uistinu ohol, jer poniznost i nije ništa drugo do spuštanje sa visine. Tako, kad god ti tvrdiš da si ponizan, ti, ustvari, za sebe tvrdiš da si visoko i da si se sa te visine spustio u poniznost, a to znači da si ti uistinu ohol.

32. Istiniti nije zastrt, već si zastrt ti pa Ga ne vidiš! Jer, ako bi Njega nešto zastiralo, ono bi Ga i zaklanjalo, a ako bi Ga zaklanjalo, ono bi Ga i obuhvatalo, a sve ono što nešto obuhvata, ono nad njim ima i nadmoć, a On je onaj koji ima nadmoć nad Svojim robovima.

33. Velika je razlika između onoga ko Njime dokazuje i onoga ko Njega dokazuje. Onaj ko Njime dokazuje priznaje istinitost Onome kome ona i pripada, dok ostalo potvrđuje osnovom iz koje je ono i poteklo. A dokazivanje Njega proizlazi iz nedolaska do Njega. Ta, kad je On to iščezao da bi Ga se dokazivalo, i kad se On to udaljio da bi stvorenja bila ta koja dovode do Njega!?

¹ Ovu kratku biografiju smo preuzeli iz predgovora izdavača djelu: Ahmed ibn Ataullah el-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), drugo izdanje, komentar: Muhamed Mustafa Ebu-l-Ula, s arapskog preveo: Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2002.