digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Mišljenja

Aktuelni fašizam i rasizam: Glavni politički ulog ovdje je država

Autor: Đermana Kurić Februar 20, 2026 0
Aktuelni fašizam i rasizam: Glavni politički ulog ovdje je država

Napada se (opet) i simbolički i stvarno ideja da različiti ljudi mogu i trebaju živjeti zajedno. Pri tome je jasno da mi ne znamo baš najbolje kako se to radi, da se uporno spotičemo, sudaramo i sami sebi podapinjemo.

 Hannah Arendt u razgovoru pod nazivom “Šta ostaje? Ostaje jezik” (1964), s Günterom Gausom govori o svom identitetu, radu, antisemitizmu i holokaustu. Ova njemačko-američka politička filozofkinja i teoretičarka, sekularna Jevrejka, između ostalog, govori o tome kako ju je majka učila da se kao dijete nosi s antisemitizmom u školi. Ona kaže: “Sva Jevrejska djeca suočavala su se s antisemitizmom. On je zatrovao duše mnoge djece.” Majka ju je učila da ukoliko je antisemitizam institucionalan, odnosno dolazi od nastavnika/ca, čim čuje nešto takvo - ustane i napusti učionicu. A ukoliko dolazi od druge djece, da se brani.

Dalje u razgovoru, Arendt produbljuje zapravo tu ideju i iznosi stav koji je do danas ostao među glavnim referentnim tačkama savremenog antirasističkog i antifašističkog mišljenja i prakse: “Ako se nekoga napada kao Jevreja/ku, onda se on/ ona mora braniti kao Jevrej/ka. Ne kao Njemac/ica, ne kao građanin/ka svijeta, ne kao branitelj/ica ljudskih prava, ili nešto slično. Nego: Šta ja specifično mogu kao Jevrej/ka?”.

Islamofobne, rasističke tirade koje već decenijama neprestano “truju duše” svima nama, navode mnoge od nas da, slijedeći ovu logiku, kažemo: “Kad me neko napada kao m/ Muslimana/ku (ili Bošnjaka/kinju), branit ću se kao m/Musliman/ka (ili Bošnjak/kinja).” Međutim, iako se sve rasističke i fašističke logike svijeta rimuju, politički konteksti im nisu uvijek isti. A ovo je – kako i sama Arendt naglašava, problem koji je “čisto politički!”

U trenutnom političkom kontekstu i trenutku u BiH, islamofobija kao antimuslimanski rasizam je, prije svega, u funkciji destabilizacije države BiH. Dakle glavni politički ulog ovdje je država, te stoga i građanstvo te države. Ako je to tako, onda je potrebno još jednom promisliti s kojih pozicija i zašto ide naša odbrana, te šta se ovdje zapravo brani. Slijedeći logiku iz naslova razgovora ovo dvoje ljudi, važno je zapitati se stoga “šta nam onda ostaje?”, i poslušati njihov savjet, prema kojem nam “ostaje jezik”. A to za nas znači da je ovdje potrebno da – prije svega kao građani/ke – s najrazličitijih pozicija i ateisti/kinje, agnostici/kinje, vjernici/ce, indiferentni/ne, Bosanci/ke, Hercegovci/ ke, Bošnjaci/kinje, Srbi/pkinje, Hrvati/ice, Jevreji/ke, Romi/kinje, itd. – branimo ono što se ovdje u krajnjoj liniji napada. A napada se ontološka jednakost svih ljudskih bića kroz nastojanja da se “monopol na ljudskost dodijeli samo nekima” (Bourdieu).

Napada se država BiH, njene institucije, njen politički i pravni poredak. Napada se naše pravo da budemo građani i građanke svoje države. Napada se (opet) i simbolički i stvarno ideja da različiti ljudi mogu i trebaju živjeti zajedno.

Pri tome je jasno da mi ne znamo baš najbolje kako se to radi, da se uporno spotičemo, sudaramo i sami sebi podapinjemo. Puni smo mi i strukturnih barijera i internih talova, arogancija, predrasuda, raskola, zamjeranja i nepovjerenja. Mnogo je tu posla koji još trebamo da odradimo, mnogo prava koja treba da priznamo jedni drugima i mnogo nepravde (ali to je za jedan drugi tekst). Ali se i dalje, mnogi od nas, uprkos svemu, trudimo. I ne odustajemo od tog ideala.

Stoga, prateći ovakvu političku logiku u kojoj sam “uvijek ono što mi najviše napadaju“ (Suljagić), svjedočim da sam građanka države Bosne i Hercegovine.

Oznake
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine