Otvaranje javnog poziva za izradu udžbenika je jedan iskorak u cilju prikupljanja najboljih ideja, iako može doći do nekonzistentnosti, jer pristup jednog udžbenika može biti potpuno različit od druga dva, s obzirom da će prijedlozi biti od različitih pojedinaca i grupa koji nemaju komunikaciju pri trenutnoj izradi. Bilo je, možda, efektivnije da se otvorio konkurs za autore udžbenika koji bi zajednički radili na sva tri udžbenika. Uglavnom, treba se nadati dobrim rješenjima i razgovarati o tome kako udžbenici (ne) bi, možda, trebali izgledati, što je namjera i ovog teksta.

“Piše vam tamo sve“

U nekim od aktuelnih udžbenika autori su imali u vidu važnost smanjenja tekstualnog dijela. Smanjenjem sadržaja teksta u udžbeniku daje se prednost individualizmu muallima i njegovom muallimskom pristupu, ali ujedno i primoravaju se manje zainteresirani muallimi da budu posvećeniji činu predavanja, jer težište treba biti na onome što muallim govori, a ne na principima: “Pročitajte; pogledajte kod kuće, piše vam tamo sve“. S obzirom na žalbe pojedinih muallima kako im nedostaje jedan kompletan pregled urađenoga, odnosno raniji ilmihali, to je moguće riješiti putem općih pitanja, o čemu ćemo pisati u idućem broju Preporoda, kada budemo analizirali mektebska takmičenja.
Kako će se učenik prisjetiti sadržaja nastave ako zaboravi ili izostane s nastave? Prijedlog rješenja jesu audio i video-časovi, što je prema najavama novih udžbenika zaista jedan iskorak. Naime, ko god je pohađao časove stranih jezika zna da u mnogim udžbenicima pored glavne lekcije postoji mala ilustracija CD-a ili videa, odnosno oznaka da se lekcija može preslušati ili pregledati. U slučaju mekteba, krajnje je vrijeme da se uz postojeću video i audio-produkciju Media centra snimi doslovno kompletan sadržaj mektebske nastave i učini dostupnim svim registriranim članovima Online mekteba, internetske platforme koja bi trebala biti kompatibilna s nastavnim jedinicama u udžbenicima. Ovo ne samo da je korisno učenicima koji će se radije putem “ekrana“ prisjetiti lekcije nego putem knjige, već i njihovim roditeljima koji se mogu upoznati s aktuelnom lekcijom te ujedno i svoje znanje proširiti. Ako dijete kod kuće pročita lekciju iz knjige koju mu roditelj ne može ili neće objasniti, može samostalno dobiti uvid u lekciju putem interneta i na taj način, vjerovatno, neće značajno zaostati za učenicima koji su prisustvovali času. Iako ovo omogućava učeniku i roditeljima da ostanu “u toku“, treba činiti sve da učeniku emocionalno nedostaje čas proveden u mektebu, da im nedostaje interaktivnost, drugi učenici i sam muallim. Određeni učenici dolazili bi na nastavu radi samog časa, njegovog čara ili “magije“ časa. Taj čar časa se može naglasiti putem interakcije o kojoj ćemo u nastavku pisati. Naravno, ne zaboravimo i našu odgovornost prema slijepim i slabovidnim koji bi putem ovih lekcija mogli čak i pratiti klasičnu mektebsku nastavu.

