Kao učenik drugog razreda Gazi Husrev-begove medrese prvi put sam boravio u Lincu. Naime, bio sam u posjeti rahmetli babi Mustafi koji je tada, zajedno sa nekoliko hiljada drugih gastarbajtera iz bivše Jugoslavije, radio u ovom gradu. Bio je to moj prvi izlazak u neku stranu zemlju. Još su mi u živom sjećanju šoping centri u i oko Šentilja, gdje se kupovala sirova kahva, pa izlozi na trgovačkim radnjama, veliki reklamni panoi, lijepo uređeni parkovi, široke avenije, uredni trotoari. Rahmetli babo stanovao je sa Sulejmanom Fatkićem iz Gate kod Bihaća. U svom stanu su spremali hranu, a u vrtu ispred kuće sadili su luk i drugo povrće. Na željezničkoj stanici upoznao sam jednog prodavača novina. Bio je tamnoput i govorio je arapski. U Lincu je studirao, a novcem od prodatih novina podebljavao je studentski džeparac...

 I kad god bih poslije navratio u Linc osjećao sam se kao kod kuće. Danas u njemu živi više od 200 000 stanovnika, među kojima je i nekoliko hiljada Bošnjaka. Treći je grad po veličini u Austriji. U vrijeme moje prve posjete nije bilo niti jednog mesdžida, a danas postoje dva respektabilna džemata. Bošnjaci su prošle godine otvorili i svoju prvu džamiju.

Ovaj put sam u Lincu prisustvovao hatmama polaznika islamske pouke u džematu Đerđelez Alija i Hrnjica Mujo pod simboličnim nazivom Mektepska akademija 2015.

 Nemojte dozvoliti da vaša djeca zaborave ono što su ovdje naučila

 Iako je mesdžidski prostor ovog džemata prilično velik, aktivisti su morali iznajmiti dvoranu kako bi svi zainteresirani mogli prisustvovati ovoj manifestaciji. A, ona je bila nešto više od naših klasičnih hatmi ili završnih ispita. Na sredini sale postavljen je veliki displej preko koga je publika moga pratiti pitanja muallima i odgovore mekteblija. Sve je funkcioniralo na najvišem nivou. Najzaposleniji i u isto vrijeme najsretniji bili su polaznici islamske pouke: Alma, Šejla i Saldina Čordić, Iderina, Amar i Ilma Koštić, Dalila i Jasmin Muminagić, Adna i Ajdina Bašić, Ajdin Topalović, Belkis Haskić, Senid Murić, Samra i Ahmed Hasanović, Elma Grošić, Lejla Hukić, Benjamin Hasanović, Hamza Duraković, Rifet i Esma Mulalić, Aldina DŽebić, Dijana Topalović, Adna Veladžić, Anisa, Amina i Ajdina Šahman.

Na kraju akademije, a pred dodjelu priznanja od strane džemata, njihov muallim Husein ef. Veladžić, kazao je: „Ovo su djeca u razvoju. Nemojte to zaboraviti. Pomozite im da ustraju na Allahovom putu. Nemojte dozvoliti da vaša djeca zaborave ono što su ovdje naučila. Nemojte dozvoliti da vaša djeca ne padaju na sedždu Allahu i da ne budu znala proučiti Fatihu poslije naše smrti. S njima gradite vašu i njihovu blistavu budućnost. Kao imam ovdje u Lincu s njima sam proveo puno vremena. Želja mi je bila da oni saznaju osnove islama. Zato, braćo i sestre, u ovim vremenima kad se, često, preko mas medija podstiču svakojake gluposti koje nisu dostojne čovjekova života, budite ponosni na svoju djecu jer znaju osnove islama.“

 Za svaki program temeljito se pripremaju

Uz efendiju Veladžića najznačajnija karika u džematu je predsjednik Muamer Ljubijankić. Ovaj mladi Cazinjanin kaže da se za svaki program temeljito pripremaju. Tako je bilo i pred Mektepsku akademiju 2015. Prošle godine imali su festival horova gdje svi posjetioci nisu mogli stati u iznajmljenu salu. Odlična posjeta je bila i ovaj put. Zanimalo nas je šta kažu gosti.

Enver ef. Ikić, glavni imam iz Gmundena: „Sama činjenica da je ovdje prisutno 27 djevojaka i mladića učesnika na ovoj akademiji govori puno. I za svaku je pohvalu. Svim ovim pokazalo se da je Husein ef. Veladžić veliki radnik. On može biti primjer imamima ovdje i u Bosni kako se i pored obaveza u školi, pa u porodici, može uspješno voditi islamska pouka. Osnivač je dva džemata u Lincu, pa jedan od osnivača Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji. Dobitnik je više priznanja. Iskren je, otvoren i za neke često neshvatljiv. U svojoj oštrini nekada pređe granicu, ali je sigurno dobronamjeran.“

Safet Zuban, predsjednik bošnjačkog džemata u Štajeru: „Prezadovoljan sam ovim što sam vido u ovom džematu. Ovaj primjer prezentiranja naše vjere i Bosne i Hercegovine u cjelini trebalo bi da se nađe i u drugim džematima.“

Alma Topalović, učenica: „Organizacija akademije bila je na visokom nivou. Prije šest godina imala sam prvu hatmu. Ja sam se tada osjećala kao oni danas.„

 Na hatmama i sestre bliznakinje

Zanimljivo je da je moderatica ovog programa predstavljajući učesnike hatmi kazala i ono šta oni kane biti u životu. Koliko je njih toliko je i raznih želja. Jedni bi da budu ljekari, drugi bi htjeli u pilote, treći u nastavnike... Zanimljivo je, također, da su među djevojčicama bile i sestre bliznakinje.

O neobičnom imenu džemata Husein ef. Veladžić kaže: „Ovaj džemat je registriran u nekim burnim vremenima Islamske zajednice u Austriji. Imena ta dva lika uzeli smo malo i iz prkosa da pokažemo da se sem Boga više nikoga ne bojimo i da smo mi džemat velikih bošnjačkih junaka. Nekadašnje buzdovandžije Alija i Mujo nisu ni slutili da će jednog dana njihova imena nositi jedan od naših lijepih džemata u dijaspori. Prilično je dugo ime možda ga u budućnosti nekad zamijenimo novim imenom.“