U središtu ovog grada nalazi se mala, kamena građevina kvadratnog oblika, čija dužina, širina i visina iznosi 60 stopa. Mekka i njena kamena građevina poznati su svjetskim putnicima još od davnina. Ta građevina je Bejtullah – Allahova kuća. Njena drevnost i svetost nadrastaju i samu historiju.

Tradicija kaže da je Allah dž.š. naredio da se na nebu sagradi hram po imenu Bejtu-l-Ma'mur. Iz Svoje neiscrpne milosti Allah dž.š. je i na Zemlji odredio posebno mjesto a prvi koji ja ne njemu podigao sveti hram bio je poslanik Adem a.s.. U poglavlju Postanak Biblija opisuje njegovu izgradnju kada je Bog naredio Ibrahimu da sagradi sveti hram te da ode u zapadnu pustinju zajedno sa suprugom Hadžerom i novorođenim sinom Ismailom. I Stari Zavjet na više mjesta govori o izgradnji Hrama.

Kur'an u potpunosti rasvjetljava ovo historijsko kazivanje. U 95. ajetu sure Ali 'Imran se kaže: ''Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim''. Prvi hram podignut za potrebe ljudi bio je onaj u Mekki, kao svetište i izvor upute svim stvorenjima, a Kur'an nedvojbeno iznosi činjenicu da je Ibrahim a.s. bio njegov utemeljitelj.

Nakon što je u Mekki sagradio Sveti hram Ibrahim a.s. je činio dovu da Hram postane centar bogoštovlja svih ljudi te da Allah dž.š. njegovoj porodici dodjeli skrbništvo nad njim. Njegov sin Ismail, koji mu je pomagao pri izgradnji, zajedno sa svojim potomcima nastavio se starati o Hramu. Stoljeća su prolazila a skrbništvo nad Ka'bom ostalo je u rukama Ismailove porodice sve do pojave Abdu-l-Menafa. Naslijeđenu službu on je dodatno unaprijedio a njegov sin Hašim ju je proširio i na mnoge druge hidžaske gradove, te su hodočasnici počeli dolaziti svake godine kako bi uživali u Hašimovom gostoprimstvu. U njihovu čast priređivale su se različite gozbe a Hašimova familija služila ih je hranom i vodom. Ovako velika počast izazivala je ljubomoru pa je Umejje, usvojeni sin njegovog brata Abduššemsa, pokušao uplesti svoje prste. Ipak, nakon jedne neuspješne rasprave napustio je Mekku i skrasio se u sjevernoj provinciji Šama, zvanoj Sirija. Hašimov brat Mutallib, a nakon njega i njegov brat Šejbe – kasnije poznatiji kao Abdu-l-Mutallib – preuzeli su glavnu riječ u porodici. Abdu-l-Mutallib se brinuo za pripremanje gozbi i napajao vodom hodočasnike koji su svake godine u sve većem broju pohodili Sveti hram.

Ibrahim a.s. izgradio je Ka'bu kako bi se ljudi klanjali isključivo jednom Bogu ali su oni vremenom odstupili od njegove nakane te u njenu unutrašnjost počeli unositi kipove. Ibrahim a.s. morao ju je očistiti od kumira i kipova, te im je govorio da je Ka'ba samo simbolično Božija kuća i da Bog ne živi u njoj, ali njegov narod nije bio u stanju da shvati ovako jednostavnu logiku, te su nemalo nakon Ibrahimove smrti ponovo napunili Ka'bu kipovima. Godišnje su je hodočastili i molili se svojim božanstvima sve dok, nakon više od 4000 godina, posljednji Božiji Poslanik Muhammed a.s. nije trijumfalno oslobodio Mekku, ušao u Ka'bu i uz pomoć svoga amidžića i zeta Alije Ibn Ebi Taliba, vlastitom rukom uništio sve njehove idole. Dok je Poslanik, zajedno sa Alijom na ramenima iznosio i razbijao najvećeg od svih kipova, Hubela, recitovao je kur'anske riječi:

'' Došla je istina a nestalo je laži''.

To se zbilo osme godine po Hidžri (januar 630.g.), nakon što je Muhammed a.s. bez ijedne kapi krvi oslobodio Mekku.

