U posljednje tri godine kladionice su prometovale skoro pet milijardi KM od čega je više od tri milijarde bilo neoporezivih isplata. Porez je plaćen samo na 490 miliona KM, što, kada se kumulativno izračuna, ispada da je država od 5 milijardi prometa naplatila tek jedan posto -  umjesto 500 miliona, državi je plaćeno tek nekih 50 miliona KM.

Svi smo se odjednom iznenadili kada su mediji sredinom prošle godine objavili podatke o najprofitabilnijim kompanijama u našoj zemlji. Na vrhu liste od prvih deset su Elektroprivreda BiH i trgovački lanac Bingo, ali peta kompanija po prihodima je Premier World Sport, lanac sportskih kladionica sa sjedištem u Čitluku, o kome danas ne možete saznati ništa više bez on-line registracije ili u jednoj od 650 poslovnica ove kompanije širom naše domovine. Ovo je samo jedan od lanaca sportskih kladionica za čije usluge se bonovi mogu kupiti na više od 3.700 prodajnih mjesta širom Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz 2017. godine, ukupan prihod od prodaje ove kompanije iznosio je čak 640 miliona KM, (peta među deset kompanija u BiH sa najvećim prihodom), a shodno tom prometu Premier kladionica je imala nešto više od 45 miliona KM ukupne prijavljene dobiti (deveta od deset kompanija u BiH sa najvećom dobiti). Naime, ranije, dok je to bilo dostupno, karta poslovnica ove i drugih kladioničkih kompanija kojima je po pravilu sjedište negdje u zapadnoj Hercegovini  “čudnovato” je oslikavala etničku sliku Bošnjaka u Federaciji BiH. Dakle, možda je to samo slučajna opaska, ali prema kartama kladionica iz Hercegovine mogli ste tačno i jasno označiti područja Federacije BiH gdje su Bošnjaci većina.  

Kada sam u junu, 2017. godine, uzramazan posjetio Donji Vakuf, nakon rata i progona, te povratka i iseljavanja Srba i Hrvata, dakle, jednu tipičnu etnički homogeniziranu bošnjačku čaršiju, u razgovoru sa glavnim imamom Esad-ef. Slipcem saznao sam da se u ovom gradu osrednje živi u svakom smislu. Ima nešto fabrika koje rade, prosječna plata je na nivou Federacije BIH, zaposlenost i nezaposlenost, pa i razvijenost ove čaršije oslikava stanje u Federaciji BiH. Kazao mi je tada glavni imam Slipac kako stanje i nije tako loše kada je u pitanju posao, sezona branja malina koje su u srednjoj Bosni uveliko zasađene tek je otpočela pa mladi ljudi koji nemaju posla lahko mogu, ako žele raditi, da zarade pristojnu dnevnicu 50-60 KM. Ali problem je, kazivao mi je s tugom i zabrinutošću dugogodišnji glavni imam, navečer!  “Nakon što cijeli dan provedu berući maline i zarade pristojnu dnevnicu, sav taj novac navečer završi u kladionicama,” odmahujući glavom mi je govorio čovjek koji poznaje svoju sredinu.

Društvena depresija

Upravo u ovome leži jedan značajan izvor opće depresije i beznađa, a, moramo priznati, u odnosu prema ovoj opakoj društvenoj pošasti propuste smo napravili svi. Od porodica i mjesnih zajednica koje su kasno reagirale, do vjerskih zajednica kojima je primarna obaveza ukazivati na društveno-moralne devijacije, preko privrednika koji su morali vršiti pritisak radi poreza kojim su nepravedno kladionice povlaštene, do intelektualaca koji nisu ovu pojavu znanstveno tretirali, do novinara i medija koji su zarad reklamnih prostora koje ove kompanije izdašno plaćaju temu zaobilazili ili je tek sporadično tretirali, a posebno političara koji su morali odgovornije zakonski regulirati kako ne bismo taj formalno-pravno legalni biznis imali na svakom koraku. A danas ga imamo svugdje: pored škole, vjerskog i kulturnog objekta, a uz to najvažnije i najspornije pitanje kojeg svi postavljaju, ali niko ne zna odgovor: kako je taj sektor nevjerovatnim poreznim rješenjima ustvari privilegovaniji od poreza kojeg izdvajamo na hljeb, mlijeko, lijekove i sve ostale primarne životne namirnice, a da ne govorimo da od PDV-a nije izuzeta ni knjiga, ni štampa!? Zašto, kao svugdje u svijetu, nisu uvedeni posebno visoki porezi ili druge vrste specijalnih poreznih obaveza na ovako visokoprofitabilne i raširene djelatnosti? Čak i oni političari i pojedinci koji su se usudili usprotiviti ovim lobijima nailazili su na blokade, opstrukcije, tužbe i medijski linč upravo zato što su dirnuli u moćne i dobro razvijene finansijske tokove. Ukratko, i kockarskim rječnikom kazano: Kako smo izgubili na kladionicama?

