Septembar je rođendanski mjesec Preporoda, puni 45 godina egzistiranja i kontinuiranog izlaženja na medijskoj sceni BiH i regiona. To ga među medijima islamskog, ali i bošnjačkog određenja čini liderom. Da, Preporod je islamski, muslimanski i bošnjački list sa najdužim i neprekinutim trajanjem. Stariji mediji na ovim prostorima nisu imali islamsko niti nacionalno bošnjačko određenje. Od 15. septembra 1970. g., kada je izašao prvi broj Preporoda, sa navršenih 45 godina čitaocima će biti poklonjeno ukupno 1052 broja našeg lista, što je, dakako, vrijedno poštovanja i ponosa, prije svega muslimana ovih prostora koji su svojom ljubavlju i materijalnom podrškom u teškim vremenima stajali uz IZ i Preporod, ali i cjelokupne IZ, posebno naših imama, tih najvrjednijih i najzaslužnijih distributera Preporoda, pritom ne zaboravljajući pregalaštvo prethodnih redakcija. Hvala svima njima što su omogućili ovaj kontinuitet.

Umjesto rođendanske samohvale, čini mi se važnijim ukazati na dvije okolnosti u kojima je djelovao ili danas djeluje Preporod: kontinuitet negiranja i opasnost destrukcije kontinuiteta i tradicije. Naime, vrijeme pokretanja Preporoda bilo je doba afirmacije bošnjačkog nacionalnog i kulturnog identiteta, iako pod drugim imenom, ali ipak je Bošnjacima priznata nacionalna posebnost. Izlaskom ispod stege negacije nacionalnog imena, 70-tih godina XX stoljeća uslijedila je raznolika i plodotvorna produkcija u sferi znanosti i umjetnosti, te otkrivanje zatrpanog kulturno-povijesnog naslijeđa. Činilo se da su jednom zauvijek poraženi, pa čak i sami priznali poraz i grešku, oni koji su negirali ukupnost nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka.

Međutim, ovih dana vidimo da nije tako. Čak u vlastitoj domovini na scenu institucionalno izlaze zvanične strukture srpskog naroda koje odriču Bošnjacima pravo na samoimenovanje vlastitoga jezika. Da apsurd bude veći Srpska akademija nauka i umjetnosti iz Beograda založila je svoj naučni kredibilitet kako bi verificirala neistinu da Bošnjaci ne govore bosanskim jezikom i time pokazala da se radi o kvazinaučnoj instituciji za čisto dnevnopolitičke i hegemonističke velikosrpske interese. Jadno i sramno za Akademiju i one čije interese artikulira! Kakav moralni pad i naučni sunovrat najveće naučne, akademske i umjetničke institucije srpskog naroda! Dobro je da su se razotkrili i pokazali da je SANU još uvijek zaokupljena dehumanizacijom Bošnjaka, falsificiranjem historijskih i naučnih činjenica i nametanjem srpske hegemonije. Iako se činilo prije 45 godina da je taj društveni ambijent dio povijesti, nažalost Preporod u njemu djeluje i danas.

Drugi izazov je suočenje sa pojavom od koje je doskora bila pošteđena ovdašnja muslimanska i bošnjačka zajednica. Radi se o posljedicama besmislenog raslojavanja muslimanskog svijeta po vjerskim, nacionalnim, kulturološkim i svim drugim osnovama, zloupotrebi ideje islama, sektaškog nasilja i (samo)kompromitacije muslimanskog doprinosa svjetskoj civilizaciji. Žalosno je da se političke, obavještajne i imeprijalističke konfrontiranosti, prije svega zapadnih sila, nad muslimanskim svijetom, nastoje tumačiti posljedicom karaktera islama, ali i nemoći muslimanskih društava da segledaju svoje stanje i iskorače iz živog blata nasilja i sluganstva tuđim ciljevima Ipak, žalosnije od svega toga za Bošnjake muslimane je da se među njima nastoje vrbovati, među njih infiltrirati i ideološki odgajati naivci ili ahmaci, svjedno je, koji će od postojeće gotovine praviti veresiju, od sistema anarhiju, od kontinuiteta diskontinuitet.

Naime, slušamo prethodnih dana kako su obavještajne službe i politički centri moći među nekim Bošnjacima muslimanima našli one koji, po njihovom zadatku, trebaju da radikaliziraju i indoktriniraju našu omladinu, da ovdje propagiraju nasilje, usmjeravaju na rušenje naših tradicionalnih autoriteta, posebno Islamske zajednice, njenih institucija i uleme. Sve to pod izgovorom zavođenja pravovjerja koje završava u isključivosti i nasilju. Ti elementi u anarhiji i razgradnji, te uništenju postojećih muslimanskih institucija vide svoju mogućnost i budućnost.

Iako čitav svijet traži odgovor na ove probleme, i nikako da ga nađe, naš prioritet je da pitamo šta Islamska zajednica može i treba činiti? Nije dovoljno reći i upozoriti da se radi o obavještajno-političkim igrama i instrumentaliziranim grupa s ciljem da prave haos i destabliziraju ono što je stabilno i vitalno. Nije dovoljno samo identificirati problem, uprijeti prstom, niti vikati „držite lopova“, prozivati državu.

Mišljenja sam da IZ treba, u suočenju sa ovim izazovom, voditi se sloganom „upoznavanje i razgovaranje“. To znači IZ mora dobro upoznati svaku grupaciju muslimana, i onih koji se tako predstavljaju, te, po mogućnosti, svakog pojedinca koji inklinira gornjim tendencijama i sa njima voditi posve otvorene, iskrene i permanentne razgovore o svim pitanjima. Treba ići među njih. Ako je potrebno formirati i posebne timove, različitih profila, koji će raditi ovaj posao. IZ mora dobro znati ko je kakav, koje su mu ideje, namjere, argumenti, ko su lideri, učitelji, kontakti, finansijeri, kakve su mreže i programi. Strpljivo i predano razgovarati i uvjeravati. To će joj omogućiti puni uvid i dubinsko shvatanje i razumijevanje povoda, uzroka i tendencija, ali i svojih slabosti. Ustvari, to je kurs integracije, a ne izolacije, komunikacije, a ne anateme, jer IZ je poput majke svakom muslimanskom djetetu čije je naručje otvoreno i u koje prihvata svu svoju pokajničku djecu, i kada je na njih ljuta i njima nezadovoljna.

Na strani IZ su argumenti i vjerodostojnost, tako da se ne treba bojati otvorenog suočavanja i debate. Ići u susret svim grupacijama i razgovarati, bez sumnje, pomoći će u odvajanju žita od kukolja, naivno zavedenih od opasno zlih i plaćeničkih grupacija. Diktat, arogancija i sila dugoročno ne donose kvalitetna rješenja. Treba uzeti pouke iz stranih vojnih intervencija u muslimanskim zemljama, rezultata i posljedica.

Dok razmišljamo o rođendanu Preporoda, također razmišljamo i o novim okolnostima u kojima djelujemo i o našoj ulozi i konstruktivnom doprinosu.