Prema historičarima, kada je Allah dž.š. naredio Ibrahimu a.s. da sagradi Hram on je pronašao autentične temelje Ka'be koju je sagradio Adem a.s. te je na njima, uz pomoć sina Ismaila, sagradio novi Hram. Građevina se u prvotnom obliku sastojala od četiri zida i bila je bez krova. Stoljećima nakon toga, dok je još Kusajj bio vođa plemena Kurejš, Ka'ba je dograđena te je dobila kvadratni oblik sa vratima na svim zidovima i krovom, tako da su ljudi ulazili u njenu unutrašnjost i molili se. Bila je 60 stopa visoka i 60 stopa široka a visina vrata iznosila je 7 stopa. U istočnom uglu Ka'be ugrađen je Crni kamen (Hadžeru-l-esved). Ispred Ka'be su mjesto na kome je stajao Ibrahim a.s. (Mekamu Ibrahim) i vrelo Zemzem, a nedaleko od nje su i dva brežuljka, Safa i Merva. Danas su oba ova brežuljka natkrivena i nalaze se u dvorištu Ka'be. Cijela građevina sazdana je od slojeva sivkasto-plavog kamena koji potiče iz obližnjih mekkanskih brda. Zidovi Ka'be prekriveni su platnom zvanim Kiswa. Kiswa se uglavnom pravi od brokata i po njoj je fabrički istkan šehadet. Gotovo dvije njene trećine obuhvata pojas protkan pozlaćenim kur'anskim ajetima.

U istočnom uglu Ka'be, na visini od oko pet stopa u zidu se nalazi Hadžeru-l-esved (Crni kamen). Njegovo pravo porijeklo teško je odrediti a površina mu je uglačana poljupcima i dodirima hodočasnika. Promjer mu iznosi oko 25 centimetara. Naspram sjeverozapadnog zida Ka'be nalazi se polukružni zidić od bijelog mramora visok oko tri stope. Ovaj prostor plijeni posebnu pažnju hodočasnika koji koriste svaku moguću priliku da se tu pomole. Zdanje zasvođeno omanjim trijemom je Mekamu Ibrahim u kome su vidljivi otisci dvaju ljudskih stopala. Ibrahimu a.s., tokom gradnje Ka'be, bilo je naređeno da stoji na tom mjestu a tragovi njegovih stopala su na čudesan način sačuvani.

Sjevero-istočno od Ka'be je vrelo Zemzem (ono je danas uređeno i locirano ispod površine zemlje).

Historijat gradnje Ka'be

Kur'an u suri Bekare od 121. do 127. ajeta jasno opisuje kako je Allah dž.š. naredio poslaniku Ibrahimu a.s. da sagradi Hram koji će služiti obožavanju jednog Boga. Za vrijeme Kusajja Hram je renoviran i dodatno utvrđen. U doba Muhammeda a.s., dok još nije primio Prvu objavu, Ka'ba je bila oštećena poplavama i ponovno renovirana. Kada je došlo na red da se postavi Crni kamen mekkelije su se međusobno prepirale ne mogavši odlučiti kome da dodijele tu čast da ga postavi na njegovo mjesto. Odlučili su da prvi koji uđe u dvorište zapravo i odredi kome će pripasti ta čast. Ušao je Muhammed a.s. i na njemu je bilo da riješi problem. Savjetovao im je da polože kamen na plašt i naredio da vođe svih plemena uzmu po jedan kraj plašta i tako prinesu kamen ka istočnom zidu. Nakon toga je Muhammed a.s. lično uzeo Hadžeru-l-esved i položio ga na njegovo mjesto.

Nakon tragičnih događanja na Kerbeli 61.h.g. / 681.g. Ka'ba je opet oštećena pa se za njeno renoviranje pobrinuo Abdullah ibn Zubejr, nakon čega je ubijen i obješen na ulazu u njeno dvorište gdje je visio tri mjeseca kako bi se svi mogli uvjeriti u snagu Emevija. Ka'ba se uspješno oduprla još jednoj invaziji 929.g., ali je Crni kamen odnešen i vraćen nekih 20 godina poslije. Jedan dio jugo-istočnog zida Ka'be gotovo je bio demoliran tokom djelovanja pokreta Vehabije 1981.godine.

Muslimani su se u prvo vrijeme islama tokom molitve okretali ka Jerusalemu. Otprilike godinu i pol nakon Hidžre naređeno im je da se u namazu okreću prema Mekki. Upravo zbog toga džamija u Medini u kojoj su tadašnji muslimani upražnjavali svoje vjerske obrede nazvana je Mesdžidu-l-kibletejn, što znači džamija sa dvije Kible. Kur'an se obraća muslimanima riječima: ''okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili okrenite lica svoja na tu stranu!'' (Bekare – 144)

Bilo je to vrijeme kada Kur'an nastoji da prezentuje Islam kao povratak čistoj vjeri Ibrahimovoj. Ritual hodočašća Ka'be se nastavio, ali sada samo u čast Jednog i Jedinog Boga. Ibrahimova a.s. vizija Ka'be dobila je posve novo značenje koje se uveliko razlikuje od onog iz vremena okorijelog paganizma u kome su muslimani, ipak, pronašli svoj put.

Svake godine nakon završetka hadža posjete Ka'bi se obustavljaju na period od mjesec dana a na dan Ašure ona se iznutra pere vodom sa vrela Zemzem, te se donosi nova Kiswa koja će pokrivati Ka'bu narednu godinu dana.

Originalni naziv teksta: Ka'aba The House of Allah

Autor: S.M.R.Shabbar

Sa engleskog preveo: Safet Pozder