Mujović: Čovjek će uspjeti u životu ako ima sabura

- Sjećam se da nas je ujutro na sehur budio čovjek koji je udarao u udaraljke, toga više nema. Ljudi su prije više radili, živjelo se od poljoprivrede. Ali su, bez obzira na težak rad, postili. Danas ljudi malo hoće da se bave poljoprivredom. Ramazani su prije bili veliko veselje, kao i bajrami. Sjećam se da se po dvadesetero djece znalo okupiti u selu, išli su od kuće do kuće da čestitaju ramazan i Bajram. Ljudi su djeci davali bombone i poklone, ljudi su se dočekivali. Danas toga malo ima, ljudi se manje druže – priča hadžija Hamid.

Školovan čovjek boje razumije vjeru i život

Hadžija Hamid porijeklom je iz Novog Pazara, u Tuzlu je došao 1995.godine. Svoju mladost provodio je na selu, radeći sa svojim ocem na velikom imanju sa puno stoke. Iskreno govori da su se ljudi prije malo školovali na selu, gotovo nikako. Obrazovanju nisu pridavali veliku pažnju.

- Sada su ljudi krenuli više da se školuju, školovan čovjek bolje zna šta je iman. Bolje je kada je čovjek školovani vjernik, kao takav zna da traži odgovore na sva životna pitanja koja ga zanimaju. Nepismen čovjek slabo odgovara na životne izazove. Nužno je da se ljudi više vole, da radimo na jedinstvu, da među muslimanima ne bude prisutna mržnja. Ljudi se mnogo udaljavaju jedni od drugih. Čak se i vjernici dijele na one koji klanjaju na ovaj ili onaj način. Bitno je da u životu vjernika nema harama i bluda, i svega onoga što je zabranjeno, da vjernik ne propušta svoj namaz i farz – kazuje hadžija Hamid.

Vjernici se moraju međusobno poštovati

Sa velikom mudrošću, naspram svojih godina i životnoga iskustva, hadžija Hamid primjećuje da su sada više nego ikada prije loši međuljudski odnosi. Kazuje hadžija da ljudi više nemaju vremena da s ljubavlju razgovaraju jedni sa drugima, ali da se muslimani moraju truditi da se međusobno poštuju i uvažavaju, čuvaju i obnavljaju svoje prijateljske i rodbinske odnose.

- Pravi vjernik zna šta je vjera, neće nikome zlo učiniti i poštuje druge. Vjernici se moraju međusobno poštovati. Znamo da puno ljudi nosi muslimansko ime, ali to je sve što imaju od islama. Nemaju namaza, posta, zekata, ne idu u džamiju – iskren je hadžija Hamid.

Savladao arapsko pismo u 79. godini

Hadžija Hamid svima nama može biti dobar primjer kako ljudi, bez obzira na godine i zdravstvene probleme, i u poznim godinama mogu puno toga da nauče ako žele. Ovaj vrijedni hadžija i iskreni insan u svojoj sedamdeset i devetoj godini života, sa oslabljenim vidom, savladao je arapsko pismo.

- Kada sam u Novom Pazaru počeo da učim arapsko pismo, sinovi su se oženili djevojkama iz Bosne, i onda sam došao u Tuzlu 1995. godine. Allah je htio da dođem u Tuzlu, ovdje naučim arapsko pismo i brinem se o Džamiji ''Kralj Abdullah'', da je održavam i čistim. Ja sam za nekoliko mjeseci naučio sufaru i već mogu sam da učim Kur'an – emotivno priča hadžija.

Moramo imati sabura

Savjet u teškim vremenima u kojima živimo vrijedi mnogo. Hadžija Hamid zasigurno spada u grupu ljudi koji svima nama mogu dati iskren i dobronamjeran savjet kako bismo se što bolje nosili sa dunjalučkim problemima i iskušenjima.

- Svaki musliman treba da ima sabura, jer bez sabura neće uspjeti ništa. Trebamo se truditi da zaradimo svojim radom halal-novac. Svaki čovjek ima dva meleka na ramenu, kada nas neko pita kako smo, nikada ne treba reći da nismo dobro. Uvijek treba reći elhamdulillah, a ne da se žali, jer sve što čovjek kaže meleki govore: amin, amin. Jer Allah pita meleke: šta kažu moji robovi? Ako ljudi kažu da su dobro i da zahvaljuju Allahu, onda Allah kaže: daj mome robu još bolje – mudro ističe hadžija.

On svima poručuje da se ne treba bojati rada i da ne treba puno birati posao. Treba raditi sve ono što ti dođe do ruke a da je halal. Nije bitno da li ćemo nešto raditi sa olovkom, kompjuterom ili lopatom. Čovjek ne može dobiti dobar posao ako neće da radi i neke druge poslove koji su halal ali su malo teži za raditi i ako puno bira. Tu opet sabur dolazi do izražaja.

- Čovjek treba da bude zadovoljan sa onim što ima, pa makar to ne bilo puno. A Allah daje nafaku. Allah nije rekao džaba da će svoje robove iskušavati u bolesti, smrti, gladi i teškom životu. Sami poslanici imali su najviše iskušenja. Allah je ljudima dao oči, ruke, pamet i trebamo se truditi – zaključuje hadžija Hamid u razgovoru za Preporod.