Međutim, ako se odluči za ovaj tip komunikacije u vezi s određenim problemom ili slučajem, treba ostati doslijedan. Jedna od zadnjih tema koja je zauzimala naslovnice bh. medija jeste odluka Islamske zajednice o zatvaranju tzv. paradžemata, koju je javnost razumjela vrlo površno, ako ne i pogrešno, na osnovu kratkog saopćenja Islamske zajednice, a koje je uslijedilo zbog brojnih dezinformacija, s obzirom da su se javnost i mediji prvi put upoznali s ovom odlukom putem špekulacija na društvenim mrežama i u neformalnim razgovorima i izjavama pojedinaca kojih se ticala sama odluka. Vjerovatno je ova odluka trebala biti sprovedena kao jedna od redovnih aktivnosti Islamske zajednice (iako je to bilo nemoguće s obzirom na njene šire implikacije na društvo), stoga se nije odmah objavilo saopćenje, ali kada se objavilo nije se trebalo dopustiti da uposlenici Islamske zajednice tumače ovu odluku u medijima. Smatramo da je ovu aktivnost i slične, odnosno one koje mogu utjecati na različite procese u društvu, trebao tumačiti samo onaj koga reisu-l-ulema odredi, s obzirom na osjetljivost teme kao i mogućnost nekonzistentnog tumačenja. Zapravo, to bi trebala biti služba ili ured koji bi stajao na raspolaganju medijima, ali i uposlenicima Islamske zajednice koji se uveliko, nažalost, informiraju putem nezvaničnih kanala. Doduše, saopćenje jeste objavio ured za odnose s javnošću, ali gdje se može pronaći kontakt ovog ureda, ko ga sačinjava i slično?

Ovdje želimo ukazati na još neke funkcije koje bi ovaj ured mogao imati u budućnosti. Pored informativnog karaktera, mogao bi biti zadužen za koordinaciju svakog pojavljivanja ili intervjua uposlenika Islamske zajednice u medijima te općenito za imidž Islamske zajednice u javnosti. Posebnu ulogu imao bi u organizaciji press-konferencija koje nedostaju u Islamskoj zajednici, a koje su naročito važne prilikom “osjetljivijih“ tema. upravo kada je riječ o temi paradžemata, kada je već otišlo ovo pitanje u medije kako je otišlo, možda je trebalo organizirati press-konferenciju na kojoj bi se, pored saopćenja, dala dodatna objašnjenja, kako se ne bi dolazilo do različitih i nedorečenih izjava uposlenika Islamske zajednice ili situacija kao u jednom džematu, gdje je postavljeno obavještenje vjernicima da je zabranjeno klanjanje u džamiji po nekom drugom, osim hanefijskom mezhebu. umijeće je organizirati uspješnu press- konferenciju, pripremiti govornike, predvidjeti pitanja i voditi je u željenom pravcu. Naravno, Islamska zajednica već duže vrijeme nema, ako je ikada i imala, glasnogovornika, koji bi bio dio tima u uredu. Mediji Islamske zajednice već duže vrijeme imaju problem s nastojanjima da svoje partnere i kolege novinare iz drugih medijskih kuća usmjere na pravu adresu, odnosno osobu iz Islamske zajednice koja bi dala objašnjenje ili izjavu u vezi s određenim slučajem. Slučaj s paradžematima je samo jedan u nizu, jer mediji nakon saopćenja Islamske zajednice ili obavijesti, poput one o tradicionalnom bajramskom prijemu kod reisu-l-uleme ili centralnoj mevludskoj svečanosti, traže dodatno pojašnjenje. Naravno, nekada traže bilo kojeg sugovorika iz Islamske zajednice kako bi dobili osnovne informacije kao u zadnjem slučaju nesreće za vrijeme hadža. Zapravo tada je prije medija trebalo biti objavljeno saopćenje, odnosno trebao je biti na raspolaganju glasnogovornik koji bi uznemirenoj javnosti i medijima objasnio da su bh. hadžije na sigurnom.

Također, ne čini nam se dobrim rješenje da glasnogovornik treba biti pri budućem Media centru Islamske zajednice. Postoji za to više razloga što se može detaljno argumentirati. Još jedna važna uloga ovog ureda mogla bi da bude pravovremeno informiranje agencije MINa, koja se sve manje pojavljuje u javnosti iako je vremenom postala brend Islamske zajednice. MINa bi trebala biti prva adresa koja je upoznata sa svim zvaničnim i nezvaničnim informacijama iz Rijaseta, muftijstava, medžlisa i drugih organizacionih jedinica Islamske zajednice. Njena uloga je ogromna u komunikaciji s javnošću, naročito medijima, s obzirom da nijedan izvještaj, informacija, članak, izjava bilo kojeg novinara Islamske zajednice pa i samih uposlenika nema težinu kao vijest koju distribuira MINa, što će posvjedočiti svaka ozbiljnija medijska kuća. Stoga, MINa treba da se izgrađuje u što kvalitetniju agenciju, a ne da se njeno postojanje bazira na minimalističkim principima ili, ne daj Bože, da se ona zatvori. Inače, morat ćemo ozbiljnije poraditi na tome da ne samo MINa, već svi mediji Islamske zajednice budu informiraniji sa zvaničnom, ali i nezvaničnom politikom Islamske zajednice. S obzirom na “profesionalnu“ suzdržanost medija Islamske zajednice pri tretiranju određenih tema o Islamskoj zajednici, određene informacije i podaci budu dostupni prije drugim medijima. Slučaj s paradžematima je eklatantan primjer. Na kraju, da zaključimo: trebamo biti svjesni važnosti press-konferencije, funkcije glasnogovornika i agencije MINa te u suradnji s medijskim ekspertima i komunikolozima dovesti ih do vrhunskih standarda.