Manje priče više rada

Smanjenjem tekstualnog dijela, ostavlja se više prostora za govor muallima i interakciju kroz zadatke i razgovor o lekciji. Bilo bi dobro da svaka lekcija udžbenika sadrži kratke teze koje bi se nalazile u jednom anterfileu. Teze su prvenstveno za pripremu muallima, ali mogu biti podsjetnik i za učenike, jer je riječ o indirektnom ili asocijativnom učenju koje nerijetko ima više efekta. Tezama: Zemlja kao mesdžid; vanjski toaleti kod deda i nana; pas i mačka u kući; ukrašavanje šminkom i bacanje žvake; dvije grupe koje Bog voli; olovka na dlanu, muallim može započeti čas interakcijom kroz pitanja ili pripremiti slijedeći tako što će dati učenicima da razmisle, napišu ili snime mobitelom: kako je moguće da muslimani bacaju smeće u svoj “mesdžid“, kako je Poslanik, a.s. nazvao Zemlju; zašto su stariji muslimani držali toalet van kuće, ili da učenici povuku liniju hemijskom olovkom po dlanu i pokušaju očistiti uz zaključak kako je teško očistiti vanjsku nečistoću, a kamoli unutarnju. Uz ove i slične teze učenici mogu u jednom času učestvovati kroz debatu s odgovorom na pitanja: je li važnija unutarnja ili vanjska čistoća muslimana (puna džamija vjernika koji ne drže do higijene ili poluprazna džamija s čistim i urednim vjernicima). Nakon iznesenih naizgled suprotstavljenih argumenata, učenici će s muallimom doći do zaključka da je riječ o uzajamnoj vezi, koju nam Bog pokazuje kroz ajet u kojem kaže da voli one koji se mnogo kaju i mnogo čiste.
Dalje, naglaskom na interakciju i razgovor, a ne na tekst, ostavlja se veći prostor za praktični dio. Ne potcjenjujmo današnje generacije učenika koji su s dvije godine više znali riječi iz engleskog nego neki u zrelijim godinama! Oni će vrlo lahko na času zapamtiti šta su farzovi, a šta sunneti abdesta, ali teško će na osnovu udžbenika pa čak i fotografija i video-snimaka naučiti kako se pravilno abdesti. Za jedan čas se može naučiti i kompletirati cijela lekcija o abdestu, štaviše usput uz neku drugu lekciju poput čistoće. Također, kada se napravi ocjenjivački tim koji će ocjenjivati dvije grupe ko se ljepše i ispravnije abdesti, bit će vrlo teško učenicima da zaborave abdest. Ako se plašimo hoće li i kako će raspoznati šta je farz, a šta sunnet abdesta, pored toga što ćemo im jednostavnijim metodama objasniti razliku npr. da su najveće površine tijela koje peremo farz, muallim može odmah na času uraditi s učenicima zadatak u radnoj knjizi, tj. dijelu koji bi se trebao naći u novim udžbenicima.

Vježbanka

Radna knjiga (vježbanka) bi trebala biti važan dio udžbenika, a ne samo kratak sastavni dio glavne lekcije. Ovaj dio bi trebao biti odvojen od glavnog dijela, npr. na kraju udžbenika, i služio bi za zadaću, ali i zajednički rad na času. Kada se završi lekcija o abdestu, muallim otvori ovaj dio i s učenicima ponavljajući popuni vježbu koja govori o farzovima abdesta. Ostale vježbe, poput spajanja dijelova rečenice na desnoj ili lijevoj strani koji ukazuju šta su farzovi a šta sunneti; zaokruživanja tačnog odgovora; označavanja šta su farzovi na ilustraciji cijelog postupka uzimanja abdesta itd. učenici će završiti kod kuće. Veći broj sličnih vježbi omogućava da jedna grupa učenika radi jedne vježbe, a druga grupa druge vježbe, koje će na kraju u cijelosti riješiti zajedničkim pregledom i ponavljanjem na slijedećem času. Inače, sve lekcije mogu imati vježbe kroz različite pojedinačne i grupne zadatke, od ispunjaljki, spajanja, dopunjavanja do zajedničkih projekata, npr. intervjuisanja roditelja, prijatelja, itd. Stavljamo naglasak na zajedničke projekte, s obzirom na to da mnogi roditelji žele da im se djeca druže s djecom iz mekteba, što je i jedan vid kreiranja džemata i budućih džematlija. Primjera radi, učenici mogu zamoliti roditelje da ih snime i pošalju snimak njihovog abdesta muallimu ili u zajedničku viber grupu; učenici mogu mobitelom snimiti film na određenu temu koja je planirana za slijedeći čas itd.
U ovom broju Preporoda predstavljamo CD za učenje hifza muallima Nazima efendije iz Lukavca, a ranije smo predstavljali projekte drugih muallima koji putem android aplikacija rade s učenicima, poput Nevresa Softića iz Sanskog Mosta, koji usput kazano, ima i posebnu online platformu za mekteb. Ako već postoje muallimi koji samostalno imaju projekte za nastavu, onda je za očekivati da će u narednom periodu biti potrebno samo ažurirati ove aplikacije, podijeliti s drugim muallimima i ozvaničiti njihovu upotrebu. Izgradnja android-platforme nije stvar budućnosti, već sadašnjosti, stoga je i potenciramo u kontekstu udžbenika kako ne bi čekali narednih osam godina na izradu andorid-platformi za mektebsku nastavu.