Tako da ajet označava: kur'anski pasaž, jednu kur'ansku rečenicu; znak mudžize (nadnaravnog djela); simbol - znak; nesvakidašnju, neuobičajenu, čudnu i zadivljujuću pojavu, dokaz ili argument; ali on označava i prirodu i njene manifestacije. Stoga, lijepo je zamijetio mudrac koji je kazao da  je Kur'an Priroda koja govori, a Priroda Kur'an koji šuti. To je naprosto zato što, kako bi kazao jedan naš istaknuti sveučilišni profesor, na obje stranice se razliježu jeke jednog Stvoritelja.

Uvidom u kur'ansko kazivanje, primijetit ćemo da dragi Bog na više mjesta spominje Prirodu i  njene manifestne pojave. Tako u pravorijeku iz poglavlja Stoka, Uzvišeni kazuje: „Allah je Onaj Koji daje da zrno i košpica raspuknu (radi klijanja). On izvodi živo iz mrtvog i mrtvo iz živog. To vam je Allah. Pa kuda se vi okrećete (od Njega)? On je Tvorac danjeg svjetla. I učinio je noć radi odmora, a sunce i mjesec radi računanja vremena. To je odredba Moćnog i Sveznajućega (Boga).“

Prije nekoliko dana nastupilo je, po mnogima (pa i meni osobno), najljepše godišnje doba. Proljeće nam dolazi nakon duge, tmurne, i hladne zime; nakon što je sve oko nas, jedan dio godine, zamrlo. I proljeće predstavlja najočitiji, i za ljude najbliži,  primjer Božanske svemoći oživljavanja nakon mrtvila. Iako, i pored svako-godišnjeg svjedočenja oživljavanja Prirode, mnogima je još agnosticirano proživljenje na Budućem Svijetu...

Period kojem ćemo, ako Bog da, svjedočiti, pored vanjskih aktivnosti u pogledu obrade zemlje, i okolokućnog uređenja, jeste i period iz kojeg oni razumom obdareni (a koji ga neovisno, i isključivo po vlastitom nahođenju, koriste) mogu iščitavati mnogostruke poruke Gospodnje...

Naši vrijedni poljoprivrednici će pristupiti obradi svojih egzistencijalnih prostora; sa imenom Božjim će raznovrsne sadnice i sjemena dati zemlji na preradu, i koja će, Božjom voljom, svoj emanet ispuniti. Emanet zemlje jeste da čovjeku dostavi nafaku od Boga zajamčenu. A šta je sa čovjekovim emanetom/ima? Kur'an ističe da preuzimanjem emaneta kojeg su druga stvorenja odbila preuzeti, čovjek iskazao svoje dvije odlike: nepravdu i neznanje!

Proljeće predstavlja  novi početak života. Naše livade i polja dobivaju boju života; opustošeno drveće zadobiva svoje najljepše ukrase; naši sokaci i ulice dobivaju svu onu raskoš koja se očituje kroz dječju igru, porodične i prijateljske šetnje, ispijanje kafa na otvorenom.

Žalosti me, što svakog novog proljeća, zamijećujem sve manje djece u našim sokacima; sve manje porodičnih i prijateljskih šetnji u mome gradu. Nažalost, moj voljeni grad je visoko pozicioniran na ljestvici kada je u pitanju iseljavanje svojih žitelja...

Proljeće nas iznova podsjeća na prolaznost. Iako su prirodne pojave ciklične, nisu istovjetne. Ovo godišnje doba se, unutar čovjekovih faza života, pozicionira kao mladost, na koju Poslanik Islama posebno naglašava. Da se podsjetimo, prvo od pet eshatološko-egzistencijalnih pitanja (ključnih za našu Onosvjetsku perspektivu) koje će nam biti postavljeno, „dok ne budemo niti stopili“, jeste za mladost - kako smo je proveli.

U ovom dobu kojeg karakterizira, između ostalog, mladalačka „svedopuštenost“, držim da je važno našoj mladeži, uvijek iznova, u/kazivati na značaj perioda u kojem se nalaze.

 U jednoj kolumni koja datira iz 2015., sam napisao, između ostalog: Mladost predstavlja proljeće čovjekovog života, i od planiranja i (ne)ulaganja u mladost, u velikom ovisi čovjekov život. Nalazimo se u proljeću kada se priroda budi i kada naši vrijedni poljoprivrednici pripremaju i kultiviraju zemlju za novu sjetvenu sezonu. Od onog što zasade sad, ovisi i što će, Božjom voljom, požnjeti u jesen, što uveliko ima udjela u  njihovoj egzistenciji (ukoliko je poljoprivreda jedini izvor njihovog finansiranja). Tako i mladost: ukoliko mladi čovjek u ovom periodu  “zasadi” pokornost i odanost Gospodaru, krijeposne vrline, poslušnost roditeljima, ako shvati važnost obrazovanja i na tome aktivno bude učestvovao… sasvim je za očekivati da u zreloj, ali i trećoj dobi će, ako Bog da, uživati u plodovima koje je zasadio u mladosti. Ali, ako u ovom periodu mladi čovjek “zasadi” nepokornost Bogu, neposlušnost roditeljima, ako napusti svoje školovanje, oda se raznim porocima, šta može očekivati u životu? Upravo zbog navedenih činjenica blagoslovljeni Poslanik ističe da će svako od nas pred Bogom odgovarati za našu mladost - gdje nam je prošla, i na taj način nam do znanja stavio da prema mladosti moramo krajnje ozbiljno pristupiti i da nemamo pravo raditi što želimo pod krinkom “mladost-ludost”, tj. da se u ovoj fazi neke stvari “mogu tolerisati”: poput  konzumacije alkohola “s društvom”, seksualnoj nedisciplini, ljenčarenju i sl.

Ovaj period nas treba probuditi i potaknuti da konačno pođemo razmišljati... Razmišljati neovisno, hrabro i produkt svojih razmišljanja, da kroz stavove, beskompromisno artikuliramo.

Priroda zeleni, zelena je simbol života. U psihologiji boja, zelena boja označava svježinu, zdravlje, rast, razvijanje, bogatstvo, novac, balans, sigurnost, stabilnost… Rajski opisi i stanja žitelja Raja kroz Kur'an su protkani zelenilom: „ ..i zelena odijela oblačiti od svile tanke i brokata, i u njima naslonjeni biti na divanima! O, divne li nagrade! Lijepa li boravišta! (...) „Oni će biti naslonjeni na zelena uzglavlja, i ćilime predivne, pa, koju blagodat Gospodara svoga vi poričete, ... A osim tê dvije, bit će još dvije bašče, pa, koju blagodat Gospodara svoga vi poričete?!, dvije modrozelene, pa, koju blagodat Gospodara svoga vi poričete?!“

A današnji suvremeni čovjek, izgleda da samo pozeleni od muke ako je neko od njega bolji, bogatiji, perspektivniji... A uvijek će neko od nas biti bolji. Kur'anska mudrost je da „iznad svakog znalca, postoji Znalac“...

A svi ćemo jednog dana „pozeleniti“, samo tad mnogima će biti kasno...