Insan koji vjeru u srcu nosi i razum prosvijećen ima ne može, ne bi smio, sebe obmanjivati. Samoljublje osjeti svako, ali pravovjerni zna i osjeća da ljubav prema sebi ima granicu. Licemjera ima, oduvijek ih je bilo, nažalost, i među onima koji na sedždu padaju, ramazan poste, zekat daju, na hadž odlaze. I nije malo takvih. Zaobići ih možemo ako nam nisu šefovi, direktori, ministri, moćnici. Znano je da moćnici i vlastodršci ne čuju glas pravednih, plemenitih, slabih, obespravljenih. I nije samo u nas tako. Otkako je svijeta i vijeka moćnici i vlastodršci su jaki, oholi, nepravedni, bezobzirni. Upravo stoga Gospodar svjetova i poslanik Njegov naglašavaju pravednost kao najvažniju odliku vladara i upravitelja jer je pravednost preduvjet svim njihovim drugim osobinama i obavezama.

Vlast obuzme insana, opčini ga, uzdigne pa ne vidi i ne čuje one ispod sebe. Ili neće da ih vidi i čuje. Mi ovdje, u Bosni i Hercegovini, suočeni smo s nepravdom, licemjerjem, bezobzirnosti teškoprebrojivih moćnika i vlastodržaca. Suočeni smo i sa obespravljenosti onih koji nemaju posao, krov nad glavom, mogućnost poštenog rada i djelovanja. Osporavanje prava radnika i nastojanje da se popravi njihov položaj vrhunac dostiže u nepristajanju aktuelne federalne vlade da usvoji dogovor poslodavaca i radnika o nešto povoljnijoj cijeni rada. Premijer vlade štiti prava poslodavaca - javno iznosi bojazan da će za nekoliko maraka povećana cijena rada ugroziti poslodavce?! Sramotno je njegovo obrazloženje te bojazni kad se zna da mu nikada nije zasmetalo što parlamentarci, vladini službenici i članovi različitih komisija imaju basnoslovne naknade za svoje teško prebrojive aktivnosti te nesagledive privilegije i moć.

Pitaju se prosvijećeni i osviješteni, koji nastoje iskreno Rabbu svome na sedždu padati i pošteno živjeti od svoga rada, kako se nositi i podnositi ovoliku nepravdu i zlo? Uzdanje u svemoć i svepravednost Gospodara svjetova pomaže im da se nose s iskušenjima i nepravdom. Duraju oni i deveraju. Ali, dokle će durati i deverati? Mogu li, smiju li, privatati zlo i nepravdu? Poslanik nam je hadisima svojim kazao da je mirno posmatranje i duranje nepravde i zla nedopustivo pravovjernom. Djelom, riječju ili prijezirom u srcu - pravovjerni se mora suprotstaviti nepravdi i zlu. I pojedinačno, i kolektivno - po navedenom hadisu Božijeg Poslanika. Pravovjerni imaju, moraju imati, i sabura, i odvažnosti, i odgovornosti. Ali, ko će ih uvezati i kazati im kada i kako će se suprotstaviti nepravdi, zlu, zulumu? Hoće li to učiniti vođe - predstavnici u organima vlasti, imami, hatibi, muftije? Pojedinačne reakcije i pobune ne donose hajr ni pobunjenicima, ni zajednici ako ih ne podrže i povedu vođe. Na razini verbalne pobune - kao srednje u navedenom Poslanikovom hadisu - pravovjerni mogu naći podsticaj pa kazati i ukazati, jasno i glasno, na nepravdu, laž, lopovluk, zlo, zulum. I kazuju svojim ukućanima, svojim prijateljima i saradnicima. I javno progovore. Pojedini mediji budu u službi takvih pobunjenika. Podigne se prašina, pokrene se javnost, prozovu se imenom i prezimenom moćnici i vlastodršci. Pravosudni organi pokrenu istrage. I kad pomisliš da će, konačno, ti silnici i otpadnici izaći pred sud, odgovarati za nedjela i zlodjela i biti osuđeni, pogase se svjetla, utiša se glas razuma i pravde, zataškaju se dokazi, pažnja javnosti usmjeri se na globalne probleme i zbivanja. Moćnici i nedodirljivi vlastodršci nastavljaju dalje - utrtim stazama sile, korupcije, nepravde, oholosti, smutnje.

Ma, nije pošteno! Ma, ne može, ne smije biti tako u sredinama gdje žive muslimani! Dižem svoj glas protiv nepravde, zuluma, licemjerja, bezobzirnosti prema iskrenim, poštenim, sposobnim vjernicima koji ne mogu, ni u džematu, ni na radnome mjestu, ni u javnome životu ostvariti svoja prava. Pošten i iskren džematlija nije poštovaniji od nepoštenog a bogatog ili moćnog. Pošten i stručan insan nije poštovan, nema podršku od nepoštenih i moćnih na radnome mjestu i u javnom djelovanju. Onemogućeno mu je napredovanje, ugroženo zdravlje. Jasna mi je oholost, nepoštenje, smutnja nevjernika, ali ne mogu prihvatiti oholost, nepoštenje, smutnju onih kojima su puna usta islama, poštenja i bošnjaštva, a izdali su i islam, i poštenje, i bošnjaštvo nebrojeno puta. Licemjeri su to opasni i odvratni. Gori su oni od nevjernika. Boli me, jako me zaboli kad među bliskim i znanim prepoznam takve licemjere.

Dragi Allah obećava u Svojoj knjizi da će kazniti zulumćare, licemjere, smutljivce - i na dunjaluku i na ahiretu. Upozorava nas i da se moramo čuvati tuđeg haka i da moramo tražiti oprosta od onoga kojem smo ugrozili njegov hak. Pa, dozovimo se! Cijelim srcem i cijelim bićem budimo borci i zaštitnici istine i pravde - svako u okviru svojih stvarnih mogućnosti - srcem, riječju i(li) djelom.