Trend rasta i razvoja biznisa sportskih kladionica u Federaciji BiH nastavio se i prošle 2018. godine, a ostvarile su promet koji je skoro jednak ukupnim javnim prihodima Kantona Sarajevo, dakle, finansijski najmoćnijeg kantona u Federaciji BiH. Prema onom što su objavili mediji početkom 2019. godine u Poreznoj upravi Federacije BiH se žale da od klađenja prikupe znatno manje novca, a kao razlog navode “veliki dio neoporezivih isplata dobitaka”, a sumnja se u svjesno izbjegavanje plaćanja obaveza prema državi.

Naime prošle godine kladionice su u Federaciji BiH ostvarile prihod od 1.400.000.000 KM (slovima: milijardu i četiri stotine miliona konvertibilnih maraka). Od ovog iznosa 300 milona se odnosi na isplatu dobitaka, a najveći dio isplata 1.100.000.000 KM (milijardu i stotinu miliona konvertibilnih maraka) odnosi se na isplatu dobitaka manjih od 100 KM, koji se po Zakonu ne oporezuju!? Oporezivi dio dobitaka većih od 100 KM  iznosi tek 141.000.000 KM (stotinu četrdeset i jedan milion konvertibilnih maraka). Šef Porezne uprave Federacije Šerif Isović ovu je pojavu nazvao diskriminacijom, jer po njegovim riječima, onaj ko je na kladionici dobio 99 KM neće platiti ništa poreza, dok će onaj ko dobije 101 KM, platiti 10 posto poreza i na taj način praktično dobiti manje od onog koji je dobio 99 KM.

Finansijske malverzacije i prevare države?

Od ovih već alarmantnih cifri još gora je činjenica da su u posljednje tri godine kladionice prometovale skoro 5.000.000.000 KM (slovima pet milijardi konvertibilnih maraka) od čega je više od 3.000.000.000 KM (slovima tri milijarde konvertibilnih maraka) bilo neoporezivih isplata do 100 KM. Dakle, od 2016. do kraja 2018. godine od oko pet milijardi koliko su prometovale kladionice porez je plaćen samo na 490 miliona KM, odnosno na pukih 10 posto, što kada se kumulativno izračuna ispada da je država od 5 milijardi prometa naplatila tek jedan posto, dakle okvirno, umjesto 500 miliona, državi je plaćeno tek nekih 50 miliona KM.

Na kraju, pored svih pogubnosti koje po jedno društvo u tranziciji koje je pogođeno korupcijom i nezaposlenošću, te iz kojeg mladi u sve većem broju odlaze u potrazi za boljim životom, i ovaj društveni problem je neriješen jer nije bilo političkog dogovora oko Zakona o igrama na sreću kojeg je predložila Vlada Federacije BiH. Zakonski prijedlog koji je predviđao veće porezne stope blokiran je u parlamentarnoj proceduri, a reagirali su i kladioničari tvrdeći da bi novi Zakon drastično smanjio njihov profit. Kakogod, ispostavit će se da je ključna uloga u rješavanju ovog društvenog i političkog problema na političkoj areni. Međutim, potrebna je sveopća društvena mobilizacija u educiranju, govoru i pisanju o svim štetnim posljedicama ovako raširene društvene pošasti koja primarno doprinosi društvenoj depresiji, pogubnoj i dugoročno razarajućoj.

Dosadašnje prakse u razvijenim zemljama pokazale su da su najefikasniji načini borbe protiv legalnih, ali štetnih proizvoda i pojava povećanje poreza, i tu su duhan i alkohol najbolji primjeri. Ali pored povećanja poreza država ima načina da zaštiti najranjivije: programima edukacije i kampanjama civilnog društva jer su mladi najizloženiji. Ipak, ključ je u regulacijama kojima će se nametnuti obaveze pridržavanja pravila pristupa kockarnicama i kladionicama, te posebnim uvjetima oko njihovog otvaranja i mjesta gdje mogu, a gdje ne smiju biti. Uz to, dakako, državne agencije za borbu protiv organiziranog kriminala moraju obratiti pažnju na brojke koje “bodu u oči”, a ukazuju da ima prostora za istrage, jer ozbiljni i upućeni ekonomski stručnjaci upozoravaju da kladioničari i vlasnici takvih kompanija vrše ozbiljne finansijske malverzacije i prevare države!?