digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Uncategorised

Opsada i deblokada Bihaća: Grad tvrđava Istaknuto

Autor: Mustafa Dedović Avgust 02, 2024 3005 0
Opsada i deblokada Bihaća: Grad tvrđava Karta: CIA (Wikimedia)

Bihać, grad tvrđava, pretrpio je jednu od najtežih opsada tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegova strateška važnost učinila ga je ključnom tačkom sukoba, gdje su borci Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine izdržali pritisak višestruko nadmoćnijih neprijateljskih snaga.

Bihać je bio od izuzetnog značaja za izvođenje borbenih dejstava HV i ARBiH na taktičko-operativnom i strateškom nivou. Bihaćki džep je bio enklava pod komandom ARBiH, najudaljenija od ostatka slobodnih teritorija. Sva odbrana u Bihaću je pala na Peti korpus koji se morao boriti s Prvim i Drugim krajiškim korpusom VRS, SVK te, od 1993. godine s jedinicama APZB. S druge strane, za agresora je Bihać predstavljao jedan od ključeva rata stoga je po svaku cijenu nastojao zauzeti enklavu. Za VRS bi to značilo rasterećenje velikog broja snaga koje bi se mogle premjestiti na neke druge tačke bosanskog ili hrvatskog ratišta.

Nepokolebljiva odbrana Petog korpusa

Za vrijeme trajanja rata, stanovništvo Bihaća se nalazilo u izuzetno teškoj situaciji. Pad Bihaća bi prouzrokovao ne samo humanitarnu katastrofu, nego bi se, s obzirom na prethodna iskustva, dogodilo stradanje ljudi velikih razmjera. Sistemima aktivne odbrane, Peti korpus je predstavljao vakum zonu koja je onemogućavala adekvatnije spajanje takozvane Republike srpske krajine s tadašnjom takozvanom Republikom srpskom. Veliki intenzitet borbi protiv neprijateljskih snaga, opsadno stanje, destrukcija, velike civilne žrtve, humanitarna kriza i bojazan od pada grada su doveli do proglašenja Bihaća sigurnom zonom UN-a, Rezolucijom 824. Bihać je samo u nazivu bio “sigurna zona”. Snage VRS i SVK su bez ikakvih promjena nastavljale vatrena dejstva na grad. Peti korpus je 1994. godine ostvario značajne pomake na terenu nakon nekoliko ključnih operacija, ali kontraudar neprijateljskih snaga je doveo do toga da oni vrate dvije trećine oslobođene teritorije i do snažne ofanzive koja je dovela u pitanje Bihać.

Ovo je razdoblje predstavljalo kulminaciju dugotrajne agresije na Bosnu i Hercegovinu, što je obilježeno raznovrsnim vojnim strategijama, ratnim zločinima ali i genocidom. Peti korpus ARBiH, kao ključna komponenta bosanske vojske, bio je u središtu zbivanja, sa značajnom ulogom u završnim fazama rata.

Uloga Hrvatske vojske u deblokadi

Danas postoje rasprave u javnosti o učešću Hrvatske vojske u deblokadi Bihaća. Sve češće se čuju glasovi koji sve zasluge za spašavanje Bihaća pripisuju hrvatskoj vojsci. Ipak, istina je nešto drugačija. Hrvatska vojska nije direktno učestvovala u razbijanju opsadnog obruča oko bihaćke enklave, ali je koordinisanim akcijama iz vlastitih zona odgovornosti rasteretila linije Petog korpusa. Pokušava se iskonstruirati narativ da je Peti korpus bio pasivan u borbenim djelovanjima protiv VRS i SVK. Kada se malo preciznije pogleda, Peti korpus je žilavim otporom i odsudnom odbranom tokom cijelog rata vodio aktivnu odbranu te za sebe vezao dva korpusa VRS (koja su imala najveću zonu odgovornosti), Abdićevu Narodnu odbranu i dobar dio snaga SVK. U dugoj opsadi, Martić i Mladić su na Peti korpus slali svoje najiskusnije i najelitnije snage. Na koncu, HV nije samostalno deblokirala Bihać, ali je u velikoj mjeri pomogla, posebno s operacijama “Ljeto” i “Oluja”. Da nije bilo napora Petog korpusa, ofanzivnih i defanzivnih, pitanje je kako bi front u Hrvatskoj izgledao u augustu 1995. godine.

Treba napomenuti da je izvođenje ofanzivnih dejstava – iz područja koja se nalaze u enklavi, izolaciji i opsadi – manevarski mnogo teže za izvesti jer neprijatelj uvijek može pretpostaviti glavne i pomoćne pravce napada. Dakle, svaki pokušaj deblokade iz unutrašnjosti obruča je mnogo teži za operativno izvođenje. U takvim teškim uslovima, Peti korpus nije mogao potisnuti VRS i SVK dovoljno daleko od urbanih zona kako bi smanjio civilne žrtve rata i olakšao život u enklavi, barem ne trajno. Snage Petog korpusa nisu mogle samostalno napraviti veliki prevrat na bojištu zbog udaljenosti od ostalih korpusa ARBiH.

U svojim memoarima, prvi čovjek ARBiH, general Rasim Delić, navodi da u javnosti vlada određena dilema da li je HV deblokirao Bihać te koliki je doprinos Petog korpusa. Samo uključivanje jedinica Petog korpusa u ofanzivnim dejstvima pri oslobađanju dijelova Hrvatske pokazuje da je Peti korpus “izvršio uspješno funkciju ešalona HV-a koji je djelovao iz dubine neprijateljske teritorije”. Dakle, kako je moguće da je HV samostalno deblokirala Bihać, ako se spajanje Petog korpusa i HV desilo 6. augusta? Kako je moguće da je HV deblokirao Bihać, a pri tome da je Peti korpus ušao u neprijateljsku pozadinu i pomogao Hrvatskoj vojsci u strateški najkompleksnijoj operaciji svih jugoslavenskih ratova? Peti korpus je vlastitim naporima napravio procjep u opsadnom obruču SVK i VRS, prodro u neprijateljsku dubinu te se spojio s Hrvatskom vojskom. Ovim se ne umanjuje značaj i pomoć Hrvatske vojske u ljeto 1995. godine, ali potrebno je razaznati demagogiju i propagandu od vojne teorije i povijesnih činjenica.

ocijeni
(4 glasova)
Zadnji put promjenjen Ponedjeljak, 05 Avgust 2024 11:10
« Muslimansko intelektualno naslijeđe i obrazovanje u medresama Za sada ništa od doma za stare u okviru Islamske zajednice u Visokom »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine